Masakr u Sokolinama je ratni zločin počinjen nad bošnjačkim civilima i ratnim vojnim zarobljenicima tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu od 1992. do 1995. godine. Masakr je počinjen 14. juna 1992. godine u mjestu Sokolina u općini Ilijaš.

Tog dana srpske paravojne jedinice potpomognute JNA ubile su 47 Bošnjaka iz naselja Ahatovići u Sarajevskoj općini Novi Grad.

Napad na Ahatoviće počeo je 28. maja 1992. godine. U ovom naselju, u kojem su Bošnjaci činili više od 90 posto stanovnika, srpske snage su 2. juna 1992. godine nakon granatiranja probile linije odbrane na kojima je bilo stotinjak samoorganizovanih mještana.

Grupa od oko 40 mještana pokušali su da se izvuku iz sela i probiju prema Visokom, ali je na jednom brisanom prostoru na njih otvorena paljba iz artiljerijskog i pješadijskog oružja, u kojoj je ih je poginulo 18, a 12 ranjeno. Ostali su se morali predati napadačima.

Zarobljeni su odvedeni u logor u Rajlovcu gdje su bili podvrgnuti torturi, premlaćivani i izgladnjivali sve do sredine juna.

Oko 20.00 sati navečer 14. juna 1992. godine 55 mještana Ahatovića koji su preživjeli napad su ukrcani u autobus, te su voženi u pravcu Olova. Kad je autobus došao do mjesta Sokolina u općini Ilijaš, autobus je zaustavljen i odjeknulo je nekoliko eksplozija.

Autobus je najprije pogođen sa tri projektila ispaljena iz ručnih bacača, onda je u njega ubačeno desetak ručnih bombi.

Nakon bombi pucano je u autobus iz pješadijskog oružja. Osmero mještana Ahatovića su preživjeli masakr i stigli do Olova. Jedan od preživjelih, Elvir Jahić, svjedočio je o ovom zločinu pred Haškim tribulalom na suđenju Momčilu Krajišniku.