Njegov stav prenosimo u nastavku:

- Ovako ako se nastavi ophoditi prema nastaloj situaciji ona je 80 posto ekonomski problem, 20 posto zdravstveni, što znači da omjer snaga rješavanja problema treba ići u tom omjeru.

Svidjele su mi se ekonomske mjere koje su predložili iz Obrtničke komore FBiH i one što je predložio direktor Porezne uprave FBiH Šerif Isović. Ako na to dodamo moratorij na kredite i to što manje selektivan, onda možemo reći da je to sasvim dovoljno za početak, pod pretpostavkom da se to provede brzinom donošenja mjera zabrana koje sprovodi FUCZ.

VEZANI TEKST - Pogodnosti za realni sektor: Direktor Porezne uprave FBiH Šerif Isović predložio 11 tačaka za spas ekonomije

Također, dosta pojedinaca i drugih organizacija nesebično su podijelili setove ekonomskih mjera na društvenim mrežama iz kojih se mogu uzeti kvalitetni prijedlozi. Znači, ideja i prijedloga ne manjka, bit je u što bržem sprovođenju istih. No, da se drznem pa da predložim rješenje i za zdravstveni dio.

Malo da se opet vratimo na brojeve. Ako uzmemo stopu smrtnosti u normalnim okolnostima iz Italije i prenesemo je na Kinu dolazimo do cifre da dnevno umire 40.000 Kineza, ako uzmemo period borbe protiv korone od dva mjeseca. Znači, u Kini je u ovom periodu umrlo 2.400.000 Kineza plus 5.000 od korone s tim da priznamo da bi ovih 5.000 bilo živo da nije korone, iako to ne bi bilo u tom omjeru, ali eto da priznamo. Ovo su brojevi zbog kojih mnogi stručnjaci ne prihvataju paniku u omjeru u kojem nam se prezentira.

Vratimo se na Bosnu. Bilans marta 191 zaražen, dva ozdravila, tri umrla slučaja. Recimo da će do kraja marta broj zaraženih biti između 250-300. Šta znamo sa sigurnošću iz ovih brojki? Znamo broj umrlih i teško oboljelih, dok broj zaraženih, a koji nisu teško oboljeli, može biti veći nego sto znamo. Hajmo sada zaboraviti na koronu i podijeliti zaražene u tri skupine, lako, srednje i teško oboljele. Hajmo reći da lako i srednje oboljeli imaju gripu, a teško oboljeli imaju upalu pluća, koja opet može da se rangira u tri grupe lakša upala pluća - terapija, srednje teška upala pluća - respirator i teza sa smrtnim ishodom.

Znači, od 250-300 zaraženih u martu uzimamo pet posto i imamo 10-15 slučajeva upale pluća, koji se opet dijele u tri grupe. Zamislite da sam u februaru ove godine pod pretpostavkom da priča o pandemiji ne postoji izašao u javnost i rekao: "ljudi, predviđam u martu u Bosni 15 oboljelih od upale pluća" i predložim mjere koje se sada sprovode? Mjere ne bi bile usvojene, a ja bih u najmanju ruku završio na terapiji u Nedo Zec klinici.

Eh, sada neko kaže: "ali pandemija jeste i da nema ovih mjera ovakvih kakve jesu bilo bi 10 puta više oboljelih". Uredu. Opet računamo upalu pluća i kažemo to je 150 mjesečno, godišnje 1.800. Da priznamo da je smrtnost jeste posto ukupna, a nije, to bi značilo 360 mrtvih od upale pluća na godišnjem nivou. Poređenja radi, prošle godine u Bosni od ptičije i svinjske gripe umrlo 150 ljudi i na to se nije obratila pažnja niti sa jednim tekstom.

Smatram da niti ovakav broj ne zaslužuje da državu odvede u kolaps. Dalje neko kaže: "šta ako zaraženi sa upalom pluća uđu u zdravstvene ustanove pa zaraze doktore i prenese se na druge teško oboljele onda bi broj umrlih naglo skočio i bio veći, drugim riječima imali bi talijanski scenario"? Uredu, upravu ste! Hajmo onda izdvojiti sredstva iz budžeta i da svi ugroženi dosadašnjim mjerama, te umjesto uvođenja mjera da doniraju sredstva (svi bi na to pristali) te se odvojena bolnica uspostavi samo za ove slučajeve oboljelih od zarazne upale pluća. Pa recimo u Sarajevu Jezero ili Podhrastove pretvorimo u izolatorij u kojem ćemo liječiti oboljele od upale pluća, a ove ćemo bolnice dislocirati u krug KCUS. I još tako na par mjesta u Bosni, recimo banja u Tesliću bi se mogla pretvoriti u izolatorij, Reumal u Fojnici i tako dalje. Znači, te novouspostavljene bolnice su prijemni centar za sviju. Lakše i srednje oboljele vraćamo kući koji bi bili evidentirani, a koje bi volonteri iz drugih organizacija (Crveni krst) obilazili, a kazne bi bile drakonske za napuštanje kuće.

Garantujem da bi od 10.000 uposlenih iz oblasti hotelijerstva i ugostiteljstva u KS dali 10 posto radnika da obilaze adrese oboljelih i da se vrši evidencija i kontrola. Teško oboljeli bi bili hospitalizirani u pomenutim ustanovama gdje bi zajedno sa doktorskim osobljem bili izolovani od drugih zdravstvenih ustanova.

Sredstva umjesto u oporavak ekonomije bi išla u što kvalitetnije opremanje izolatorija. Što visše respiratora, zaštitne opreme, doktorima i sestrama u izolaciji povećati plate. Određene mjere zadržati i u ovakvoj situaciji tipa koncerata ili masovnog okupljanja, te raditi na povećanju svijesti gradjana u ophođenju dok zaraza traje, jer naši građani su i u ovo malo vremena pokazali spremnost na saradnju sa državom, zato im se treba pružiti prilika, a upitno je ako do dođe paralelno uz COVID-19 napad virusom CO-KUZ 20 koliko možemo računati na njih.
Ovaj scenario je sličan scenariu Južne Koreje koji se drugačije naziva "napad na virus" umjesto zatvaranja, agonije, kukanja, širenja straha i panike, davanja šanse lešinaru koji čeka da izdahnemo, ekonomskog kolapsa.