- Za mene ovo jeste teži dio života u smislu pokretljivosti, ali i nije jer sam definitivno sretnija bez obzira na moje zdravstveno stanje i duševno ispunjenija od kada imam sina Danija. Beskrajno sam zahvalna humanitarnoj organizaciji Pomozi.ba i gospodinu Elviru, kao i organizaciji 20 kruna za čovjeka i gospođi Emiri na angažmanu i ohrabrivanju da ću uspjeti doći do ostvarenja sna da ja i moj sin Dani prohodamo zajedno. Zahvaljujući njima i stručnom kadru Ottobock Adria i Poliklinici Sveta nedelja u Hrvatskoj uspjela sam. Posebna zahvalnost ide mojim predivnim prijateljima, tati i bratu koji su uvijek uz mene i koji su zajedno sa mnom prebrodili sve moje krize – kaže na početku razgovora za Faktor Mela Bajrambašić.

{$galerijaFotografija}

Ova samohrana majka ističe da je zahvaljujući ljudima dobrog srca osigurala jednu od trenutno najboljih proteza na svijetu i sretna je da će moći normalno hodati.

- Zahvaljujući ovoj protezi imat ću 80 posto funkcije kao sa zdravim koljenom. Sve činim da budem što bolja za svog Danija. To je bio jedan od najvećih razloga zašto sam imala veliku želju da imam baš ovu protezu. Lijep je osjećaj kada ponesem sina i kad šetam sa njim. Kada sam jučer napravila 15 koraka sa Danijem u naručju, to je za mene bilo kao osvajanje svijeta. Majke koje su zdrave trebaju biti sretne da sve to mogu da rade. Ja sam kroz ovu situaciju shvatila da se ništa u životu ne podrazumijeva i da treba biti sretan i zadovoljan sa malim stvarima. Danas sam prvi put u kolicama gurala sina. To sam sanjala godinu. Danas sam bila jako uzbuđena i sretna. Uživala sam na Trebeviću vozeći Danija u kolicima i šetajući sa njim - nastavlja Mela.

U Poliklinici Sveta nedelja u Hrvatskoj bili su iznenađeni kada je ova Sarajka prohodala bez pomagala nakon samo pet dana.

- To je bilo veliko iznenađenje za tim koji je radio na mojoj rehabilitaciji, kao i za doktore u KCUS-u kada sam preživjela. Moja ljubav prema Daniju, želja za životom, istrajnost i čelična volja donosi mi rezultate. Trebat će mi još vježbanja. Tijelo i tkivo se još nisu potpuno navikli na protezu. Javljaju se i bolovi u leđima, ali kada pogledam svoje dijete sav bol nestane - ističe ova majka.

Hrabra magistrica klavira se planira što prije vratiti na posao.

- Sviram klavir 30 godina, stalnim vježbanjem klavira se razvija motorika i to mi je puno pomoglo u situaciji u kojoj sam se zatekla. Kroz nastavu klavira naučena sam načinu razmišljanja koji mi je pomogao u školi hoda. Ljudi uče po tri mjeseca da ponovo hodaju, a ja sam savladala za pet dana. Učenici u školi u kojoj radim organiziraju matursku večer i razmišljam da ih iznenadim – u šali kaže Mela.

Ističe zahvalnost prema KCUS-u, a naročito, kako kaže, dragom doktoru Borisu Nikulinu i doktoru Nermiru Granovu.

- Doktor Nikulin je bio anđeo čuvar Daniju, a moj anđeo čuvar je bio doktor Granov. Voljela bih da moja priča bude motivacija drugim ljudima u svakodnevnim životnim nedaćama, a naročito onima koji imaju slične zdravstvene probleme kao ja. Ja se osjećam jačom nego prije, puno sam otvorenija i iskrenija i puno prilagodljivija ljudima i situaciji jer sada shvatam izreku "jedan je život" u pravom smislu tih riječi. Dala sam život jednom divnom dječaku Daniju i time je smisao mog života ostvaren. Mnogi me zovu heroj, lavica, kraljica, hrabra majka..., a ja sebe samo jednim imenom "mama" i to je za mene najljepši epitet. Spoznala sam da su najveće bogatstvo u mom životu pored mog sina Danija, tate i brata, moji predivni prijatelji. Da nije bilo njih, ne bih imala toplinu i ljubav koja me održala da budem istrajna i da ponovo hodam. Na tome sam im beskrajno zahvalna. Zato svima mogu samo da poručim širite ljubav, osmijeh, njegujte međuljudske odnose i volite osjećaj što ste živi – kaže na kraju Bajrambašić.