Ovaj istaknuti bosanskohercegovački i crnogorski pjesnik, književnik i esejist preminuo je sinoć u Sarajevu u 78. godini.

(FOTO: Buybook)

Marko Vešović je rođen marta 1945. godine u selu Pape kod Bijelog Polja u Crnoj Gori. Gimnaziju je završio u Bijelom Polju, Filozofski fakultet u Sarajevu.

Postdiplomski studij završio je na Filološkom fakultetu u Beogradu. Kao profesor radio u sarajevskoj srednjoj Autosaobraćajnoj školi i u gimnaziji "Pero Kosorić".

Desetak godina Marko Vešović bio je profesor na Filozofskom Fakultetu u Sarajevu; zatim je niz godina bio urednik u Izdavačkoj kući "Veselin Masleša". Na Filozofski fakultet vratio se 1992. godine.

Deset godina kasnije odbranio je doktorsku disertaciju "Jezik u poeziji Radovana Zogovića" na svom matičnom fakultetu u Sarajevu.

Marko Vešović objavio je preko 30 knjiga poezije i proze, pjesničkih prevoda, esejistike i polemika.

Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu se angažirao na razobličavanju velikosrpske politike.

Od Karadžićevog SDS-a i medija pod kontrolom SDS-a bio je na samom početku rata u BiH optužen kao izdajica srpskog naroda. Tada je, na konferenciji za medije, Vešović poručio da od Karadžićevih zločina ljudska pamet staje, a usta se kamene.

Odbio je ponuđenu funkciju člana Predsjedništva BiH rekavši da on nije za politiku niti je politika za njega.

- Ali kada bih imao i trunku političkih ambicija, trke bih prihvatio ponuđenu kandidaturu, zato što me, između ostalog, Srna proglasila izdajnikom srpskog naroda. Doduše, ja sam Crnogorac, ali kad god me neko ubroji u Srbe kako bi mogao da pljune na mene ja privremeno postanem i Srbin - rekao je Vešović.

Osobito mu je značajno djelo ratne proze Smrt je majstor iz Srbije (1994.), u kojem je opisao i svoja prijeratna iskustva s Radovanom Karadžićem, nekoć kolegom pjesnikom.

Jedno vrijeme bio je počasni predsjednik Liberalnog saveza Crne Gore.

Bio je kolumnist u više crnogorskih i bosanskohercegovačkih novina.

Od njegovih važnijih djela izdvajaju se: Nedjelja, 1970.; Osmatračnica, 1976.; Sijermini sinovi, 1979.; Rodonačelnik, 1982.; Četvrti genije, 1988.; Smrt je majstor iz Srbije, 1994.; Kralj i olupina, 1996., Poljska konjica, 2002.

Nagrađen je sa brojnim priznanjima, između ostalih: 1970. Brankova nagrada; 1971. Nagrada Trebinjskih večeri poezije; 1979. Nagrada "Svjetlosti"; 1982. Nagrada "Svjetlosti"; 1989. Nagrada "Svjetlosti"; 1993. Fund for Free Expression Award; 1997. Otvoreno društvo BiH SOROS za knjigu eseja.