Prema podacima za 2020. godinu Vanjskotrgovinske komore BiH, najviše smo izvozili električnu energiju (497 miliona KM) namještaj (357 miliona KM), konstrukcije (330 miliona KM), drvo obrađeno po dužini (325 miliona KM)...

Bosna i Hercegovina u 2020. godini najviše je uvozila naftna ulja i ulja od minerala (974 miliona KM), automobile (622 miliona KM), lijekove (548 miliona KM), kameni ugalj (390 miliona KM), električne aparate za žičnu telefoniju (202 miliona KM)...

Ništa bez reklame

Postalo je već tradicionalno da BiH uvozi i vodu na koju se potroše deseci miliona maraka, a imamo svoje vode za izvoz. U čemu je problem i šta trebaju uraditi domaći proizvođači, pitali smo Ahmeta Egrlića, predsjednika Vanjskotrgovinske komore BiH (VTKBiH). 

- Po pitanju zaštite domaće proizvodnje od prekomjernog uvoza, ono što je trenutno najrealnije i najučinkovitije je udružena akcija svih aktera od institucija do komore u BiH i građana da se kupuju domaći proizvodi. Pored marketinške kampanje koja je neophodna, združena od svih pozvanih aktera, potrebno je uvesti, recimo u škole, kampanje za učenje podmlatka o bitnosti kupovine domaćeg proizvoda, pokrenuti kampanju edukacije kupaca, promociju domaćih proizvoda i domaće proizvodnje s ciljem promjene mentaliteta domaćih potrošača, uz angažman i podršku svih institucija. Strane kompanije od kojih uvozimo vodu godinama imaju agresivnu marketinšku kampanju, kroz medije, što nam govori da su marketinški stručnjaci odradili odličan posao sa pitkom vodom iz inostranstva jer se odlično prodaje. Svi trebamo zapamtiti ako se kupi domaći proizvod u vrijednosti 10 maraka, osam ostaje u Bosni i Hercegovini – pojašnjava Egrlić.

U Vanjskotrgovinskoj komori BiH djeluje Grupacija proizvođača piva, koja je osnovana da zastupa interese pivarske industrije u Bosni i Hercegovini. Grupacija okuplja sljedeće pivare: Banjalučka pivara a.d. Banja Luka, Sarajevska pivara d.d. Sarajevo, Bihaćka pivovara d.d. Bihać, Pivara Tuzla d.d. Tuzla, Hercegovačka pivovara d.o.o. Mostar. Radi se o proizvodnim kompanijama koje trenutno zapošljavaju skoro 1.000 radnika i koje višestruko doprinose razvoju privrede BiH, kako direktno, kroz zapošljavanje, promet i uplatu značajnih iznosa javnih prihoda po svim osnovama, tako i indirektno kroz angažovanje više stotina domaćih dobavljača.

Međutim, pivare u BiH su skoro uništene, a Egrlić pojašnjava i zašto.

- S obzirom na to da ni jedna, pa ni bh. ekonomija ne može računati na razvoj bez proizvodnje, kao osnovne ekonomske aktivnosti, proizvođačima piva u BiH je potrebna i aktivna podrška i pomoć državnih struktura u BiH u eliminisanju uočenih neregularnosti i nelojalne konkurencije na tržištu piva u BiH, koje su uočene prilikom uvoza piva iz inostranstva, a kojima se uvoznim pivima na nekorektan i nelojalan način osigurava prednost na tržištu BiH u odnosu na piva domaćih proizvođača. Jedna od posljedica tih neregularnosti i nelojalne konkurencije je i izuzetno visoka stopa uvoza piva u BiH. Za razliku od uobičajene situacije u zemljama Evrope, u kojima se uvoz piva obično kreće ispod 10 posto, a u veoma rijetkim slučajevima prelazi 20 posto ukupne potrošnje, uvoz piva čini i do 70 posto ukupne potrošnje piva u Bosni i Hercegovini - kaže Egrlić.

Pritom, za razliku od većine ostalih zemalja koje, po pravilu, uvoze samo piva viših cijena, iz kategorije premium piva, znatan udio u pivu koje se uvozi u BiH imaju piva srednjih, niskih, pa i vrlo niskih cijena, ističe predsjednik VTK.  

- Grupacija proizvođača piva pri VTKBiH godinama ukazuje na razne neregularnosti i primjere nelojalne konkurencije pri uvozu i općenito na tržištu piva u BiH, posebno ističući činjenicu da se takva nepovoljna situacija ne može promijeniti bez aktivne pomoći svih nadležnih tijela, organa i institucija države. Prijedlozi Grupacije proizvođača piva su se svodili na potpunu i dosljednu provedbu postojeće zakonske, posebno carinske regulative, koja bi dovela do toga da i uvozna piva budu predmet istih pravila kao i domaća piva, uz potpuno poštivanje važećih carinskih i poreznih propisa, trgovinskih pravila, propisa i praksi na drugim tržištima, propisa u vezi sa sigurnošću hrane, ali nije bilo razumijevanja državnih institucija – tvrdi Egrlić.

Uvozimo hranu, a svoju bacamo

Na uvoz hrane u BiH u 2020. godini potrošeno je 1,89 milijardi maraka, a domaći poljoprivrednici ne mogu svoje proizvode prodati u svojoj zemlji i ona propada i na kraju se baca!

- Brojni su razlozi uvoza poljoprivrednih proizvoda: sezonski karakter, slobodna trgovina, politika subvencija agrara u EU, niske otkupne cijene, konkurentnost BH privrede. Bosna i Hercegovina se opredijelila za izgradnju liberalne ekonomije i tržišne politike, zasnovane na tržišnim principima i slobodi kretanja ljudi, kapitala, roba i usluga. Imajući u vidu ovakvo opredjeljenje, BiH je za većinu njenih proizvoda omogućen plasman bh. roba i usluga na tržite veće od 700 miliona potrošača s jedne strane, ali i otvaranje bh. tržišta za robe i usluge zemalja s kojima smo potpisali sporazume, što stvara veliki konkurencijski pritisak – smatra predsjednik VTKBiH.

Kao rješenje problema sa uvozom Egrlić vidi u većoj angažovanosti i pomoći države kroz podsticaje, kako primarnim proizvođačima tako i prerađivačkim kapacitetima.

- Osim toga potrebno je da se povećaju kontrole uvoza, posebno proizvoda iz poljoprivredno-prehrambene industrije, kako bi se dodatno vodilo računa o kvalitetu uvezenih roba. Potrebno je kontinuirano pratiti stanje na tržištu i analizirati omjer uvoza i izvoza, nastojeći da se na osnovu tačnih pokazatelja kreira i provode mjere u interesu zaštite domaćih proizvođača – zaključuje Egrlić.