Andrij prepričava jednu naizgled beskrajnu razmjenu vatre kada ih je napala bujica Wagnerovih boraca:

- Borili smo se oko 10 sati neprestano. I to nisu bili samo valovi, bilo je neprekidno. Kao da nisu prestali dolaziti.

Njihove su se puške AK-47 toliko zagrijale od neprestane paljbe, kaže Andrij, da su ih morali mijenjati:

- Bilo je oko 20 vojnika na našoj strani. A recimo 200 s njihove strane.

Wagnerov način ratovanja je poslati prvi val napadača koji se uglavnom sastoji od sirovih regruta dovedenih direktno iz ruskih zatvora. Oni malo znaju o vojnoj taktici i slabo su opremljeni. Većina se samo nada da će moći otići kući, a ne natrag u ćeliju, ako prežive svoj šestomjesečni ugovor.

- Natjerali bi grupu od desetak vojnika da napreduju 30 metara, a zatim bi se počeli ukopavati kako bi zadržali položaj - kaže Andrij o Wagneru.

Slijedi druga grupa, nastavlja Andrij, koja napreduje sljedećih 30 metara:

- Tako, korak po korak, Wagner pokušava ići naprijed, dok u međuvremenu gubi puno ljudi.

Tek kada je prvi val iscrpljen ili zaustavljen, Wagner šalje iskusnije borce, često s bokova, koji pokušavaju pregaziti ukrajinske položaje.

Andrij kaže da je suočavanje s napadom bilo zastrašujuće i nadrealno iskustvo:

- Naš mitraljezac je skoro poludio pucajući na njih. Pogađao je neprijateljske vojnike, ali oni nisu padali. I onda nakon nekog vremena, kad iskrvari, jednostavno padne.

Andrij uspoređuje bitku sa scenom iz filma o zombijima:

- Penju se preko leševa svojih prijatelja, gaze po njima. Čini se da dobijaju drogu prije napada.

Ovu tvrdnja CNN nije uspio nezavisno provjeriti.

Čak i nakon što su prvi valovi eliminirani, napad se nastavio, jer su ukrajinski branitelji ostali bez metaka i našli su se opkoljeni:

- Problem je bio što su nas obilazili. I tako su nas okružili. Došli su s druge strane. Nismo ih očekivali s te strane. Pucali smo do zadnjeg metka, pa smo bacili sve bombe koje smo imali i ostali smo samo ja i nekoliko momaka. Bili smo bespomoćni u toj situaciji.

Imali su sreće. Wagnerovci su se povukli na kraju dana. Andrijev prikaz Wagnerova pristupa podudara se s izvještajem ukrajinske obavještajne službe do kojeg je CNN došao prošle sedmice. 

Prema tom izvjetaju, ako Wagnerove snage uspiju zauzeti položaj, topnička podrška im omogućuje da iskopaju rupe i konsolidiraju svoje napredovanje. Prema ukrajinskim izvještajima, koordinacija između Wagnera i ruske vojske često je manjkava.

Šta kaže Prigožin?

CNN je došao do šefa Wagnera Jevgenija Prigožina i pitao ga o optužbama za zlostavljanje. Prigožin je odgovorio uglavnom sarkastičnom izjavom preko svoje službe za medije nazvavši CNN "otvorenim neprijateljem" i dodavši da je Wagner "uzorna vojna organizacija koja poštuje sve zakone i pravila modernih ratova".

Dok govori za CNN, polja iznad Andrijeva bunkera odjekuju od gotovo neprestanog granatiranja. Zvuci nadolazećih granata praćeni su nekoliko sekundi kasnije udaljenim tupim udarom. Čuje se i vatra iz pješačkog oružja dok ukrajinski vojnici otkrivaju ruski dron i pokušavaju ga oboriti. Andrijeva jedinica kaže da je zarobila jednog Wagnerovog borca, čija je priča tragična koliko je Wagnerova taktika primitivna i brutalna.

Prema snimci s ispitivanja, muškarac je inženjer, ali je počeo prodavati drogu kako bi zaradio novac. Dobrovoljno se pridružio Wagneru u uvjerenju da će time izbrisati svoj kriminalni dosje kako bi njegova kćerka imala manje problema u ostvarenju svog sna da postane advokatica.

- A kada si shvatio da si samo topovsko meso? - pita ga Andrij.

- Na prvom borbenom zadatku. Doveli su nas 28. decembra na ratište. Sinoć su nas poslali naprijed.

- Koliko je ljudi bilo u tvojoj grupi?

- Deset - odgovara vagnerovac.

Andrij kaže da je rekao inženjeru:

- Znaš da ćeš biti ubijen u borbi, ali bojiš se boriti za slobodu u svojoj zemlji.

- Da, to je istina. Bojimo se Putina.

Andrij je ruskog predsjednika Vladimira Putina suprotstavio ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom, koji je ne tako davno bio vodeći komičar:

- Naša je prednost što možemo odabrati tipa kojeg Rusi zovu klaunom. Ali kao što sada vidimo, taj tip je vođa slobodnog svijeta.

Andrij, koji je iz grada Odese na jugozapadu zemlje i koji se pridružio vojsci nekoliko dana nakon početka ruske invazije, kaže da će njegova jedinica pružati otpor bez obzira na to koliko još boraca bude poslano u napad s druge strane.

- Većina mojih momaka su dobrovoljci. Imali su dobre poslove i plaće, ali su se došli boriti za svoju domovinu. I to čini veliku razliku. Ovo je rat za slobodu. Nije čak ni rat između Ukrajine i Rusije. Ovo je rat između režima i demokratije - kaže Andrij.