Njeni roditelji, koji 18 godina žive u Bosni i Hercegivini, apeluju na sve institucije u lancu da sarađuju, da prestanu sa igrom prebacivanja nadležnosti. JMBG je malenoj Andrei potreban i zbog lječenja, jer od rođenja ima zdravstvenih problema.

Ewa u Bosni i Hercegovini živi 18 godina, polovinu života. Ima stalni boravak, a državljanka je Poljske.

- Bosna je moja država, Banja Luka je moj grad. Međutim, kako suprug nema stalni boravak u Bosni, kao ni kćerka, ja jedina imam. Dijete koje se rodilo u BiH nema nikakav broj, ni ID ni matični - kaže Ewa Ilnička za N1.

Bez matičnog broja ne mogu prijaviti boravak u CIPS-u, ni prijaviti je u državnu ustanovu poput vrtića, ili škole. Fond zdravstvenog osiguranja u Banjoj Luci izašao im je u susret i dozvolio privremeno liječenje na godinu dana na osnovu dozvola za boravak.

- To stvara problem u bolnici sa tim matičnim brojem, on se sastoji od nula i osmica, nije u evidenciji… Dijete je rođeno sa urođenom manom sluha, često smo po doktorima, u Zotoviću - govori Ilnička.

Obraćala se svima, od Ministarstava sigurnosti i civilnih poslova do Službe za strance, Gradske uprave… Uspješno je jedino bilo prebacivanje loptice.

Kaže kako institucije u BiH niu uvezane.

- Odjeljenje za strance ima svoja rješenja, iz odjeljenja za strance me šalju u opštinu, ona nije s tim povezana, nije povezan CIPS s tim, Ministarstvo zdravlja i osiguranje isto nisu … Jedna institucija me šalje u drugu. Vi se javite Odjeljenju za strance, oni kažu nije u njihovoj nadležnosti, lutamo od institucije do institucije, krpimo nekako da možemo funkcionsati.”

Zakon propisuje da se JMB može dodijeliti djetetu ako oba roditelja imaju stalni boravak, ili nakon pet godina života.