Upozorio je kako se iseljavanje stanovništva svih vjera iz zemlje nastavlja što, navodi on, nažalost, državnu vlast, slično kao i u zemljama u okruženju, jedva zanima.
Ti procesi iseljavanja i denataliteta, naveo je, uvjetovani su mnogim razlozima, a prije svega nedostatkom posla, korupcijom te stvarnom i pravnom nesigurnošću koja proizlazi iz "nedovršene države".
Dodao je kako je, prema podacima svećenika, godine 1996. u BiH bilo 424.915 katolika. Taj broj je potom rastao pa ih je 2003. bilo 464.821, a prema istom izvoru na kraju 2019. godine broj katolika je smanjen na 353.872.
- U tom vremenu, novim iseljavanjem i negativnim priraštajem, Banjolučka biskupija ostala je bez 45,71 posto vjernika (-24.095) koji su na području biskupije bili nakon posljednjega rata, Sarajevska bez 32,48 posto (-70.782) koji su tu bili poslije rata, Mostarska bez 11,75 posto (-22.845), a Trebinjska bez 13,04 posto (-2.773) - kazao je nadbiskup, naglasivši potom kako se, sa željom da skrene pozornost na problem smanjivanja broja katolika i Hrvata u BiH, tim pitanjem od kraja posljednjega rata bavi kroz skoro 20 godina.
Osvrnuvši se na Sarajevo, tj. iseljavanje katolika i Hrvata iz glavnog grada, istaknuo je kako su poznati podaci o broju Hrvata i za Sarajevo, gdje je on počeo opadati već prije posljednjega rata.
- Prema podacima nekoliko popisa stanovništva, Sarajevo, odnosno područje koje je pod tim imenom tada bilo obuhvaćeno, imalo je 1971. godine 41.354 Hrvata, a 1991. godine 34.873. Naspram tomu, prema popisu iz 2013. godine, u Kantonu Sarajevo je 17.520 Hrvata, odnosno 16.530 katolika, te 350.594 muslimana, 13.543 pravoslavaca, 4.817 agnostika, 10.506 ateista, 9.910 neizjašnjenih, i 6.812 pripadnika ostalih vjerskih uvjerenja – naglašava nadbiskup.
Upitan kakva će biti njegova suradnja i je li se već sastao s poglavarima drugih vjerskih zajednica u BiH, odgovorio je kako suradnju i dijalog želi sa svima i da će se truditi uvijek biti otvoren.
Osim toga, ocjenjuje, dijalog je jedini moralno prihvatljiv način rješavanja otvorenih pitanja posebice u složenim društvima i u tim situacijama dijalog je etički i egzistencijalni imperativ.
- Ekumenizam i dijalog, koji se vrše kroz otvoreno i prijateljsko susretanje s drukčijima i različitima, sastavni je i neizostavan dio identiteta i poslanja Katoličke Crkve. Čak i kad možda drugi to ne prihvaćaju. Pa prema tome, dijalog je poslanje, metoda i zadaća također svakoga katoličkog biskupa. Takvu suradnju i dijalog želim sa svima i trudit ću se uvijek biti otvoren – kazao je nadbiskup.
Dodao je kako poglavare drugih vjerskih zajednica otprije osobno poznaje te da se s njima susretao u prethodnom razdoblju, no da se još nisu vidjeli od preuzimanja njegove nove službe.
- Primio sam, međutim, njihove čestitke na čemu im zahvaljujem. No čim privedem kraju sve formalne i liturgijske obveze preuzimanja, u narednom razdoblju rado bih posjetio i pozdravio svakoga od njih u njegovu sjedištu - ustvrdio je Vukšić.