Program stipendija "Marie Curie", koji dodjeljuje Evropska komisija, nosi ime po čuvenoj hemičarki i fizičarki, jedinoj osobi koja je dobila dvije Nobelove nagrade u dvije različite oblasti. Sama stipendija dodjeljuje se od 1996. godine, a do danas ju je dobilo čak devet nobelovaca. Program za koji uvijek bude najviše aplikanata je individualna stipendija koju je ove godine dobila profesorica Jusić.

Cilj istraživanja

- Istraživanje je dio velikog projekta koji nije moguće završiti za dvije godine. Mi smo za početak odabrali ono što možemo izvesti u tom roku. Pored istraživačkog projekta, predviđen je trening meni kao istraživaču iz zemlje van EU i zemlje gdje se malo ulaže u nauku. Trening podrazumijeva najnovije loboratorijske tehnike, bioinformatičke i biostatističke analize... - priča Amela Jusić.

Projekat koji je za stipendiju predložila profesorica Jusić ocijenjen je sa 98,2 posto od mogućih 100, jer se radi o nečemu što do sada niko u biomedicini nije uspio uraditi.

- Glavni cilj istraživanja je identifikacija RNA biomarkera i njihova analiza u hipertenziji. Hipertenzija (visok pritisak op.a.) je jedan od glavnih uzroka različitih kardiovaskularnih bolesti i trenutno preko 40 posto populacije u BiH ima taj problem. Analizu ćemo raditi na osnovu mitohondrijalne aktivnosti. Mitohondrije su energetski centri u ćeliji i to je srce svake ćelije. Srčani mišić je najbogatiji mitohondrijama, jer najviše energije troši i mitohondrijalna disfuncija je usko povezana sa kardiovaskularnim bolestima. Naš cilj je da te biomarkere, odnosno male mikro RNA molekule, koje ulaze u mitohondrij, nađemo u krvi te da nam to bude marker za ranu dijagnostiku hipertenzije. Dakle, cilj je da otkrijem marker u krvi, na osnovu kojega ćemo moći prognozirati razvoj hipertenzije - pojašnjava dr. Jusić.

Samo istraživanje je važno i zbog toga što se visok pritisak već stotinu godina dijagnosticira na isti način odnosno mjerenjem, dok bi biomarkeri mogli otkriti bolesti i prije nego što se ona manifestira kod pacijenta.

Amela Jusić je vanredni profesor i predaje na sva tri ciklusa studija na Odsjeku biologija tuzlanskog PMF-a. Na Univerzitetu je već 15 godina, a došla je kao "zlatni student", kako kaže, iz školskih klupa za katedru. Doktorat je završila na Univerzitetskom-kliničkom centru Tuzla, a njena uža specijalnost je biomedicina, odnosno bazična istraživanja u kardiovaskularnim bolestima.

Kaže da dugo aplicirala za naučnoistraživačke projekte, ali nije dobijala grantove.

- Došla sam u fazu kada sam shvatila da ono što radim radim sa pola potencijala. Vidjela sam da jednostavno mogu više. Vrata su mi se otvorila preko Cost akcija (Evropska saradnja u nauci i tehnologiji), jer oni nude mladim istraživačima stipendije, grantove, povezivanje i gdje god sam pisala dobila sam pozitivne odgovore. Nažalost, kod nas to nije bio slučaj, jer su minimalna ulaganja u nauku. U BiH sam dobila dva manja iznosa, jedan kantonalnog ministarstva, a jedan od Univerziteta. Da bi nešto s time napravili morate biti inovativni, a vrlo često lična sredstva ulažem za publiciranje radova. Ipak, od ta dva projekta, koja smo dobili u BiH, mi smo uz nadljudske napore objavili četiri naučna rada - priča Amela Jusić.

Povratak u BiH

Nakon završetka istraživanja kaže da ima namjeru da se vrati u BiH i na svoj PMF.

- Imam ideju da ovdje formiramo RNA istraživačku grupu koja će se baviti identifikacijom biomarkera u kardiovaskularnim bolestima. Mi ovdje radimo individulnim pristupom, što mislim da je gubitak energije. Mislim da se trebamo udružiti da sredstva koja dobijemo usmjerimo u jedan cilj. Za to trebamo tražiti podršku svih institucija u BiH. Ja vrlo često kažem da vitalni nacionalni interes u BiH treba biti obrazovanje i nauka. Dobro obrazovanje proizvodi stručnjake, a zahvaljujući njima društvo u cjelini napreduje - kaže dr. Jusić.

Sama priprema projekta za stipendiju Marie Curie trajala je tri mjeseca, a pored Luksemburga, dr. Jusić imat će priliku da radi u Njemačkoj, Francuskoj i Danskoj.

- Jedan dio analiza radit ćemo na LIH-u, a za drugi dio smo angažirali kolege sa Univerziteta u Montpellieru i Univerzitetskoj klinici u Würzburgu, a jedan dio treninga imat ćemo na Roskilde univerzitetu u Danskoj. Provest ću 22 mjeseca u Luksembrugu, mjesec u Francuskoj te po dvije sedmice u Njemačkoj i Danskoj - priča profesorica Jusić.

Na pitanje kako s jednog malog univerziteta, iz jedne male zemlje, doći do velikog uspjeha u nauci, profesorica Amela Jusić nudi jednostavan odgovor:

- Svojim studentima uvijek kažem, kada birate zanimanje, kada nešto radite, radite ono što volite. Ja ovo radim sa strašću i uživam u tome. Često nemam dovoljno vremena za istraživanje, jer imam mnogo posla u nastavi. Ako želimo da imamo dobre univerzitetske profesore moramo se baviti istraživanjima. Ja ove godine imam 12 predmeta, a to je previše. Zbog toga često posao nosim kući.