Blagdani bi, kako i sama riječ kaže, trebali biti blagi dani, a oni su često sve drugo, samo ne blagi. Slučaj je to sa svim blagdanima, ali nijedan od njih nije toliko izložen vici, buci, galami, metežu, nervozi i stresu kao što je to slučaj s Božićem. Zato se vjernicima i događa da ih božićni blagdani fizički sataru, psihički izlude, emotivno isprazne, jer od silnih događanja, mnoštva površnih susreta ne uspiju pronaći vlastiti mir, susresti se sami sa sobom, a ni s onima koji su im doista dragi i važni - kazao je fra Drago Bojić u razgovoru za Fenu, u kojem se osvrnuo na činjenice koliko Božić u savremenom svijetu bez obzira na značaj biva izložen neprepoznavanju.

Bojić je kazao da vjernici zaboravljaju da se Božić dogodio u posve drugačijoj atmosferi, u porodičnoj intimi, u tišini zabačene betlehemske štalice, na marginama društva, bez spektakla, blještavila i vatrometa.

On također ističe da su kršćani taj blagdan komercijalizirali, medijalizirali, religizirali i liturgizirali da su posve zatomljene i skrajnute poruke koje u sebi sadrži. I savremeni kršćani i savremeni svijet općenito promatraju blagdan Božića uglavnom iz romantičarske perspektive, naveo je on, kroz slike borova i jaslica, svjetala i nakita, božićnih poklona i putovanja, lijepe odjeće i bogate blagdanske trpeze.

- Koliko god takve predodžbe bile ljudske i koliko god se ljudima sviđale, one nemaju gotovo ništa zajedničko s betlehemskim događajem. Savremene blagdanske neumjerenosti, proždrljivosti i razmetljivosti su posve suprotne skromnom i siromašnom Božiću iz Betlehema - kazao je fra Drago.

Govoreći o blagdanskoj romantici Božića, ali i njegovim uznemirujućim istinama, fra Drago Bojić navodi da blagdani prolaze kroz vrijeme te nije ništa sporno u tome da ih svaka nova generacija doživljava na svoj način i da s njima povezuje različite predodžbe. Tako romantičarske predodžbe koje prate taj blagdan, mišljenja je fra Drago, progovaraju i o čovjekovim čežnjama, očekivanjima, nadama, ali to često ostaje zatomljeno i zarobljeno u vanjštinu, plitkoću i površnost. Pritom, bar kad je riječ o Božiću, njegov biblijsko-historijski kontekst pada u drugi plan, pa i uznemirujuće i skandalozne istine tog blagdana ostaju zakriljene izvanjskim božićnim blještavilom.

- Zato treba podsjetiti da se rođenje Isusa iz Nazareta dogodilo, za ono vrijeme i za shvatanje ondašnjih ljudi, ali i za shvatanje mnogih današnjih ljudi, na neočekivan, šokantan i skandalozan način. Boga (Isusa) rađa žena (Marija) koja nema muža, a o njemu se brine muškarac (Josip) koji mu nije otac. Bog se, dakle, po ondašnjim, a i sadašnjim ljudskim i religijskim shvatanjima, rađa u "nesavršenoj, sablažnjivoj i skandaloznoj" porodici, s onu stranu religijskih propisa i društvenih konvencija. Ne bi nazaretska porodica ni danas bolje prošla i zasigurno bi naišla na zidove šutnje, prezira i odbačenosti kao što su naprimjer mnogi migranti i izbjeglice u našem društvu i diljem svijeta odbačeni na margine, zatvoreni u blatnjava šatorska geta i napuštene kasarne, posve izolirani i odvojeni od života kako ne bi kvarili raspoloženje uspješnog, čistog, bogatog i situiranog svijeta – podvukao je fra Drago Bojić.

On također kaže da je možda upravo sjećanje na Božije "skandalozno" rođenje, na nevolje koje je doživjela Božija porodica, može biti bar mala utjeha mnogim današnjim ljudima čiji se životi ne odvijaju onako kako su željeli i planirali, pogotovo ne onako kako su to drugi od njih očekivali ili kako to religijske ili društvene konvencije zahtijevaju.

- Sjećanje na događaj Božića može biti i poticaj za promjenu naših naslijeđenih uvjerenja, društvenih i političkih stavova, naših odnosa prema drugima, pogotovo prema onima koji se ne uklapaju u propisane i nametnute vjerničke i društvene standarde. Blagdan Božića svjedoči da se Bog rađa ondje gdje ga niko ne očekuje i među ljudima za koje mislimo da ga nisu dostojni - rekao je fra Drago.

Osvrnuo se i na činjenicu da je potresna istina o Božiću vezana uz Isusovo rođenje u skromnoj betlehemskoj štalici, u siromaštvu i neimaštini, u odbačenosti i neprihvaćenosti. Tako Bojić navodi da bi lakše bilo govoriti o kršćanskom Bogu da se rodio u palati ili hramu, u raskoši i sjaju, u bogatstvu i moći, među elitom i bogatima.

- Okolnosti rođenja Isusa iz Nazareta morali bi izazvati bar malo nelagode s obzirom na činjenicu da su kršćani velikim dijelom danas bogati, moćni, privilegirani, kapitalistički i eksploatorski dio svijeta koji je ponajviše odgovoran za svjetsko siromaštvo. Savremene kičaste, šarene, svjetlucave i treptave božićne jaslice ni izbliza ne otkrivaju dramatiku betlehemskog rođenja, pitanja, sumnje, strahove i nemire s kojima su se morali suočiti Marija i Josip. To isto proživljavaju i mnogi ljudi diljem svijeta, mučeći se s Božijom šutnjom i odsutnošću, dok svakodnevno nailaze na tvrdoću ljudskih srca, njihove hladne poglede i stisnute ruke. Kad imamo pred očima biblijsku stvarnost Božića, onda nam se moraju gaditi svi ti pompezni božićni prijemi - kazao je.

Fra Drago Bojić tako ističe da nema ništa sablažnjivije i skandaloznije od toga da božićne prijeme priređuju političari, oni ljudi koji svojim politikama ubijaju radost života, koji su odgovorni za stradanja ljudi, zbog kojih ljudi i s naših prostora masovno odlaze, razočarani, iznevjereni, očajni.

- Nema ništa odvratnije, perfidnije i perverznije od toga da baš oni ljudi koji ubijaju društvenu nadu i zagorčavaju ljudima život, na božićnim prijemima govore o ljubavi, miru, pravdi, opraštanju, povjerenju - smatra Bojić.

Fra Drago Bojić podvukao je da su kapitalisti, političari i vjerske vođe dehumanizirali blagdan Božića, kidnapirali ga iz betlehemske štalice, izmjestili iz intime porodice i najvažnijih ljudskih odnosa, zatrpali ga nakitom, reklamama i posve ga izručili konzumerističkoj logici života koja sve želi imati, sve probati, sve potrošiti i na koncu odbaciti.

Bojić smatra da takva atmosfera razbolijeva i bogate i siromašne.

- Bogate zato što ih razdiru njihove pohlepe i požude u kojima gube dugoročni pogled na sebe, svoje živote i odnose. Siromašne zato što sebi gotovo ništa od toga ne mogu priuštiti, pa se osjećaju prokletima, prekriženima i ostavljenima i od Boga i od ljudi. Iz toga proizlaze opravdani krikovi za pravdom i unutarnji bijesovi prema bogatom kapitalističkom svijetu zagledanom u sebe, koji svoje unutarnje praznine i pustoši maskira vanjskim sjajem i bještavilom. Blagdan Božića je nespojiv s takvom logikom života. Slava Boga na visinama se ne može odvojiti od mira među ljudima u nizinama. A mira među ljudima ne može biti bez dobre volje, pravednosti i empatije - podvukao je fra Drago Bojić govoreći za Fenu o suštini Božićnih poruka.