Značajan broj migranata zastao je na teritoriji BiH i ostalih država Balkana od 2016. godine, a Hrvatsku vide kao tranzitnu zemlju za odlazak u razvijene države Evropske unije. Dok su migranti s jedne strane suočeni s neadekvatnim uvjetima smještaja u zemljama koje su postale migratski “hot spotovi”, s druge strane čeka ih pretjerano nasilje i nezakonito ponašanje hrvatske policije koja ih vraća u susjedne BiH i Srbiju.

O tome u javnim istupima svjedoči hrvatska pučka pravobraniteljica, a problem za Anadolu Agency (AA) analizira Sara Kekuš iz Centra za mirovne studije. Centar za mirovne studije (CMS) organizacija je koja periodično odlazi u pogranična područja sa Srbijom i BiH gdje prikupljaju informacije o stanju na terenu od lokalnog stanovništva, organizacija i samih izbjeglica, odnosno migranata.

Sara Kekuš je voditeljica programa za azil, integracije i ljudsku sigurnost CMS-a koja svjedoči da se od vremena izbijanja migrantske krize 2015. godine, kada se radilo o organiziranom prolasku ljudi kroz Hrvatsku, situacija danas drastično promijenila, kao i postupanje hrvatske policije prema migrantima.

-Već dvije i po godine svjedočimo tome da se osobama konstantno onemogućuje pristup hrvatskom teritoriju i traženju azila, najprije na granici sa Srbijom, a potom se slika preselila na granicu s BiH - kaže Kekuš.

Dodaje da izbjeglice najčešće nemaju putne isprave i nemaju mogućnost legalno ući u Republiku Hrvatsku i da im se na graničnim prijelazima ne omogućuje traženje međunarodne zaštite, ali ni u dubini teritorija, odakle ih hrvatska policija nezakonito protjeruje na teritorije susjednih država.

-Trenutno uvjeti u BiH nisu zadovoljavajući. Kapaciteti za prihvat ljudi su premali i često nisu adekvatni, velik broj ih spava na cesti, a u kampu Vučjak u Bihaću su često i djeca bez pratnje i maloljetnici. Dok osobe nemaju uvjete, jasno je da će migrirati dalje - smatra Kekuš.

Nezakoniti “pushback” hrvatske policije

U posljednjih dvije i po godine brojne domaće i međunarodne institucije, brojne izbjeglice i novinari pisali su i svjedočili o “pushbacku”, odnosno nezakonitom protjerivanju migranata od hrvatske policije.

-Osobama se onemogućuje traženje međunarodne zaštite u Hrvatskoj i na nezakonit način ih se preko zelenih granica protjeruje u susjednu državu bez primopredaje sa bh. ili srbijanskom policijom, kako bi bilo sukladno zakonu o readmisiji - kaže Kekuš.

U brojnim svjedočanstvima se spominje uzimanje ličnih stvari, uništavanje mobitela, uzimanje novca i nehumane prakse koje uz fizičko nasilje i batine uključuje tjeranje da bosi idu po snijegu, na koljenima isl., nakon čega osobe pretrpe trajne psihičke posljedice od kojih se više ne mogu oporaviti, priča Kekuš, a o tome svjedoči i izvještaj hrvatske pučke pravobraniteljice Lore Vidović za 2018. godinu.

Sve navode civilnih udruga koje rade s migrantima, novinara, ali i pučke pravobraniteljice, hrvatski MUP u više je navrata demantirao tvrdnjom kako hrvatska policija djeluje sukladno zakonu te kako MUP provjerava pojedinačne navode o nasilju policijskih službenika.

Pučka pravobraniteljica nedavno je zaprimila anonimnu pritužbu jednog policijskog službenika da policajci naredbe za “pushback” dobivaju od nadređenih, što implicira da se ne radi o pojedinačnim prosudbama policajaca, nego o sistemskom problemu jer policajci snose posljedice ukoliko ih se ne pridržavaju.

MUP Hrvatske ne preuzima odgovornost

-Glavni problem je da MUP ne preuzima tu odgovornost i da nisu provedene neovisne istrage koje bi dokazale da kršenja zakona nema. Do tada nema rješenja situacije - smatra Kekuš.

Dok MUP tvrdi da su policajci dobro upoznati sa svojim ovlastima, anonimna svjedočenja policajaca pokazuju da službenicima nisu objašnjeni zakoni i način na koji na koji bi trebali tretirati migrante, kaže Kekuš i dodaje da se događaju kolektivna protjerivanja migranata bez utvrđivanja činjenica. Upozorava na postojanje lančanih “pushbackova” iz Italije preko Slovenije i Hrvatske u BiH te smatra da izostaje konkretno postupanje unutar EU.

Kao opunomoćenica Hrvatskog sabora za ljudska prava, pučka pravobraniteljica dobiva brojne pritužbe od migranata, no suradnja s MUP-om i DORH-om izostaje, o čemu je pučka pravobraniteljica Vidović više puta javno posvjedočila.

Migranti zapeli na Balkanu od 2016.

-Slika migranata je šarolika, uz puno muškaraca ima i puno obitelji s djecom, žena, djece i maloljetnika bez pratnje koji na putu nemaju adevatnu zaštitu i bivaju izloženi različitim oblicima nasilja. U znatnom dijelu riječ je o ljudima koji su još 2016. godine zapeli na Balkanu jer nisu mogli dalje, neki su zastali na području Turske i Grčke. Motivi dolazaka su različiti, ima puno ljudi koji bježe od ratnih strahota, od političkih i drugih obika progona, ima ljudi iz potpuno ekonomski ili klimatski uništenih društava - kaže Sara Kekuš.

Smatra da je odgovrnost EU-a kako pronaći zaštitu i omogućiti život onima koji ne zadovoljavaju izbjegličkom statusu, ali kojima su životi uništeni i ne mogu se vratiti u zemlje iz kojih dolaze.

Kekuš poručuje kako bi se EU trebala solidarno pozabaviti problemom kako bi se spriječile smrti migranata u pograničnim područjima i izbjegli nehumani uvjeti u kojima trenutno žive, osigurati legalne i sigurne putove te bi države EU trebale rasporediti tzv. teret migracija, a što je dijelom odgovornost EU kada historijski gledamo.

-Ne radi se o većem broju ljudi jer se glavnina migracija odigrava na susjednim kontinentima, a ne u Evropi. Evropa i dalje ima kapaciteta pomoći ljudima i prožiti im potreban dom - zaključuje Kekuš.