On smatra da je to "krajnje anticivilizacijski čin predsjednika Zorana Milanovića" te da je, umjesto odlikovanja, mogao učiniti nešto drugo - da "isporuči Jelića pravosuđu Bosne i Hercegovine kako bi mu bilo suđeno na Sudu BiH za zločine koje su počinili on i njegove jedinice".

- Ta "specijalna" učestvovala je u svim zločinima – od Prozora, Stoca, srednje Bosne… Mnoge nevine žrtve su stradale u Bosni i Hercegovini od te jedinice. Ako bi Sud BiH dokazao nevinost Jelića, onda ne bih vidio nekakav problem da ga Milanović i odlikuje ako je već zaslužan za oslobađanje dijelova Hrvatske - kaže Kmetaš, prenosi detektor.ba

Jelić je u januaru 2016. godine odmah nakon podizanja optužnice za ratne zločine pobjegao u Hrvatsku, gdje se i danas skriva od ruke pravde.

Optužen je da je učestvovao u organiziranju i izvršenju širokog i sistematičnog napada usmjerenog protiv civilnog bošnjačkog stanovništva na području Općine Mostar.

Zvanični dokumenti, koje je lično potpisivao Jelić, a koji su korišteni u Haškom tribunalu kao dokazni materijal protiv Prlića i drugih za udruženi zločinački poduhvat, pokazuju kakvu je strašnu ulogu na području Mostara i Hercegovine imao Milanovićev nosilac ordena.

Dokumenti pokazuju da je Jelić u samo tri mjeseca krajem 1993. godine potpisao dozvole za odvođenje stotina bošnjačkih logoraša iz zloglasnog Heliodroma na prisilan rad. Logoraši su prema toj dokumentaciji bili angažovani na čišćenju gradskih ulica, parkova, naselja, prostorija.

Većina njih je, prema izjavama svjedoka, odvođena na kopanje rovova za brigade HVO-a, a mnogi od njih su korišteni i kao živi štit u borbama protiv Armije RBiH. Mnogi od njih se nažalost nisu ni vratili živi u logor. Hercegovački logoraši za Jelića nisu bili ljudi već samo obične brojke.

Koja je razlika između optuženog Jelića i predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića koji je u vrijeme rata bio direktor mostarskog Sokola?

Gotovo nikakva. Jelić i ostali visoki oficiri HVO-a potpisavali su slanje logoraša na prinudni rad, a Čović kao tadašnji direktor Sokola tražio ih je te koristio za teške fizičke poslove.

- Molim vas da nam za potrebe ZI Soko omogućite izuzimanje deset zatvorenika, a s ciljem obavljanja određenih poslova – podizanje i postavljanje zaštitne ograde oko ZI Soko… Osiguranje zatvorenika će obavljati Funkcija sigurnosti ZI Soko Mostar - stoji u spornom dokumentu od 22. juna 1993. godine, koji potpisuje Dragan Čović.

Sljedeći dan njegovom zahtjevu udovoljava direktor centralnog vojno-istražnog zatvora Stanko Božić, nakon razgovora s Berislavom Pušićem, tadašnjim šefom Ureda za razmjenu zarobljenika, kojem je u Hagu potvrđena presuda od deset godina zatvora.

Prije nekoliko godina Suljo Kmetaš je rekao da procesuiranje ratnih zločina pred pravosudnim organima Bosne i Hercegovine neće biti jednostavan proces, zbog utjecaja politike na rad domaćeg pravosuđa.

Naveo je na press konferenciji u decembru 2017. godine, održanoj povodom okončanja rada Haškog tribunala, primjer tadašnjeg člana Predsjedništva BiH Dragana Čovića, koji je tražio zarobljenike iz logora Heliodrom u kompaniju Soko na prinudni rad.

- Taj slučaj je teško procesuirati jer u pravosuđu sjedi dio tužilaca i sudija koje je postavio upravo Čović - kazao je Kmetaš.

Berislav Pušić, koji je odobrio slanje zatvorenika na rad u Soko, u Hagu je osuđen, između ostalog, zbog učestvovanja u odobrenju prisilnog rada logoraša. Prisilni rad dio je presude protiv šestorke tzv. Herceg-Bosne, gdje je kvalificiran kao direktno kršenje Ženevske konvencije, odnosno međunarodnog običajnog humanitarnog prava.

Postupak šestorki obilovao je svjedočenjima bivših logoraša, odvođenih na rad na ratište, u mostarske tvornice i na druge lokacije. Neke su pripadnici HVO-a odvodili za obavljanje poslova po kući, a mnogi se s ovih "radnih pozicija" nisu vratili živi.

Ugledni hrvatski advokat Anto Nobilo jedne je prilike za medije kazao da se slaže da je i u slučaju Sokola riječ o nezakonitom postupanju.

- Ni u kojem slučaju ratni zarobljenici ne bi smjeli biti iskorištavani za rad, a posebno ne za poboljšanje uvjeta strane koja ih je zarobila. Prekršena je Ženevska konvencija - kaže Nobilo.

Šestorka tzv. Herceg-Bosne u Hagu je osuđena  29. novembra 2017. godine pravosnažno na ukupno 111 godina zatvora. 

Sudsko vijeće je većinom glasova odlučilo da je postojao udruženi zločinački poduhvat kojem je cilj bio stvaranje hrvatskog entiteta kako bi se omogućilo ponovno ujedinjenje naroda koji se treba ili pripojiti Hrvatskoj ili biti država tijesno bliska s Hrvatskom. U zaključku je napisano da je i Franjo Tuđman sudjelovao u udruženom zločinačkom poduhvatu te da je sudjelovao u odluci da se u Herceg-Bosni promijeni etnička struktura.

- Tuđman, Šušak, Bobetko, Boban i drugi postigli su međusobni dogovor, a HVO je korišten radi ostvarivanja udruženog zločinačkog poduhvata - napisale su sudije u presudi.

U presudi su se posebno spominjali mnogi "zatočenički centri za Muslimane koji su osnovani u Herceg-Bosni u kojoj su zatvorenici, civili i vojnici mučeni i ubijani te držani u lošim uvjetima".

Podsjetimo i da je Čović sa ostatkom vrhuške HDZ-a prije šest godina u Busovači dočekao ratnog zločinca Daria Kordića, osuđenog za masakr u Ahmićima, čime je negirao počinjeni ratni zločin. Prije tri godine na "evropskoj turneji", lider HDZ-a BiH svratio je i do Haga gdje je posjetio zločinačku šestorku tzv. Herceg-Bosne.