Pripreme za ubistvo direktno je, piše Bellingcat, nadgledao Eduard Bendersky, predsjedavajući Dobrotvornog fonda Vympel za bivše službenike FSB Spetsnaza. Međutim, utvrdili su da je temeljnu podršku operaciji, za obuku atentatora i za izdavanje lažnih ličnih dokumenata, direktno pružio FSB i na osnovu FSB-ovog Centra za specijalne operacije.

Pored toga, potvrđeno je da su i FSB i ruska policija bili svjesni stvarnog identiteta uhapšenog ubice, ali su odlučili da lažu njemačke vlasti negirajući da je "Vadim Sokolov" lažni identitet. Ruske vlasti su također pokušale pročistiti sve javne podatke koji se odnose na pravi identitet ubice, kao i podatke povezane sa njegovom porodicom.

Istragom ubistva Zelimkhana Khangoshvilija iz augusta 2019. godine u Berlinu su identificirana dva napadača, koja su u Njemačku putovala pod lažnim imenima. "Vadim Sokolov" je zapravio bio Vadim Krasikov, osoba sa sadržajnom kriminalnom prošlošću koja se dovodila u vezu sa najmanje dva plaćena ubistva, u Kareliji 2007. i Moskvi 2013. godine. Otkriveno je da je Krasikova od 2013. godine Rusija tražila zbog ubistva na osnovu Interpolove potjernice. Međutim, 2015. godine je potjernica povučena i iz ruskih baza podataka očišćeni su dokazi o njegovoj kriminalnoj prošlosti. Zaključeno je da sofisticirani postupak izdavanja dokumenata na ime lažne osobe, zajedno s potpunom registracijom takve nepostojeće osobe u svim vladinim bazama podataka, ne bi mogao biti proveden bez direktnog učešća ruske države.


Zelimkhan Khangoshvili

Ova istraga pouzdano utvrđuje da je glavna služba sigurnosti Rusije planirala, pripremala i izvršila vanteritorijalno ubistvo 2019. u glavnom gradu Njemačke. Alternativne hipoteze koje povezuju ubistvo sa kriminalnim grupama, čečenskim predsjednikom Ramzanom Kadirovom ili ga čak povezuju sa ličnu ličnom osvetom odmetnika bivšeg ili sadašnjeg službenika državne sigurnosti sada se mogu isključiti kao netačne.

Priprema za ubistvo

Telefonski metapodaci koje je dobio Bellingcat pokazuju da su zavjere o ubistvu Khangoshvilija i izboru Vadima Krasikova kao atentatora pravljene najkasnije do marta 2019. godine. Zapisi pokazuju da je od početka 2019. do putovanja u Berlin Krasikov bio u čestoj komunikaciji sa čak osam članova Udruženja bivših službenika FSB Spetsnaza Vympel, od kojih su tri na visokim pozicijama u organizaciji. Jedan od ljudi s kojima je Krasikov često komunicirao prije berlinske misije bio je Eduard Bendersky, predsjednik ovog Udruženja veterana i Dobrotvornog fonda Vympel.

Bendersky i Krasikov razgovarali su telefonom najmanje 20 puta u periodu od februara do augusta 2019. godine, pri čemu su telefonski pozivi postali učestaliji mjesec dana prije putovanja u Berlin. Značajno je da je Krasikov nazvao Eduarda Benderskog 3. jula 2019. godine, dok se vraćao iz grada Bryansk, u zapadnoj Rusiji, gdje je preuzimao lične dokumente na ime "Vadim Sokolov" i registrirao se pod lažnim identitetom. Krasikov je 28. jula pozvao i Eduarda Benderskog, dan nakon što se vratio iz Sankt Peterburga, gdje je prikupljao svoje lažne papire za zapošljavanje od kompanije zvane ZAO RUST, koje je predao kao dokaz o zaposlenju u sklopu svoje prijave za vizu. Posljednji telefonski razgovor s Benderskim obavljen je 13. avgusta, samo tri dana prije nego što je odletio za Pariz, na putu za Berlin.

Ko je Eduard Vitalevich Bendersky?

Dok se Eduard Bendersky javno predstavlja kao bivši oficir FSB Spetsnaza i sadašnji vlasnik nekoliko privatnih zaštitarskih kompanija koje zapošljavaju bivše vojnike Spetsnaza, u ruskim se medijima često pojavljuje kao de-facto glasnogovornik Odjela V, FSB-ovog nasljednika bivše KGB Vympel jedinice koja se, prema njegovim riječima, preobrazila iz prekomorskih subverzivnih operacija u domaće antiterorističke operacije protiv pobunjeničkih grupa koje su djelovale na ruskom području Sjevernog Kavkaza. Zaštitarske kompanije koje Bendersky posjeduje posluju pod nazivom "Vympel", pri čemu je njegovo glavno preduzeće "Vympel-A", privatni pružatelj zaštitarskih usluga mnogim državnim kompanijama koje su dobile vladino i parlamentarno priznanje.


Eduard Bendersky (lijevo) kraj predsjednika Rusije Vladimira Putina

Benderskyeve inicijative miješaju se između privatnih i državnih interesa. Iako nema službeni položaj u vladi, on se smatra pomoćnikom člana ruskog parlamenta, a ujedno je i predsjedavajući Rusko-iračkog poslovnog vijeća, podružnice Ruske privredne komore. Ruska vlada je jednoj od njegovih privatnih kompanija za osiguranje odobrila ekskluzivna prava zaštite ruske naftne kompanije u Iraku.

U nizu pisama koja su navodno napisali nezadovoljni ruski službenici Spetsnaza, a koja su dostavljena ruskom nezavisnom listu Novaya Gazeta 2003. godine, Eduard Bendersky, koji u to vreme nije bio javna ličnost, opisan je kao punomoćnik general-pukovnika Aleksandra Tihonova, ruskog heroja i šefa FSB-ovog Centra za posebne operacije (OCD).

OCD uključuje dvije jedinice FSB-a: Odjel "A" (ranije poznat kao Alfa) i Odjel V (ranije poznat kao Vympel). U anonimnim pismima se tvrdi da je Benderskom dodijeljena uloga neslužbenog punomoćnika OCD-a po odlasku u penziju i da je vodio "Vympel-A" pod vodstvom i uputstvom generala Tihonova. Autori su također tvrdili da je Bendersky bio čest posjetitelj OCD-a i da je često dobijao tajne podatke o tekućim operacijama FSB-a koje je selektivno dijelio sa medijima kako bi osigurao besplatan nadzor nad aktivnostima OCD-a.

Novinar Novaya Gazete koji je objavio seriju pisama nezadovoljnih službenika Spetsnaza, Juriy Shtekochikhin, umro je prije objavljivanja posljednjeg od tri pisma u kojem se ističe uloga Benderskog. Njegova smrt, koja je bila posljedica trovanja, istraživana je kao ubistvo, ali je na kraju istraga prekinuta zbog nedostatka dokaza. Shtekochikhin je bio poznat po svojim istragama organiziranog kriminala i FSB-a.

Indirektne potvrde o stalnim vezama Benderskog sa FSB-om mogu se naći i u putnim zapisima u koje je Bellingcat imao uvid, a iz kojih se vidi da je 2016. godine putovao zajedno sa generalom Aleksejem Sedovom, šefom FSB-ove Službe za ustavnu zaštitu.

Zanimljivo je da je Bendersky ujedno i svekar Maxima Yakubetsa, najtraženijeg hakera za kojim traga FBI. FBI je optužio Yakubeta za veliku cyber prevaru, a navodno je radio i za FSB od 2017. godine.

VEZANI TEKST - Pet miliona dolara za informacije: Traži se Rus odgovoran za hakiranje desetaka hiljada računara

Upitan za komentar prije objavljivanja ovog istraživanja, Eduard Bendersky rekao je za The Insider da nikada nije čuo ili da je znao za Krasnikova. Sa njim su novinari stupili u kontakt preko istog telefonskog broja kojim je komunicirao s Krasikovom.

Direktna uloga FSB-a u planiranju

Metapodaci koje je dobio Bellingcat pokazuju da je Krasikov direktno komunicirao sa FSB-om u mjesecima koji su prethodili atentatu. Osim što se nekoliko puta mjesečno povezivao sa mobilnim tornjevima pored Udruženja veterana Vympel i zaštitarske kompanije Vympel-A, njegove posjete na osnovama FSB-a su bile jednako učestale.

Najčešće su bile Krasikove posjete Centru za specijalne operacije FSB-a u Balashihi, predgrađu Moskve. Ovaj strogo čuvani objekat, poznat kao Vojna jedinica 35690, bio je izvorna vojna baza za KGB-ovu jedinicu Vympel Spetsnaz, a sada služi kao sjedište OCD FSB-a, kao i matična baza elitnih i tajnih odjela V i A.

Krasikov je ovaj objekat posjetio ukupno osam puta u periodu između februara i augusta 2019. godine, a zadnji put 8. avgusta, nekoliko dana prije svog putovanja u Berlin. Metapodaci mobilnog telefona pokazuju da je svaki put tamo ostajao između dva i pet sati.

Zapovjednik FSB-ovog OCD-a, koji je poznat i kao Jedinica 35690, je general-pukovnik Aleksej Tihonov, osoba koja je u pismima Novoj Gazeti 2003. bila povezivana s Benderskim i privatnom zaštitarskom kompanijom Vympel-A.

Tihonov je dobio nagradu "Heroj Rusije" tajnim predsjedničkim dekretom iz januara 2003. godine, navodno zbog njegove uloge u rješavanju talačke krize u Moskvi 2002. godine. Tihonova su, zajedno s ostalim čelnicima FSB-a, optuživali preživjeli i porodice ubijenih taoca za loše upravljanje krizom koja je rezultirala ubistvom 130 talaca. Ovaj slučaj i talačka kriza u školi u Beslanu 2004. godine, koje je direktno nadgledao Tihonov, porodice žrtava su uputile na Evropski sud za ljudska prava, a Sud je u oba slučaja zaključio da je OCD koristio pretjeranu silu.

Pored posjeta sjedištu FSO-a, telefon Vadima Krasikova povezivan je u dva različita dana sa ćelijom u blizini antiterorističkog centra FSB-a, jednom popodne 2. aprila, a drugi put ujutro 2. jula 2019. godine. Odmah nakon njegove jutarnje posjete 2. jula, podaci iz mobitela pokazuju da se odvezao pravo u Bryansk, gdje su trebali biti završeni njegovi lažni lični dokumenti.

Ipak, najistaknutije putovanje Krasikova u objekte FSB-a bila je njegova višednevna posjeta, očigledno kao dio treninga, poligonu za obuku FSB-a kraj Moskve. Devetog aprila 2019. godine u 7.45 sati stigao je na vrata Centra za specijalne operacije FSB-a u Balashihi. Nešto prije 10 sati vozio je 60 kilometara ka istoku, do baze za obuku FSB-ovog Spetsnaza, koja je blizu sela Averkyevo.


FSB-ov Centar za specijalne operacije

FSB-ova baza za obuku Averkyevo opremljena je višestrukim interaktivnim streljanama, a predviđena je za osposobljavanje oficira FSB-ovog Spetsnaza u naprednim tehnikama streljaštva, što pokazuje i TV izvještaj sa takmičenja iz 2018. godine među raznim FSB timovima.

Vadim Krasikov ostao je u bazi za obuku u Averkyevu naredna četiri dana, te se vozio nazad do Centra za specijalne operacije u Balashihi, a zatim 12. aprila u svoj dom u Moskvi.

Nakon njegovog posljednjeg poznatog putovanja u Centar za specijalne operacije 8. augusta, Krasikovov je telefon bio isključen na četiri dana, do 12. augusta. Istražitelji nisu mogli utvrditi njegovo boravište u ovom periodu, niti su to mogli učiniti 16. augusta, dan prije njegovog putovanje iz Rusije, kada mu je isključen i telefon.

Mogući saučesnici

Primjetno je da je Krasikov tokom posljednje tri sedmice prije svog putovanja komunicirao s tri osobe, svim sadašnjim ili bivšim članovima Odjela V, koji nisu bili u njegovom krugu kontakata iz prethodnih mjeseci, te su bili mlađi od službenika s kojima je obično komunicirao. Moguće je da su neki od ovih službenika igrali sporednu ulogu u misiji u Berlinu.

Rekonstrukcija putovanja

Dok je Krasikov 15. augusta, dva dana prije putovanja, ostavio svoj telefon u kući u Moskvi, aktivirao je poseban telefon, registrovan na ime svog novostečenog lažnog identiteta kao "Sokolov". Bellingcat je također nabavio zapisnike poziva ovog telefonskog broja i otkrio da su podaci strogo manipulirani, a izmjenjene su i vremenske oznake veze i lokacije tornja. Međutim, uspjeli su rekonstruirati veliki dio atentarovih pokreta uoči berlinske operacije.

"Sokolovov" telefon se minimalno koristio u Rusiji, a jedan telefonski poziv upućen je putničkoj agenciji 15. augusta u 13.46 sati. Podaci turističke agencije se podudaraju sa rezervacijama u hotelima u Parizu i Varšavi.

Kao i u slučaju njegovog "regularnog" telefonskog broja, podaci za 16. august ne postoje, što upućuje na činjenicu da je dan prije svog putovanja Krasikov bio na lokaciji koja je zahtijevala da se njegovi telefoni u potpunosti isključe. Njegov se telefon 17. augusta nalazio u kući veći dio dana, a u 17.45 moglo se naslutiti kako se približava aerodromu Šeremetjevo. Posljednji signal sa aerodroma Šeremetjevo bio je u 19.13 sati, kada je avion Air Francea poletio za Pariz.

Ruski "turista" u Parizu

Prva dva dana u Parizu nedostaju u evidenciji veza njegovog telefona. Njegova prva vidljiva veza sa ćelijskom kulom pojavljuje se u 13.15 sati u centru Pariza. To znači da ili nije uključio svoj telefon za prva dva dana boravka u Parizu, ili da su podaci za taj period u cijelosti izbrisani iz baza podataka ruskih mobilnih operatera.

Na osnovu dostupnih podataka, ostatak 19. augusta proveo je u razgledanju. Prije nego što se u 17 sati vratio u svoj hotel na aerodromu Charles-de-Gaul, Krasikov se u potpunosti uživio u ulogu turiste "Sokolova", te je posjetio najpoznatije pariške znamenitosti, uključujući Eiffelov toranj, Louvre, Champs-Elysee i tako dalje. Ovaj dan postavlja neodgovoreno pitanje šta je Krasikov radio i gdje je bio između svog dolaska u Pariz u večernjim satima 17. augusta i podneva 19. augusta. Krasikov je 20. augusta proveo jutro u svom aerodromskom hotelu Le Bourget, a posljednji put se povezao sa ćelijom kule u Francuskoj na aerodromu u 12.43, baš dok je polijetao avion za Varšavu.

Poznate palače Varšave

Telefon "Sokolova" prvi se put povezao na aerodromu u Varšavi 20. augusta u 15.21. S aerodroma odvezao se ravno u svoj hotel koji je rezervirao na jednu sedmicu. U 17.30 sati vozio se taksijem do parka Lazienki Royal Residence, gdje se zadržao oko 45 minuta u blizini dvorca Lazienki. Nakon toga, ponovo automobilom, prešao je do starog dijela Varšave. Vratio se do hotela oko 20 sati, a kasnije u večernjim satima prošetao je do područja restorana Sexy Duck, gdje je boravio do 22.30 sati, prije nego što se vratio u hotel.

Sutradan oko podneva uputio je nekoliko lokalnih telefonskih poziva lokalnom turističkom vodiču. Čini se da je u svom hotelu upoznao vodiča u 15.45 sati, jer se nakon toga mogao locirati pri vožnji automobilom prema palači kralja Jana III u Wilanowu. Boravio je u blizini palače do njenog zatvaranja i odvezao se do hotela oko 20 sati.

Sljedećeg dana, 22. augusta, posljednji pokret telefona registriran je rano ujutro, nakon čega se narednih nekoliko dana nije micao, tokom kojih je pokazivao periodične GPRS aktivnosti, u skladu sa pozadinskom sinhronizacijom telefona koji je ostao bez nadzora. Očigledno je da je Krasikov ostavio telefon u svojoj hotelskoj sobi, očekujući povratak u Varšavu nakon izvršenja ubistva u Berlinu, i vjerovatno se nadajući da će podatke o lokaciji svog telefona koristiti kao alibi.

Na osnovu vremenskih oznaka posljednje aktivne upotrebe, može se pretpostaviti da je Krasikov napustio hotel i krenuo prema Berlinu nešto iza 8 sati ujutro, 22. augusta. S obzirom da nema podataka o njegovom letu iz Varšave do Berlina, sigurno su putovali automobilom, ili, što je vjerovatnije s obzirom na lokaciju svog hotela u blizini željezničke stanice u Varšavi, vozom. Vozom bi došao do Berlina u četvrtak popodne.

Dva puta je upucao Zelikhmana Khangoshvilija u glavu svojim modifikovanim pištoljem Glock 26 narednog dana u 11.58 sati.

Status istrage

Na osnovu saznanja, hipoteza da je ubistvo Khangoshvillija bilo motivirano sukobima kriminalnih skupina može se do kraja otkloniti. Slično tome, operacija se ne može povezati sa odmazdom čečenskog samozvanog vladara Ramzana Kadirova, jer niko od ljudi s kojima je Krasikov komunicirao u toku operacije ne može se vezati sa sigurnosnim aparatom Čečenije, koji je često neprijateljski raspoložen prema FSB-u.

Scenarij u kojem je egzekucija planirana kao privatna osveta bivših oficira Spetsnaza koji su imali motiv lične osvete također je nemoguć. Krasikovovu sistemsku interakciju sa FSB-om, uključujući obuku na najčuvanijim lokacijama službe sigurnosti na kojima je svaka posjeta predmet izričitog odobrenja pristupa, ne može se objasniti privatnom inicijativom službenika FSB-a.

Jednako je nevjerovatna i mogućnost privatne operacije unutar FSB-a da se osigura stvaranje novog lažnog identiteta kroz papire, sa svim potrebnim registracijama u svim vladinim bazama podataka, poput poreznih i rezidencijalnih registra. Sveobuhvatno pročišćavanje istih registara nakon hapšenja Krasikova, manipuliranje metapodacima mobitela i rusko insistiranje u komunikaciji s njemačkim vlastima da je Krasikov ustvari "Sokolov", može se objasniti samo vladinom operacijom. Ruski predsjednik ranije je odbacio bilo kakvu direktnu umiješanost u ubistvo, pripisujući ubistvo nedefiniranom "zločinačkom okruženju”. Službeno, ruske vlasti i dalje tvrde njemačkim tužiteljima da je Vadim Sokolov stvarna osoba koja putuje pod svojim pravim imenom i sa važećim dokumentima.

Pitanje bez još definitivnog odgovora je da li je ovu operaciju isključivo planirao FSB. Iako direktni dokazi ukazuju na presudnu ulogu FSB-a, određeni tragovi, poput izdavanja Krasikovih lažnih dokumenata o zaposlenju od kompanije koja se može povezati s Ministarstvom odbrane, i njegove interakcije s barem jednim bivšim službenikom GRU-a, podrazumijevaju da je operacija možda dobila podršku GRU-a. Vympel (sada Odjel "V") i GRU imaju dugu historiju saradnje, kako u sovjetsko vrijeme, tako i u dva čečenska rata.

Plaćeni ubica ili oficir Spetsnaza

Na osnovu najnovijih saznanja, ranija nesigurnost da li je Krasikov (bivši) oficir Spetsnaza ili je jednostavno plaćeni ubica kojeg su za tu operaciju izabrale sigurnosne službe, čini se da je riješena na način da se radi o bivšem oficiru. Nevjerovatno je da bi atentatoru s kriminalnom pozadinom i najmanje dva poznata ubistva mogao biti omogućen redovan pristup OCD-u FSB-a i najsigurnijim lokacijama službe. Jednako je malo vjerovatno da bi takva osoba imala krug kontakata gotovo isključivo između sadašnjih ili bivših članova Vympela (ili bivšeg člana GRU Spetsnaza, kao u slučaju jednog od Krasikovih kontakata).

Ostali detalji iz Krasikove biografije također doprinose Spetsnazovoj hipotezi. Kao što je ranije izvještavano, pregled različitih arhiviranih baza podataka pokazuje da mu se prvi pasoš pojavljuje u dobi od 27 godina, bez podataka o historiji prethodnih ličnih dokumenata. To bi bilo u skladu s korištenjem vojne iskaznice prije prvog pasoša, iako su moguća i druga objašnjenja za to odstupanje.

Značajan trag da je Krasikov možda bio odlikovani bivši oficir Spetsnaza dolazi s putovanja u Kirgistan 2011. godine. Zapisi pokazuju da je na trodnevno putovanje u Bishkek išao zajedno s Vladimirom Fomenkom, odlikovanim oficirom FSB-a. Krasikov i Fomenko odletjeli su u Bishkek 30. novembra 2011. i vratili se 2. decembra 2011.

Sudski dokumenti vezani za ubistvo karelijskog biznismena iz 2007. godine, u kojem su i Krasikov i Fomenko optuženi prije nego što je njihov slučaj iznenada odbačen, pokazuju da je Fomenko primio specijalnu vladinu nagradu predsjednika Kirgizije - pištolj Glock 100.

Putovanje iz novembra 2011. godine bio je jedini put kada je Fomenko posjetio Kirgistan pod ovim imenom, pa je vjerovatno da je to bilo putovanje za vrijeme kojeg je primio nagradu. Prvog decembra 2011. bio je posljednji dan na mjestu odlazeće predsjednice Roze Otunbaeve, što bi bilo u skladu s vremenskim periodom za dodjelu državnih nagrada. U ovoj hipotezi Krasikov je ili putovao s Fomenkom da mu pravi društvo, što je malo vjerovatno, ili je primio nagradu.