Zajko je bio jedan od ključnih ljudi za odbranu Sarajeva u teškim danima opsade.

Samo pet dana nakon oslobađanja Mijatovića kose, na brdu Žuč prilikom izviđanja neprijateljskih položaja, poginuo je. Iza njega ostala je supruga i dvije kćerke. Ukopan je u haremu Alipašine džamije u Sarajevu.

Naredbom komandanta Glavnog štaba Armije RBiH dobio je najviše ratno priznanje Zlatni ljiljan kao jedan od prvih dobitnika ovog priznanja. Ukazom Predsjedništva Republike BiH posthumno je odlikovan i Ordenom heroja oslobodilačkog rata 1994. godine kao brigadni general Armije RBiH.

U Sarajevu jedna ulica, u općini Novi Grad, nosi njegovo ime, kao i  sportsko-rekreativni centar u Općini Novi Grad.

Rođen je 1. marta. 1959. godine u selu Gaočić, sjeverozapadno od Rudog, od oca Salke i majke Dude. Nakon završene srednje škole, kao metalac po zanimanju, zapošljava se u metaloprerađivačkom preduzeću Zrak iz Vogošća. Završio je školu rezervnih oficira pješadije u Bileći kao jedan od najuspješnijih u svojoj klasi. Pred rat u Bosni i Hercegovini je imao čin rezervnog kapetana. Početkom ratne 1992. godine počeo je da radi na organizovanju i pripremanju oružanog otpora u sarajevskim naseljima Buča Potok, Boljakov Potok, Briješće, Sokolje, Pofalići, Velešići gdje se formiraju jedinice Teritorijalne odbrane. Do početka agresije, Safet je nastavio raditi na organizovanju i pripremanju oružanog otpora u ovom dijelu Sarajeva. Koordinirao je rad novoformiranih vojnih jedinica u sarajevskoj općini Novi Grad i radio na njihovom uvezivanju.

Iz već formiranih jedinica sa ovog područja nastali su 19. maja 1992. godine Prvi samostalni bataljon Okružnog štaba odbrane Sarajevo i 15. pješadijska brigade TO Novi Grad koja je formirana 1. jula 1992. godine. Daljim ukrupnjavanjem jedinica i poboljšanjem organizacione strukture 1. oktobra 1992. godine formirana je Druga motorizovana brigada na čijem čelu je bio Safet Zajko.