Na svojoj Facebook stranici prošle godine se prisjetio jednog detalja iz vremena kada je sjedio na klupi Zmajeva. Ujedno, ispričao je i jedan detalj iz prvitanog života, rekli bismo održao je životnu lekciju iz koje svi mogu naučiti.

- Nakon dvije pobjede protiv Belgije u svega pet dana, po prvi put u životu sam se napio. Evo jedno moje prisjećanje na te lijepe dane kao selektor Bosne i Hercegovine - napisao je Ćiro, te opisao

- Moj otac Mato bio je, nažalost, alkoholičar. Kao dijete gledao sam ga kako pijan dolazi kući, razbija tanjure, lomi čaše i dovodi druge pijance da prave cirkus. S 13 godina kažem: "Bože, daj mi brzo te godine kad ću bit jači od njega".

Obožavao sam svoju majku Katu, bila je prava svetica, pa sam htio što prije doći u te godine i zaštiti je od njega.

Nekoliko godina kasnije, kada sam napunio 17, na Jahorini u flanelskoj košulji postajem prvak Jugoslavije u daljinskom trčanju. Niti jednom Bosancu to do tada nije uspjelo jer su ta prva mjesta uvijek bila rezervirana za Slovence. Jak sam k'o drvo tada, a Mato napravi novi cirkus po kući...

Uhvatim ga za ruke i kažem: "Tata, dosta je, nećeš ti moju mamu više maltretirat".

"Braco, brojim ti do tri", kaže on, "Ako ne pustiš na..bo si"!

Jedan, dva, pa dođe i do tri, a ja ga ne puštam. Vidim mu u očima i da se divi mojoj snazi jer ne može ni da mrdne koliko ga čvrsto držim...

Ta majka, ta svetica koju pokušavam zaštiti, ode u tom trenutku do šporeta, tamo gdje stoje drva, uzme jednu cjepanicu i, mene pukne po leđima.

- Sram te bilo, ti ćeš tatu dirat - povika na mene.

- Mama oprosti, eto ti ga - kažem i pustim ga.

Takve su bile te majke tada...

On se, međutim, okrene opet prema njoj i kaže: "P..ka ti materina, jesam li ti rekao da se ne miješaš". (Takvi su valjda bili i ti očevi što vole popiti).

Nedugo nakon toga pozove me Mato, stavi rakiju na stol, i kaže: "Hajde, sine, zamezi s tatom". Ja sam mu na to k’o iz topa rekao da neću.

- Tebi u inat..., kažem mu, "nikada neću piti"!

On meni na to reče da onda nikada neće biti čovjeka od mene jer, po njegovoj filozofiji: "J.... čovjeka koji ne pije".

Nisam kap alkohola popio od tada, kao što sam se njemu i zarekao, ali nakon utakmice s Belgijom koju sam kao selektor reprezentacije BiH pobijedio u Genku sa 4:2, nisam imao druge. Obećao sam, naime, raji da ću se napiti ako pobjedimo, a mi ne da smo ih pobijedili, razvalili smo ih - napisao je Ćiro.

Ćiro sa Zmajevima na aerodromu u Genku, nakon trijumfa protiv Belgije 

Ispričao je i šta se dešavalo u dvomeču sa Belgijom, koji je bio okidač za njegovo prvo pijanstvo.

- Sjećam se toga kao da je jučer bilo. Rano smo poveli u Belgiji, Džeko je dao efektan gol, a oni su poravnali rezultat u najgorem mogućem trenutku, početkom drugog poluvremena. U drugom dijelu se činilo kao da su oni bliže pogotku, ali nakon prekida igre od 12 minuta zbog navijačke bakljade, a koju sam preko mikrofona morao lično smirivati kako sudija ne bi poništio utakmicu, stvari se vrlo brzo počinju mijenjati u našu korist.

Imali smo jedan prekid kod kornera, a ja vidim Jahića kako stoji k'o Sveta Gera. "Šta stojiš tu, p.... li ti materina", zagalamim na njega: "Idi tamo zabiji gol"!
Ode on i, pazite molim vas ovo, zabije gol! Utakmica se tu prelomila.

Do kraja smo im zabili ukupno četiri komada i ostvarili jednu od najvećih pobjeda reprezentacije BiH u historiji. Revanš se igrao za svega pet dana na Bilinom polju u Zenici, stadion je bio rasprodan, a atmosfera uzavrela. Mi tome, međutim, nismo podlegli i bili smo na razini zadatka koji je stavljen pred nas. Već nakon 15 minuta vodili smo s 2:0.

Edin Džeko je zabio oba gola, a ja sam samo zadovoljno sjedio, smješkao se i, gledao svoje remek-djelo.

Na kraju poluvremena, u kojemu je Belgija samo jednom zapucala na gol, stadionom je zaorilo skandiranje: "Ćiro majstore, Ćiro majstore!".

U tom trenutku sam znao da ćemo pobijediti te da nam nitko više neće stati na put da osvojimo drugo mjesto u ovoj našoj strahovito jakoj grupi. Belgiji smo u pet dana uzeli šest bodova, a ni Turcima, koji su tada bili treće rangirana reprezentacija u Evropi, nismo dopustili da puno bolje prođu.

Kako onda, pitam vas, da se ne napijem... I Mato bi bio ponosan jer sam, čini se, napokon postao čovjek - napisao je Blažević.