Nakon što je tri sedmice proveo na odjelu za intenzivnu njegu gdje se liječio od koronavirusa, ljekari su američkom pozorišnom i televizijskom glumcu Nicku Coroderu (41) morali amputirati desnu nogu.

Njegovu cirkulaciju zaustavio je ugrušak - još jedna opasna komplikacija bolesti koja je zahvatila cijeli svijet.

Ugrušci su iz raznih razloga česta komplikacija među bolesnicima na intenzivnom liječenju, no njihova učestalost je veća među oboljelima od COVID-19 nego što je očekivano.

- Na odjelu bolnice u kojoj radim imam četrdesetogodišnjake sa ugrušcima u prstima, nema nikakvog razloga za to osim virusa – kaže Shari Broshahan, ljekar na odjelu intenzivne njege njujorške bolnice Langone.

Broshahan je navela da jedan od njih upravo ima velikih problema sa dotokom krvi u obje noge i obje ruke, pa, kako je navela, nije isključena ni amputacija.

Krvni ugrušci nisu opasni samo za udove, nego mogu dospjeti i u pluća, srce ili mozak te rezultirati smrtonosnom plućnom embolijom te srčanim i moždanim udarom.

U nedavno provedenom naučnom istraživanju otkriveno je da je 31 od 184 pacijenta, koji su bili uključeni u istraživanje, imao komplikacije sa ugrušcima, što je "iznimno visok postotak".

Na sreću, potreba za amputacijama ipak je puno rjeđa.

Zašto se to događa

Behnood Bikdeli, ljekar u njujorškoj Prezbiterijanskoj bolnici, okupio je međunarodni tim stručnjaka da bi proučili problem.

Njihova otkrića objavljena su u časopisu "Journal of The American College of Cardiology".

Zaključili su da je rizik od pojave ugrušaka toliko visok da bi pacijenti oboljeli od COVID-19 trebali preventivno dobijati lijekove za razrjeđivanje krvi. Nekoliko je razloga koji ih uzrokuju.

Pacijenti s težim oblikom COVID-19 od ranije pate od neke bolesti, poput bolesti srca ili pluća. One su same po sebi povezane sa većim rizikom od razvoja tromboze.

I boravak na odjelu intenzivne njege povećava rizik jer pacijenti tamo duže vrijeme nepomično leže, što pogoduje razvoju ugrušaka.

COVID-19 povezan je i sa neuobičajenom reakcijom imunološkog sistema koja se naziva “citokinskom olujom”, a neka istraživanju upućuju na to da je i taj fenomen povezan sa višom stopom stvaranja trombova.

Moguće je i da na zgrušavanje utječe nešto povezano sa samim koronavirusom, što su ljekari primijetili ranije kod nekih drugih virusnih oboljenja.

Stručni rad objavljen prošle sedmice u časopisu "Lancet" pokazao je da virus može nastaniti epitel, tkivo koje oblaže organe i krvne žile, što u teoriji može utjecati na proces zgrušavanja.

Stotine mikrougrušaka

Premda antikoagulansi, poput heparina kod nekih pacijenata djeluju vrlo učinkovito, kod drugih nisu djelotvorni jer su ugrušci premali. Mikrougrušaka je puno i ne znamo gdje se tačno nalaze. Obdukcije su pokazale da su pluća nekih pacijenata sadržavala stotine mikrougrušaka - pojasnila je Brosnahan.

No, pojava nove zagonetke riješila je jednu stariju.

Cecilia Mirant-Borde, doktor na odjelu za intenzivnu njegu bolnice za vojne veterane na Manhattanu, kaže da pluća puna mikrougrušaka objašnjavaju zbog čega respiratori nisu bili od veće pomoći kod jednog dijela pacijenata.

Na početku pandemije ljekari su te pacijente liječili prema protokolu za akutni respiratorni distres sindrom, poznat i kao "mokra pluća".

- Razlog neučinkovitosti respiratora u nekim slučajevima “nisu bila pluća puna vode, nego mikrougrušci koji su blokirali cirkulaciju”, pa je krv napuštala pluća s manje kisika nego što je to uobičajeno – kazala je Brosnahan.