Za potrebe skretanja pažnje javnosti sa posljednje afere vezane za premijera entiteta RS Radovana Viškovića i njegove uloge u srebreničkom genocidu, te skrivanja tijela ubijenih Bošnjaka nakon rata, je izabran atentat. Meta je, po ko zna koji put, Milorad Dodik, a neuspješni izvršitelji su - Bošnjaci. Kritike srbijanske javnosti zbog pada vojnog aviona u toj državi i to tik uz granicu sa BiH neplanski je nametnula potrebu da se među nesuđene žrtve bošnjačkih atentatora nekako uguraju i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, te ministar odbrane Aleksandar Vulin.

- Vehabije planirale atentat na Dodika, Vučića i Vulina – glasi naslov teksta objavljenog na portalu Banjaluka.net, kojeg brzinom svjetlosti preuzima novinska agencija Srna, a zatim i desetine medija pod kontrolom ovih struktura.

Toj mreži medija su se, zanimljivo je, nakon Dodikove posjete Zagrebu pridružili i oni iz susjedne Hrvatske, koji su bez rezerve prenijeli "saznanja" lokalnog banjalučkog portala.

"Grupa vehabija iz BiH" je, tvrde autori pozivajući se na "obavještajne dokumente", u nekoliko odvojenih navrata pokušala ubiti spomenutu trojku.

Dodika su, tvrde autori, planirali ubiti ispaljivanjem raketnog bacača zolja na helikopter pri slijetanju u Banjoj Luci 9. januara 2018. godine, a zatim i godinu i po dana kasnije na "Kočićevom zboru". Na Manjači je, skupa sa Dodikom, trebao stradati i Vulin.

Komičnosti je ovu karikaturalnu konstrukciju lišila činjenica da su u tekstu objavljena imena i fotografije bošnjačkih povratnika u entitet RS, koji su označeni kao nesuđeni atentatori na Dodika, Vučića i Vulina, čime je njihova sigurnost direktno dovedena u pitanje. Jedan od tih aktera je ovaj put povezan i sa "pokušajem atentata na Vučića", kako te strukture i pripadajući im mediji nazivaju događaj iz Potočara od 11. jula 2015. godine u kojem su, prema vlastitim priznanjima, učestvovali i obavještajci iz Srbije.

Zanimljivo je da "tajni obavještajni podaci" sličnog sadržaja i karaktera nerijetko "procure" na portal Banjaluka.net, a zatim se koordiniranom akcijom prenose na ostale medije. Tako je prije nekoliko dana na isti portal "procurio" i identitet svjedoka koji je Viškovića optužio za organizaciju premještanja i skrivanja tijela ubijenih Bošnjaka.

Na broju atentata koje je preživio, barem sudeći prema medijskim izvještajima, Dodiku bi mogao pozavidjeti i bivši kubanski lider Fidel Castro.

Tako je, primjera radi, Dodik "preživio atentat" i 23. aprila 2017. godine na Donjoj Gradini tokom komemoracije žrtvama Jasenovca. Od atentata u režiji direktora Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) BiH Osmana Mehmedagića je Dodika spasio ruski FSB, a tajne obavještajne informacije su "procurile" do srbijanskog tabloida Informera, a zatim i do iste medijske mreže koja je javnost izvijestila o posljednjim neuspješnim atentatima. Tekst, kojeg je svojim stručnim analizama potkrijepio Dževad Galijašević, u međuvremenu je izbrisan sa stranice Informera.

Kurir je obavještavao javnost kako Dodiku o glavi radi "oko hiljadu agenata iranske obavještajne službe" i to zbog odbijanja da prizna Palestinu.

VEZANI TEKST - Od Izetbegovića do State Departmenta: Kako Vučić i mediji manipuliraju javnošću u Srbiji

Ništa manje sreće sa preživljavanjem atentata nije imao ni Aleksandar Vučić. Informacije o bezuspješnim pokušajima njegovog ubistva uglavnom "procure" u pripadajuće medije uoči ili nakon događaja koji bi mogli ugroziti njegovu poziciju u Srbiji.

Pokušaj da konstrukcijama koje prelaze granice zdravog razuma poprave svoj status unutar glasačkog tijela ili da izvrše pritisak na političke oponente nije naročito smislen, ali je razumljiv kao očajnička mjera u kriznim situacijama. S druge strane, ono što se ne može razumjeti, a što je ujedno protivustavno i protivzakonito jeste pritisak na bošnjačke povratnike njihovim etiketiranjem kao terorista i atentatora.

U konkretnom slučaju u "tajnim obavještajnim dokumentima" koji su "procurjeli" do spomenutog portala nije ponuđen niti jedan argument koji bi potkrijepio optužbe na račun Bošnjaka, od kojih većina živi na prostoru entiteta RS. Takve konstrukcije zapravo predstavljaju nastavak politike zastrašivanja povratnika i njihovog protjerivanja iz entiteta RS, s krajnjim ciljem stvaranja potpuno etnički monolitnog entiteta.