Grbavica je jedno od većih, ali i najpoznatijih sarajevskih naselja koje je tokom rata bilo pod kontrolom vojske bosanskih Srba, koji su uz pomoć JNA početkom 1992. godine okupirali ovo naselje.
Ono po čemu je naselje Grbavica posebno poznato i što je simbol ovog naselja je svakako stadion Grbavica. Četvrtog maja 1992. godine stadion Grbavica zapalio je srpski agresor.
Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, stadion Grbavica predstavljao je prvu borbenu liniju, a zapadna tribina (drvena), prenesena sa stadiona "6. april" sa Marijinog Dvora prilikom same izgradnje stadiona, zapaljena je, dok je dio stadiona miniran. Zajedno s tribinom izgorilo je i nestalo ukupno 316 pehara. Od toga su 42 pehara predstavljala trofeje fudbalera FK Željezničar, a ostatak su bili trofeji ostalih klubova iz Sportskog društva Željezničar, koje je tada brojalo 14 klubova. Ipak, neki pehari koji su bili u prostorijama kluba na Marijinom Dvoru su sačuvani, pa i danas krase vitrine "plavog salona".
Nakon reintegracije Grbavice (19. mart 1996. godine) radnici i sportisti Sportskog društva Željezničar, zajedničkim snagama, izvršili su obnavljanje stadiona i pomoćnih terena, a nakon toga je ponovo izgrađena drvena zapadna tribina.
Prva poslijeratna utakmica na Grbavici odigrana je 2.maja 1996. Između FK Željezničara i FK Sarajeva, prenosi Historija.ba.
Stadion Željezničara je uz zeničko Bilino polje danas jedan od najmodernijih sportskih borilišta u našoj državi.