U našoj zemlji godišnje se snimi i po nekoliko filmova, a odnedavno i TV serija, koji su finansirani iz budžeta resornih ministarstava, Fondacije za kinematografiju, pa i od velikih kompanija poput BH Telecoma.

Najviše zaradila "Znam kako dišeš"

Zapravo, BH Telecom je razvio vlastitu platformu BH Content Lab u okviru koje proizvodi TV serije, koje poslije plasira kako na domaće, tako na regionalno i strano tržište. Kako je istaknuto povodom prezentacije nove serije "Princ iz Eleja", kompanija BH Telecom je u posljednje dvije godine uložila 10 miliona u razvoj filmske industrije.

Pitali smo Almu Cerić, vođu BH Content Lab platformi, koliko su uspjeli zaraditi od TV serija, koja od njih je najviše donijela novca, i koji su to iznosi u pitanju, odnosno, da li su barem uspjeli vratiti uloženo.

- Vremenom se vraća. Naravno nisu to brzi povrati ovakvih investicija, ali se isplati. Zavisi od države do države, od teritorije do teritorije gdje se proda. Negdje je više zastupljena gledanost, negdje manje, tako da ima puno faktora koji utječu na to. Za sada je najviše zaradila serija "Znam kako dišeš" jer je prikazana na HBO-u, ali iznose stvarno javno ne smijemo govoriti – kazala je za Faktor Cerić.

Istakla je i da su TV serije iz njihove produkcije za sada plasirali u Hrvatskoj, Sloveniji, Crnoj Gori i Makedoniji.

- U pregovorima smo sa još nekoliko zemalja regiona, tako da čekamo da okončamo pregovore – pojasnila je Cerić.

Koliko zarađuju filmovi koje podržava Fondacija za kinematografiju Sarajevo, pitali smo Antonia Beusa, predsjednika Upravnog odbora Fondacije.

Gledanost filmova mala

- Nažalost, filmovi nisu zaradili ništa. Gledanost je mala jer ljudi nisu više zainteresirani za teme koje obrađuju PTSP. Sljedeći primjeri: film "Ekskurzija" debitanta Une Gunjak sa 5.900 gledatelja (nije PTSP) i koprodukcija "Bosanski lonac" sa 6.800 gledatelja, ali film "Amanet" koji nije podržala Fondacija je jedini koji se komercijalno isplatio i čija je gledanost oko 50.000 gledatelja, 35.000 u BiH i 15.000 u evropskim kinima.

Film "Ekskurzija" je dobio preporuku Ministarstva za organizirano gledanje po školama i pored toga po nama ovo nije zadovoljavajuća gledanost. Ostali filmovi imaju manju gledanost. Kao komparacija ovim rezultatima mogu navesti dva filma iz komšiluka: "Čuvari formule" sa 17.000 gledatelja i "Heroji Halijandra" sa 10.000 gledatelja u BiH, rezultati susjeda u BiH nisu relevantni – kazao je Beus.

Na pitanje da li se vodila evidencija o zaradi prije nego što je došao u Fondaciju i kako on i njegov tim to sada rade, odgovorio je da se "uopće nije vodila evidencija jer je sve bilo na kolegijalnom sistemu - danas ja tebi, sutra ti meni, zatvoreni ciklusi istih osoba, FGR".

- Obično je u distribuciji bio jedan film koji je svoj život počinjao na Sarajevo Film Festivalu (SFF) i na valovima SFF-a odrađena je distribucija koja je imala dobar rezultat. Naprimjer film "Praznik rada" Pjera Žalice ili film "Deset upola" Danisa Tanovića. Ove godine su novac dobile ekipe koje po meritornim kriterijima imaju najbolji preduvjet za dobar rezultat u kinu i potencijal za međunarodne nagrade. Međutim, ni to nije iz navedenog kruga FGR i tu je bit problema oko ovogodišnjeg konkursa za finansiranje filmskih projekata – pojašnjava Beus.

Dodaje da je film "Amanet" reditelja Mirze Begovića "uz volonterski rad ekipe koštao oko 250.000 KM i uspio je da se isplati".

- Zato je nastavak filma "Testamet" podržan ove godine od Fondacije u iznosu od 300.000 KM. Film dekana Akademije scenskih umjetnosti Faruka Lončarevića "Berinine čakre", koji je prema njegovim riječima koštao oko milion dolara, i koji je značajno podržan od Fondacije za kinematografiju, mislim da spada u kategoriju kućnih uradaka. Ne po eksplicitnosti scena u filmu nego zato što mu je gledanost na nivou članova uže porodice – kaže Beus.

Skrenuo je i pažnju na fenomen koji je prisutan kako u BiH, tako i u zemljama regiona.

Kinematografiji potreban reset

- Eminentni i realizirani filmski radnici šalju na takmičenja sve lošije materijale jer snagom svog autoriteta izlobiraju da prođu na konkursima za podršku filmskim projektima. U tim budžetima je već ukalkuliran novac koji žele lično naplatiti i uopće nisu više zainteresirani za daljnji životni vijek filma. Posljedično imamo sve lošije filmove i debitanti teško dolaze do prvih debitantskih uradaka. Najkreativniji dio su mladi koji svoju kreativnost mogi iskazati jedino kroz niskobudžetne forme, kratkog, dokumentarnog i eksperimentalnog filma – pojašnjava Beus.

Tvrdi da je našoj "kinematografiji potreban reset, novi mladi ljudi, koji imaju svoje interesovanje".

- To su generacije koje funkcioniraju na drugim talasnim dužinama i koje mi ne razumijemo. Mislim da je vrijeme da floskulu "svijet počiva na mladima" ozbiljno shvatimo, i da ako ih već ne razumijemo i ne znamo kako im omogućiti da oslobode svoju kreativnost, onda da se bar uklonimo i ne činimo smetnju novim talentiranim generacijama – zaključio je Beus.