Prvi razlog je logičan - Tihi okean najveći je okean na svijetu i ako dođe do nekog problema s avionom, pilotu će biti izuzetno teško pronaći sigurno mjesto za slijetanje.

Piloti uglavnom preferiraju rute na kojima se nalazi što veći broj aerodroma. Broj avionskih nesreća zanemariv je u poređenu sa brojem aviona koji svakodnevno uzlijeću i slijeću sa svih svjetskih aerodroma, ali teško je zamisliti išta strašnije od kvara na motoru 10.000 metara iznad Pacifika.

Iako se često ističe kako je sigurnost apsolutni prioritet tokom letenja avionom, ne treba zaboraviti ni da je avioprijevoz izuzetno unosan biznis, a cilj svake kompanije je putnike prevesti što kraćom rutom, za što manje vremena i pritom uštedjeti maksimalno novca.

To je razlog zbog kojeg su odabrane rute uvijek one najkraće moguće, izuzme li se izbjegavanje određenih elementarnih nepogoda.

Pogledate li liniju između Sjeverne Amerike i Azije, koja prelazi preko Tihog okeana, na 2D karti, može nam se učiniti da je ta linija najbrža moguća.

Međutim, u obzir treba uzeti zakrivljenost Zemlje.

Pogledate li istu udaljenost na globusu, koji vjernije prikazuje stvarne udaljenosti između tačaka na Zemlji, primijetit ćete da je ta udaljenost znatno veća.

Tokom letenja iznad velikih vodenih površina velika je vjerovatnoća prolaska kroz neku vremensku nepogodu.

Avioni će relativno jednostavno savladati tropske oluje i neke vrste uragana, ali posebno je opasno nevrijeme sa munjama. Avionima se preporučuje da ih zaobilaze umjesto da prolaze kroz njih ili iznad njih.

U današnje vrijeme prava je rijetkost da se avioni sruše zbog nevremena, ali jake turbulencije mogu uzrokovati paniku i nemir kod putnika.

Prilikom odabira rute letenja, također je važno uzeti u obzir i zračne struje. One nastaju u troposferi, najnižem sloju Zemljinog atmosferskog omotača. U tom sloju nastaje i većina vremenskih (ne)prilika. Troposfera graniči sa stratosferom.

Nadmorska visina te granice nije konstantna, nego se nalazi na nadmorskoj visini od šest do 19 kilometara. Upravo zbog tih oscilacija u visini i velikih razlika u temperaturi i pritisku stvaraju se jake zračne struje, koje mogu dosegnuti brzinu čak do 320 km/h.

Letenje u smjeru zračne struje može znatno skratiti let, a letenje u smjeru suprotnom od struje može ga znatno usporiti.

Naravno, ako želite stići iz, primjera radi, Amerike do Australije tada sve opklade padaju u vodu.

Drugog puta osim onog preko Pacifika nema, pa ćete svakako morati preletjeti okean.