STAV: Kada ti se militantni muslimanski političar ukaže na crkvenom oltaru

Objavljeno: 23.08.16 u 20:45

Bošnjački narod nalazi se u nelagodnoj situaciji između očuvanja nacionalnog i državnog te im je i razumijevanje politike počesto jednodimenzionalno. Tako su se sikirajući osihirali da prevladava mišljenje kako Srbi imaju plan, a Bošnjaci nemaju

Piše: Filip Mursel BEGOVIĆ

filip-mursel-begovic

To poslijepodne prolazio sam pored Hrama Preobraženja Gospodnjeg u centru Sarajeva. Prvo što mi je upalo u oči bile su srpske zastave na crkvi, a zatim masa ljudi koji su se zabavljali uz glasnu narodnu muziku. “Srbi slave neku svetkovinu, vidi im zastava”, pomislih dok me nešto žuljalo u cipeli. “Vidi, ufatili se u kolo”, rekoh u sebi dok sam se nervozno češao po glavi. “Vidi kloca”, rekoh sebi u samome sebi, prekorivši se za prijašnje misli. I doista, u čemu je problem? Srbi slave svoj vjerski blagdan uz svoje zastave, kao što i Bošnjaci slave svoje praznike uz svoje zastave u RS-u. Uz to Bošnjaci ne slave, ali obilježavaju svoja stratišta i odaju počast svojim žrtvama genocida uz svoje zastave u RS-u. I jedni i drugi na to imaju pravo, kao što imaju i pravo da ih u tome niko ne uznemirava ako ne krše zakon i ne čine nasilje.

Doduše, na razini simbola, postoje razlike. Bošnjaci će u 99% slučajeva svoje tuge i radosti obilježavati i uz državnu zastavu. Srbi će umjesto državne zastave u 99% slučajeva staviti zastavu entiteta BiH Republika Srpska. Svakom bi Bošnjaku računica trebala biti jednostavna. Sve dok nam je god stalo do naših zastava, koje uključuju one s ljiljanima (paradoksalno, to je bila i državna zastava Republike BiH) i one Islamske zajednice, do tada ne bismo smjeli ni zucnuti o onim orlovima sa srpske i onim kockicama s hrvatske zastave. Ne možete pritom nikoga tražiti da aktualnu državnu zastavu voli, ali podrazumijevamo da ju se poštuje. Problem nastaje kada se državnu zastavu niti voli niti poštuje. Problem nastaje kada Dodik raspiše referendum u RS-u koji krši odluku Ustavnog suda i mirovni sporazum.

Bošnjački narod nalazi se u nelagodnoj situaciji između očuvanja nacionalnog i državnog te im je i razumijevanje politike počesto jednodimenzionalno. Tako su se sikirajući osihirali da prevladava mišljenje kako Srbi imaju plan, a Bošnjaci nemaju. Kafanska filozofija sugerira nam da “bošnjačka strana mora hitno ojačati državne institucije”. Međutim, niko se ne pita kako ojačati nešto što je suvlasništvo Bošnjaka, Srba i Hrvata ako to sve troje neće, a bez konsenzusa je to nemoguće? Sav pritisak i odgovornost pritom svaljuju na kičmu bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića ne shvaćajući ustavni ustroj BiH.

Državu trebaju braniti institucije, svaka u svom mandatu, OHR mora braniti Daytonski mirovni sporazum, a time i mir, Ustavni sud i Tužilastvo moraju braniti ustavno-pravni poredak i vladavinu zakona, Oružane snage moraju braniti teritorijalni integritet zemlje itd. Kada govorimo o raspisanom referendumu, nijedna bošnjačka stranka nema ovlasti niti mandat da hapsi one koji krše zakone! Ako Bošnjaci poštuju državne zakone, onda trebaju znati da je na redu međunarodna zajednica, koja se manifestira u liku ureda Valentina Inzka.

Zatim sam razmišljao dalje o onome što se Bošnjacima neprestano prigovara: multikulturalnost više ne postoji u Sarajevu. Međutim, što je uopće multikulturalnost? Je li to isključivo mješoviti etnički sastav stanovništva ili to podrazumijeva i naš osjećaj da Srbi u Sarajevu mogu slobodno slaviti svoje praznike uz svoje zastave? Ovo je prvo promjenjivo, a trenutna etnička krvna slika u Sarajevu rezultat je srpske nacionalističke politike. Ovo je drugo stanje duha, stanje svijesti, što se u Sarajevu gotovo nikada nije promijenilo – stanovništvo Sarajeva multikulturalno je po svom duhu, a ne po etničkom sastavu.

Naravno da sam u ovim mislima značajno bio pokoleban kada sam čuo da je neko zapalio Hram Preobraženja Gospodnjeg. “Bošnjački nacionalisti”, brujali su srpski mediji i političari koji su ponovo krenuli izgovarati stare teze o “ugroženosti Srba” od “muslimanskih radikala”. Uzalud je bila hitra osuda vrha SDA, vodeće bošnjačke stranke, uzalud je bilo obećanje kantonalnog premijera Konakovića da će Sarajevski kanton na sebe preuzeti sanaciju štete. A uzalud bi bilo podsjećati da su Bošnjaci u RS-u gotovo svakodnevno izloženi maltretiranjima i skrnavljenju svojih svetih mjesta. Srbi u BiH i preko Drine krenuli su još jednom u medijski rat u kojem su situaciju u Sarajevu nazvali “sumornom” jer se u ljude “uvukao strah”, zatim “da ovo ne sluti na dobro“, da Bošnjacima “nije stalo do pomirenja”, da se “Srbi proganjaju kao zveri”, da im se “pale lomače”, da je ovo “delo militatnih muslimanskih političara“ i “da ista politika koja je zapalila Hram želi da ukine Republiku Srpsku”… I sve tako redom dok nismo saznali da Hram nije zapalio neki zajapureni “bošnjački nacionalista” nego beskućnik koji “misnim” imenom Nedeljko sugerira da nema veze s Bošnjacima.

Ponovo huškačka “srpska posla” i ništa drugo. No, ostat će zabilježeno da su ovaj događaj srpski političari iskoristili da dižu tenzije u trenutku kada se preko leđa ove zemlje nadvio mračni oblak Dodikovog referenduma. Srbima se naprosto stalno nešto ukazuje, jal kalašnjikov, jal nož, jal šajkača, jal kašikara, jal Milošević, jal Putin, jal Dodik, jal referendum. Eto, sada im se na oltaru Hrama Preobraženja Gospodnjeg ukazao “militantni muslimanski političar”.

(Faktor.ba/Magazin STAV)