HDZ-ov ministar u Vladi HNK Goran Opsenica je veoma dinamična ličnost. Jedan dan izvodi performans zbog, prema njegovom mišljenju, nelegitimiteta Željka Komšića, navečer zaspi kao Hrvat, ujutro se probudi kao Srbin, zatim se predomisli i shvati da je ipak Hrvat, da bi ga CIK podsjetio da im je dobro jutro zaželio kao Srbin.

- CIK je, bojim se, instruiran da pogriješi. Pravo je pitanje ko stoji iza svega toga – pravdao se Opsenica nakon što je razotkriven njegov pokušaj da kao Srbin dobije mandat u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH.

Bojimo se, ipak, da CIK nije pogriješio, s obzirom da je mnogo lakše povjerovati u skenirani dokument kojeg je ta institucija objavila, u kojem se Opsenica izjasnio kao Srbin, nego u "časnu pionirsku riječ" HDZ-ovog ministra.

U jednom je Opsenica bio u pravu. Zaista je pravo pitanje ko stoji iza svega. Ako u obzir uzmemo mogući epilog njegovog pokušaja zloupotrebe etničkog izjašnjavanja, prema kojem bi HDZBiH imao jedan mandat više u Zastupničkom domu, onda se odgovor na pitanje Opsenice nameće sam od sebe.

- Gospodin Goran Opsenica je vrlo jasnog opredjeljenja kad je riječ o nacionalnosti, to je hrvatska nacionalnost – izjavio je njegov stranački šef Dragan Čović.

Srbin + članska kartica HDZ-a BiH = Hrvat, jednačina je kojom ta stranka očigledno određuje nacionalnu pripadnost i tumači etnički legitimitet. S obzirom na ključne HDZ-ove parametre koje Opsenica zadovoljava, njegova pripadnost hrvatskom narodu je neupitna, iako se on sam CIK-u izjasnio kao Srbin, dok je, s druge strane, upitna nacionalna pripadnost Željka Komšića koji se izjasnio kao Hrvat.

I SDS-ova Nina Bukejlović je jedne noći utonula u san kao Srpkinja, da bi se probudila kao Bošnjakinja. Dogodilo se to nekad u posljednje dvije godine, s obzirom da se uoči Lokalnih izbora 2016. izjasnila kao Srpkinja, da bi do proteklih Općih izbora spoznala da je ipak Bošnjakinja.

Opsenica i Bukejlović nisu pioniri u praksi promjene etničke pripadnosti zarad pozicije u institucijama vlasti. "Zlatnim slovima" u historiji zloupotreba etničkog izjašnjavanja u BiH ostat će upisani "sarajevski Srbi" Rasim Smajić, Nermin Bjelak i Haris Pleho.

Ovaj je trojac dogurao čak do Ustavnog suda BiH, nakon što im nije dopušteno da kao Srbi iz Skupštine Kantona Sarajevo budu birani u Dom naroda. Njihova apelacija, podnesena protiv rješenja Suda BiH i odluka CIK-a, je 10. februara 2015. godine odbačena kao neosnovana.

Bjelak se, naime, 2010. godine na obrascu za prijavu kandidata izjasnio kao Bošnjak, ali nije izabran. Dvije godine kasnije se na lokalnim izborima prijavio kao Ostali i kao takav je sa liste BPS-a izabran u Općinsko vijeće Stari Grad Sarajevo. Biti Ostali mu je dosadilo nakon dvije godine mandata pa se za Opće izbore 2014. prijavio kao Srbin.

- Mi idemo dalje. Tražit ćemo svoja prava koja su nam zagarantirana prema Ustavu. Prava kao Srbina. Po nacionalnom izjašnjenju ja sam Srbin, po vjerskom sam musliman, čitam i pišem bosanskim jezikom – pojašnjavao je Bjelak svojevremeno motive svoje borbe protiv, prema njegovoj ocjeni, diskriminirajuće odluke CIK-a i Suda BiH.

Haris Pleho (BOSS) se 2010. godine izjasnio kao Ostali, baš kao i 2012. godine kada je izabran za vijećnika u Općinskom vijeću Novi Grad Sarajevo. Dvije godine kasnije je "postao" Srbin. Njegov stranački kolega Rasim Smajić je 2010. godine bio Bošnjak, ali je i on četiri godina kasnije poželio da bude Srbin pa se u obrascu kojeg je popunio 19. juna 2014. godine izjasnio kao pripadnik tog naroda. 

I sadašnja potpredsjednica Naše stranke Sabina Ćudić je imala krizu identiteta, suštinski identičnu kao one sa kojima su se suočavali Smajić, Bjelak i Pleho. Prije šest godina, na Lokalnim izborima 2012. godine, bila je Bošnjakinja, da bi se dvije godine kasnije izjasnila kao pripadnica Ostalih. Svoj postupak je pravdala borbom za "postavljanje temelja politički zdravijem sistemu", a ne, kako su to zlobni jezici govorili, namjeri da se dokopa paušala u Domu naroda.

Nemamo formular koji je dostavila CIK-u za potrebe posljednjih Općih izbora, a nismo mogli "upratiti" u koji se kvadrat smjestila na snimanju promotivnog spota Naše stranke, pa ne možemo sa sigurnošću reći koje je etničko opredjeljenje ovaj put zahtijevala njena borba za politički zdraviji sistem.

I Ognjen Janjić je pokušao ući u Vijeće naroda RS-a kao Hrvat, iako se dvije godine ranije izjasnio kao Srbin. Dejan Kurtinović je pokušao isti cilj ostvariti kao pripadnik Ostalih, a 2012. se izjasnio također kao Srbin. Kao Hrvat je u Dom naroda FBiH iz Skupštine BPK pokušao ući Muamer Omanović, a četiri godine ranije se izjašnjavao kao Bošnjak. Edhem Fejzić je 2012. godine bio Bošnjak, ali je i on, poput Sabine Ćudić, dvije godine kasnije pokušao ući iz Skupštine ZDK u Dom naroda kao pripadnik Ostalih.

Svi navedeni kandidati bili su spriječeni zloupotrijebiti etničko izjašnjavanje na osnovu odredbe Izbornog zakona BiH prema kojoj nije dozvoljeno mijenjanje etničke pripadnosti tokom jednog izbornog ciklusa.

Izborni zakon BiH, naime, propisuje da kandidatska lista sadrži i izjašnjenje o pripadnosti nekom od konstitutivnih naroda ili Ostalih, te da se to izjašnjenje koristi kao osnov za ostvarivanje prava na izabranu, odnosno imenovanu funkciju za koju je uvjet izjašnjenje o pripadnosti jednom od naroda i to u izbornom ciklusu za koji je kandidatska lista podnesena.

Svaki građanin BiH ima pravo na nacionalno izjašnjavanje, ali i na promjenu nacionalne pripadnosti, te ne postoje objektivni kriteriji za određivanje nacionalne pripadnosti svakog čovjeka. Međutim, zloupotreba etničkog izjašnjavanja zarad obnašanja određene javne funkcije etički je neprihvatljiva, a djelimično je onemogućena ranije citiranom odredbom Izbornog zakona BiH.

Da kandidati koji su pokušali promijeniti etničku pripadnost tokom jednog izbornog ciklusa, a u čemu ih je spriječio CIK, nisu žrtve diskriminacije, potvrdila je odluka Ustavnog suda BiH u predmetu AP-66/15 od 10.02.2015. godine.

{$galerijaFotografija}

Uprkos ograničenjima u okviru izbornog zakonodavstva, i dalje su prisutne zloupotrebe etničkog izjašnjavanja. Ostat će, s tim u vezi, upamćen primjer kada su u Domu naroda FBiH sjedila tri Ibrahima, sva trojica u tri različita kluba naroda. Jedan je bio Bošnjak, drugi Hrvat, a treći se izjasnio kao pripadnik Ostalih.

Svojevremeno je postojao prijedlog da se te zloupotrebe eliminiraju kao mogućnost korištenjem podataka Agencije za statistiku BiH, prikupljenih Popisom stanovništva iz 2013. godine, ali je ta solucija odbačena zbog neusklađenosti sa Zakonom o zaštiti ličnih podataka.

Druga otvorena mogućnost za ograničavanje zloupotreba etničkog izjašnjavanja jeste širenje vremenskog okvira u kojem kandidat nema pravo mijenjati etničku pripadnost sa jednog izbornog ciklusa na više njih. U Švicarskoj, primjera radi, kandidatima nije dozvoljena promjena etničke pripadnosti u dva uzastopna izborna ciklusa, a slična ograničenja imaju i druge države čije institucije vlasti odražavaju njihovu etničku pluralnost. Uvođenje takvih ograničenja, odnosno postrožavanje postojećih, trebao bi biti jedan od narednih koraka pri izmjenama izbornog zakonodavstva u BiH.