To bi značilo da bi ostatak vakcina morale "dijeliti" zemlje s niskim i srednjim prihodima, u kojima živi više od 85 posto svjetske populacije, kažu istraživači, poručujući da učinkovit odgovor na pandemiju zahtijeva da zemlje s visokim dohotkom učestvuju u pravednoj distribuciji vakcina širom svijeta.

- Nesigurnost oko globalnog pristupa vakcinama protiv COVID-19 ne prati se samo tokom kliničkih ispitivanja, već i zbog neuspjeha vlada i proizvođača vakcina da budu transparentniji i odgovorniji u vezi s tim aranžmanima - smatraju istraživači.

U istraživanju se navodi i da su od 15. novembra države s visokim dohotkom unaprijed naručile gotovo sedam i po milijardi doza vakcina od 13 proizvođača, što uključuje Japan, Australiju i Kanadu, koje zajedno imaju više od milijardu doza, ali čine manje od jedan posto trenutnih novih slučajeva koronavirusa.

Čak i ako vakcine vodećih proizvođača dosegnu predviđeni maksimalni proizvodni kapacitet, gotovo 25 posto svjetske populacije možda neće dobiti vakcinu još godinu ili više, pri čemu istraživači sa "John Hopkins" drže i da bi Covax, kao ustanova Svjetske zdravstvene organizacije-WHO mogla imati ključnu ulogu u osiguravanju poštenijeg pristupa odobrenim vakcinama, iako je osigurala samo 500 miliona doza ili daleko ispod cilja da isporuči najmanje dvije milijarde doza do kraja 2021. godine.

- Globalnim paktom pokrenutim u aprilu cilj je udružiti sredstva iz bogatijih zemalja i neprofitnih organizacija kako bi se ubrzao razvoj i proizvodnja vakcina protiv COVID-19 i pravedno distribuirala po svijetu, no do sada je osigurana polovina potrebnih sredstava, a SAD i Rusija, kao ključni "igrači" u razvoju i proizvodnji vakcina nisu se tome pridružile - navodi se u studiji.