Deklaraciju je podržalo 12 zastupnika, dok je 13 iz "Trojke" bilo suzdržano i tako nije usvojena deklaracija, jer nije dobila podršku SDP-a, NIP-a i Naše stranke.

Naša deklaracija ima jedan cilj, a to je opredijeljenost Skupštine da svim zakonskim aktima zaštiti sarajevsku pitku vodu i nastala je u saradnji sa stručnim osobama i udruženjima koji se bave zaštitom okoliša, pojašnjava za Faktor Albin Zuhrić, zastupnik DF-a u Skupštini Kantona Sarajevo.

- Prvi put smo postali sumnjičavi prilikom predaje deklaracije, na jednoj od prethodnih sjednica. Jedna benigna deklaracija, a veliki otpor da se ne stavi na sjednicu na glasanje. Međutim, sačekali smo, išli redovnom procedurom, misleći da je to možda slučajnost. Trenutak kad je postalo jasno da se radi o ozbiljnoj panici unutar "Trojke" i da će učiniti sve da se počne graditi na izvorištu od kojeg živi Sarajevo, je početak rasprave o deklaraciji. Desetine prijavljenih za diskusiju istog trenutka. Ne sjećam se da je toliko ljudi bilo prijavljeno da diskutuje o budžetu, kao što je o deklaraciji koja samo traži da zauzmemo stav da ćemo čuvati vodozaštitnu zonu. Ništa neobično međutim, uzmite bilo koji stav "Trojke", i vidjet ćete da u praksi uvijek urade suprotno. Borba protiv korupcije, pa daju novce svojim firmama. Borba protiv nepotizma, pa zapošljavaju samo stranačke ljude. Zalaganje za održivo poslovanje i potrošnju, pa se zaduže kao pet prethodnih vlada. Borba za čist grad, pa je sve nepokošeno, pun grad pacova, žohara i krpelja. Zalaganje za zaštitu okoliša, pa evo sada borba da se gradi za vodozaštitnoj zoni – ističe Zuhrić.

Šta se krije, nakon obaranja deklaracije analizirala je za Faktor, Emina Veljović izvršna direktorica Aarhus centra Sarajevo.

- Deklaraciju je predložila opozicija, odnosno DF i možda je to jedan od razloga zašto nije usvojena. Jer kada pogledate glasove vladajućih stranka vidite da nisu kazali "ne" već su bili suzdržani pri glasanju. Imam informaciju da se radi na pripremi novog teksta deklaracije koji će predložiti vladajuće stranke – kazala je Veljović.

Krajnje je vrijeme da načelnik Nermin Muzur prestane ignorisati medijske upite i zahtjeve ekoloških udruženja, te da stanovnicima Općine Ilidža i građanima Kantona Sarajevo odgovori na pitanje: je li za 200 hektara smanjena vodozaštitna zona na području Vrela Bosne? Pitaju iz nevladinih organizacija, a na ovo pitanje kažu nikada im nije odgovorio.

Faruk Kapidžić, bivši ministar u Vladi KS, ogorčen je pokušajima aktuelne vlasti da smanji vodozaštitnu zonu samo zbog ličnih stranačkih interesa.

- Sve što hoće da uradi aktuelna vlast na vodozaštitnoj zoni je promjena granica unutar vodozaštitne zone. Odnosno što je bila prva vodozaštitna zona da sada bude druga, a što je bila druga da bude treća. Ova vlast to pravi s namjerom da nešto legalizuje od objekata i uz to da grade nove na vodozaštitnoj zoni. Teško građani mogu da shvate, jer ih je ova vlast prevarila, govoreći da je potrebna zaštita pitke vode i da se mora donijeti privremena odluka. To nije tačno, jer imamo važeću odluku već 25 godina i nju treba provoditi, a oni su napravili odluku kao da nemamo nikakvog zakonskog akta. To što zone prolaze kroz dva entiteta, ne spriječava Federaciju BiH da porovodimo ono što je zakonski. Međutim, to se ne provodi i napravljen je haos. Došlo je do ilegalne gradnje i hoće da pomaknu granice vodozaštitnih zona i da se objekti koji bi se trebali srušiti ostanu netaknuti – pojašnjava Kapidžić.

Ne bave se ni legalizacijom kuća u naselju Butmir, dodaje Kapidžić, koje su tu još od prije rata. Ono što bi trebalo da se donese privremena odluka da se riješi problem kuća koje se trebaju legalizovati, a ne onih koje se ne smiju nikad legalizovati, to je razlog.

- I zato smo napravili deklaraciju u čijoj izradi sam i ja učestvovao, koju je Marijela Hašimbegović lijepo posložila. Suština deklaracije je da se ne smiju mijenjati granice obuhvatne zone. Ako se mijenjaju granice zona u vodozaštitnom području onda se samo mijenja u djelu kuća koje treba legalizovati, kada se napravi zakon o legalizaciji. Deklaracija nije pravno obavezujuća, ali onaj koji glasa protiv izmjena granice u vodozaštitnoj zoni treba sutra glasati za odluku koju su pripremili. Dakle, ne možeš glasati za deklaraciju, a onda za 15 dana glasaš protiv deklaracije. Zastupnici "Trojke" u Skupštini KS dobili su direktivu da se deklaracija ni slučajno ne usvoji. Zastupnici ne znaju zašto su morali tako glasati oni su samo dobili direktivu i tako su postupili – kaže Kapidžić.

Anes Podoć iz Eko akcije, kaže da su razne deklaracije prolazile na sjednicama Skupštine KS skoro bez rasprave i u roku od nekoliko sati nakon predlaganja usvajane su skoro jednoglasno, a ova o vodozaštitnoj zoni je odbijena.

- Ova deklaracija predložena je krajem maja i tek je sad stigla na raspravu u Skupštinu KS i odbijena je. Šta je to sada drugačije kod političkih elita Kantona Sarajevo da deklaracija koja nema pravnu težinu, ona je tek izraz političke volje postala problem oko kojeg se vode duge skupštinske rasprave i lome koplja. Očito je da se oko vodozaštitne zone pletu krupni interesi i mislim da neka skupina političkih stranka neće prezati ni od čega da na kraju drastično smanje vodozaštitnu zonu i velike površine na Ilidži bit će otvorene za buduću komercionalnu stambenu izgradnju – ističe Podić.

Vodozaštitna zona izvorišta "Sarajevsko polje" je većim dijelom na području Federacije BiH, odnosno Kantona Sarajevo, manjim dijelom na području RS-a. Ukupna površina vodozaštitne zone je 57.912 hektara, od toga je u Federaciji BiH oko 49.000 hektara, u RS-u oko 9.000 hektara. Prema Nacrtu odluke o vodozaštitnoj zoni, koju je usvojila Skupština Kantona, površina vodozaštitne zone iznosi 16.094 hektara i skoro je tri puta manja u odnosu na trenutno važeću. Dio vodozaštitne zone koja se nalazi na području Kantona Sarajevo proteže se na području četiri općine Kantona Sarajevo, Novi Grad, Trnovo, Ilidža, Hadžići.