Kćerka, majka, supruga, jedna po jedna porodica, ulazila je danas u prostorije Prosekture Gradskih grobalja Visoko kako bi identificirali svoje najmilije koji su nestali u julu 1992. godine, a koji su početkom juna ove godine ekshumirani iz masovne grobnice Lokvice ispod Golog Brda na Igmanu.

Sve ove godine agoniju je proživljavala Azra Lokvančić Merdžanić, kćerka Ahmeda Lokvančića koji je zajedno sa svojim prijateljima i komšijama iz Donjih Hadžića krenuo ka Igmanu da traži spas od agresora.

Azra je 27 godina tragala za svojim ocem, a danas je posljednji put vidjela ostatke njegovog tijela i njegove lične predmete. Kada je njen otac nestao, Azra je imala 11 godina, a danas je prepoznala njegovu jaknu i obuću.

- DNK analiza je pokazala da je to moj otac. Bolno je, ne mogu se riječima opisati trenuci kada ulazite u prostoriju gdje su ostaci vaših najmilijih, gdje su njihovi lični predmeti, prestrašno je to i ne želim da iko doživi taj trenutak i tu bol. Tužna sam i sretna jer je napokon došao kraj i sada imamo bolnu istinu pred nama, znamo da su napokon pronađeni i da će biti sahranjeni u mezarju i napokon ćemo imati mjesto gdje ćemo moći obići naše očeve, braću – kaže Azra za Faktor.

Mukotrpno je, ističe, bilo čekati u hodniku kako bi došli na red da uđu u sobu za identifikaciju kako bi potvrdili da su to njihovi najmiliji koje su izgubili ratne 1992. godine.

Danas je svog supruga Zahira identificirala i Jasmina Karavdić za kojim je tragala 27 godina.

- U jednom momentu se pomiješane emocije, drago nam je da je došao ovaj dan da se ovo privede kraju, da dođemo do istine, a naša bol i naša tuga ostaje u nama. Sve ovo ide veoma sporo, mora se vršiti neka vrsta pritiska i na institucije da bi se to ubrzalo i pokrenulo, a porodice gube strpljenje jer ovo je već peti mjesec od ekshumacije, pa smo malo i nervozni i teško nam sve ovo pada. Ponovo preživljavamo one dane kada su nestali – priča Jasmina.

{$galerijaFotografija}

Kaže da je i onog dana kada su tijela ekshumirana prepoznala odjeću svog muža.

- Na licu mjesta sam prepoznala njegovu odjeću, košulju koju je imao na sebi. Vreće su bile otvorene nekih 40 centimetara i iako je već bio sumrak, prepoznala sam košulju. I po fotografiji cipela našeg komšije prepoznala sam i njega. Teško je opisati taj osjećaj u organizmu kada vi dočekate nešto nakon 27 godina, a bol i tuga ne jenjavaju. Konačno spoznate da nema nade za ono što ste očekivali godinama. Dok god čovjek ne ukopa i dok nema mezarja i nišana čovjek živi u nadi – zaključuje Jasmina koja će u narednim danima ukopati svog muža Zahira.

Danas je identificirano 10 od 12 ekshumiranih žrtava Almir (Mustafa) Nuhanović, Šefik (Avdo) Nuhanović, Hasan (Alija) Nuhanović, Selver (Mušan) Piknjač Selver, Fahrija (AHmed) Hrnjić, Ahmed (Hamid) Lokvančić, Salko (Adema) Beganović, Zahir (Džemail) Karavdić, Hamdo (Hamid) Hasanović i Mirsad (Derviš) Veljković koji će uskoro naći svoj vječni smiraj na mezarju u Donjim Hadžićima.

Dvije preostale osobe su u procesu identifikacije, a sve ukazuje da se radi o Emiru (Redžo) Bašiću i Sejfudinu (Nazif) Kadriću.

- Nekim žrtvama bile su vezane noge vojnim opasačem. Uz njih su osim odjeće i obuće pronađeni i lični predmeti kao što su lijekovi, pribor za ličnu higijenu, nakit. Lokacija grobnice inače, otkrivena je zahvaljujući saradnji institucija i razmjeni informacija između Instituta za nestale osobe BiH, Tužilaštva BIH i SIPA-e, a značajan doprinos svojim učešćem dala je i Federalna uprava civilne zaštite. Na tačnu lokaciju ukazalo je više od 30 čahura koje su pronađene na mjestu zločina – saopćeno je iz Instituta za nestala lica BiH.

Ističu kako su nakon ekshumacije izuzeti koštani uzorci žrtava radi utvrđivanja njihovog identiteta uz pomoć DNK analize.

- Do sada su u Institut za nestale osobe BiH stigli DNK nalazi za deset ekshumiranih žrtava te su njihove posmrtne ostatke danas i zvanično identifikovali članovi njihovih porodica – zaključuju.