Utorak, 09.08.2022.
h

Halilović i Veseli: "Ključni svjedok" protiv Nasera Orića ponovo svjedočio iz Beograda

Nekredibilni zaštićeni svjedok O1, kako je to prvostepenom presudom u predmetu protiv komandanta odbrane Srebrenice Nasera Orića i njegovog saborca Sabahudina Muhića utvrdilo Sudsko vijeće, ponovo se danas u sudnici pojavio u ulozi svjedoka, ovaj put u predmetu protiv Sakiba Halilovića Kibeta i Elfete Veseli.

I ovaj put, kao i u slučaju protiv Orića i Muhića, samo pod drugačijim pseudonimom - S1, on je svjedočio videolinkom iz Beograda, a javnost je bila iza paravana, te nije mogla vidjeti njegov lik.

Međutim, odmah na početku je svima bilo jasno da se radi o istoj osobi, a zaštićeni svjedok je čak u jednom trenutku spomenuo svoje ime, zbog čega je sudija Darko Samardžić upozorio sve prisutne u sudnici da je svjedok pod mjerama zaštite, te da vode računa o tome.

"Dežurni" zaštićeni svjedok 

Ovaj svjedok, inače, pojavljivao se i u još jednom predmetu protiv nekadašnjih pripadnika ARBiH iz Podrinja, pod pseudonimom O2. 

Advokatica Lejla Čović, koja je već imala susret s ovim "ključnim svjedokom" odmah je na početku dovela u pitanje njegov kredibilitet, pitajući ga za njegovu raniju višestruku osuđivanost, između ostalog i za lažno prijavljivanje, kao i da li je tačno da se trenutno protiv njega vodi postupak u Tuzli zbog razbojništva nad staricom. Međutim, sudija Samardžić nije dozvolio braniteljici dalje postavljanje pitanja u tom pravcu, nakon što je svjedok na njih odbio odgovarati. Odbrana je najavila da će svakako uložiti u spis izvod iz kaznene evidencije svjedoka.

Na pitanje da li zna da ga je Sud u predmetu Orić i Muhić proglasio nekredibilnim, svjedok je braniteljici Čović kazao: "To ćemo još vidjeti".

Prethodno je, tokom direktnog ispitivanja, svjedok govorio o događajima iz jula 1992. godine, kada je bila akcija prema Kamenici. On je je u više navrata spomenuo Nasera Orića, na što je posebno uzbuđeno reagirao tužilac Miroslav Janjić (koji zastupa optužnicu i u predmetu protiv Orića i Muhića), tražeći od svjedoka da precizno kaže o kojem Oriću se radi.

Svjedok je tako ispričao da je iz Srebrenice došao u Cersku kod sestre, te da je njegov zet pitao Fikreta Šiptara da prema Kamenici ide s njim i njegovim ljudima, jer nije poznavao teren, te da je tako i bilo. Kazao je da se sa Kibetom upoznao na mjestu gdje su se sastale jedinice na Udrču, te da je predstavljen Kibetu na način da je on "šurjak od tog i tog". 

- Tu su bili i Naser Orić, Zulfo Tursunović... Fikret mi je kazao da je Kibe komandant odozdo iz Kamenice i da će nas njegovi ljudi uvesti u linije. Orić je organizirao cijelu akciju. Trebali smo napraviti koridor kojim će izaći naša djeca i nejač. Fikret nam je dao naredbu da idemo iza Kibetovih ljudi. Išli smo na Glođansko brdo da presiječemo put. Prešli smo put, sišli do makadama i Šiptar nam je kazao da idemo dalje da se sastanemo kod ambulante u Kamenici – kazao je S1.

Dalje je rekao da je taj dan bio teško ranjen ispod Crnog vrha, te da je mnogo iskrvario i izgubio svijest, a da su ga u međuvremenu donijeli ispred ambulante u Kamenici.

- Kada sam došao sebi vidio sam Orića, Tursunovića, Kibeta...bili su svi komandanti jedinica. S desne strane od njih odjednom se desio taj incident. Dječak je bio na biciklu i čuo sam dječiji glas kako viče: "Bježite, evo balija, pobit će nas sve". Okrenuo sam se i vidio da je Elfeta već uzela dijete za glavu, ono je stajalo raširenih nogu, između nogu mu je bilo biciklo. Bila je neka torba visila naprijed. Neki su ljudi povikali Oriću i Kibetu šta Elfeta radi, ali je Kibe rekao: Neće, nema ona j... da to uradi“ i nastavili su pričati. Uzela je nož, nastala je galama, ona je govorila: J.... ti četničku mater, ako sam ja balinkura ti si četnik“. Provukla je nož ispod brade. Vidio sam krv i da nešto šušti sam čuo. Ne znam je li krkljalo ili je nešto htjelo da kaže dijete – kazao je S1.

Potom je ispričao nešto što u ranijim iskazima nije spominjao, a na šta je odbrana ukazala, a to je da je Elfeta nakon klanja dječaku pucala u glavu.

- Kada su je napali šta uradi, ona je izvadila pištolj, dugu devetku i stavila mu na glavu. Ja sam se okrenuo, nisam gledao, ali se čuo pucanj ili dva, nisam siguran. Ni Orić ni Kibe, niko se tome nije nadao, niti je znao da će to uraditi - kazao je S1.

Svjedok je dodao su "vojnici bili zaprepašteni onim što je uradila djetetu koje ništa nije krivo", te da im je svima bilo teško. 

- Zulfo je rekao Oriću: "Jesam ti rekao šta će biti", a on mu je odgovorio:"Šta ću sad – ubila, ubila” - kazao je svjedok, te dodao da je kasnije vidio tijelo dječaka pored puta, koje je bilo pokriveno "nečim plavim".

Svjedok je pričao i o tome kako je iz BiH, skupa sa porodicom, izmješten zbog prijetnji koje su mu upućene, a koje mu je, navodno, prenio neki policajac iz Tuzle kojeg nije želio imenovati.

- Rekao mi je da bježim, da će me Orić "roknuti" - kazao je svjedok, istovremeno negirajući da je ikad imao prijetnji od Kibeta.

Savjeti hodža i popova 

Današnji glavni pretres protekao je u dosta napetoj i u najmanju ruku čudnoj atmosferi. Pored činjenice da je izgledalo kao da tužilac Janjić na ovom pretresu vodi istragu protiv Nasera Orića, on je više puta prekidao advokaticu Čović prigovorima prije nego je i postavila pitanje svjedoku, pa je sudija nekoliko puta skretao pažnju tužiocu da se prvo sasluša pitanje.

U određenim momentima čak je izgledalo kao da tužilac Janjić preuzima ulogu svjedoka, jer je, a na što je odbrana ukazala, u prigovorima sugerirao svjedoku šta treba da kaže, dok je sudija u jednom trenutku izgledao kao da je preuzeo ulogu tužioca.

Naime, nakon što je braniteljica Čović uputila prigovor kada je Janjić pitao svjedoka koga je sve izgubio od rodbine u ratu, kazavši da je to irelevantno za ovaj slučaj, sudija Samardžić je objasnio kako "tužilac pita svjedoka o ovim okolnostima, jer želi dokazati da nema neke osvete i lične prirode za svjedočenje“.

- Hvala vam časni sude, nisam to znala - kazala je Čović.

Odbrana je potom ukazala na različite iskaze koje je tokom godina ovaj svjedok davao u policiji i Tužilaštvu BiH, na što je svjedok izričito tvrdio da nikakav iskaz nije davao u policiji, nego da je to "samo ispričao". 

Kako je kazao, policiji u Bratuncu se obratio 2003. godine, nakon što je "zbog trauma išao hodžama i popovima, kako pravoslavnim tako i katoličkim, koji su ga savjetovali da mora ispričati sve što zna".

Tako je 2003. godine u policiji u Bratuncu ispričao svoja navodna saznanja o ubistvima oko stotinu srpskih civila, a kao izvršioce je naveo različita imena. Tada, međutim, nije spominjao ubistvo djeteta. 

Potom je (identično kao i u slučaju proitiv Orića) kazao da je u Tužilaštvu BiH 2014. godine "osjećao pritisak, jer ga je ispitivala neka bula, koja ga je više puta pitala je li siguran da to želi ispričati", zbog čega je, kako tvrdi "napustio na pola ispitivanja" i zbog toga nije spominjao niti Orića niti ovaj slučaj.

U tom iskazu 2014. godine S1 je govorio o tome kako mu je Alija zvani Livada bio komandant. Advokatica Čović je tražila da joj svjedok pojasni šta je istina i ko mu je bio komandant. Da li Fikret Šiptar ili Alija.

- Svi vi znate i prošli put sam ti rekao, Alija Muškić je Livada i on je bio komandant – kazao je S1.

Svjedok je danas ispričao da je ranjen isti dan kad je ubijen dječak Slobodan Stojanović (polovinom jula 1992.), a odbrana je to suočila sa dijelom iskaza iz drugog predmeta u kojem stoji da je ranjen 11. decembra 1992. na Glođanskom brdu, zbog čega mu je čak priznat i invaliditet.

- Šta je od ovog istina, kad ste ranjeni? U drugom predmetu ste mi rekli da ste ranjeni 11. decembra – upitala je Čović, na što je svjedok odgovorio da "ne zna, da je bio rastrojen kad je prošli put svjedočio". Odbrana je najavila da će kao dokaz uložiti potvrdu Ministarstva odbrane Federacije BiH.

Ranjen u julu ili decembru

- Bio sam skrhan, porodica mi je bila pretučena - kazao je S1, da bi samo nekoliko minuta kasnije prilikom ispitivanja Mirne Delalić, braniteljice optužene Veseli, ponovo rekao da je ranjen 11. decembra (?!)

- Jeste li vi ranjeni 11. decembra 1992. godine? - upitala je Delalić.

- Jesam, nemojte mi više ponavljati. Rekao sam da sam tada ranjen! – rekao je iznervirani S1.

Advokaticu Delalić zanimalo je i zašto u ranijim iskazima nije spominjao da je Elfeta izvadila pištolj i pucala u glavu djetetu, na što je svjedok kazao kako "nije smatrao da je to važno, kao i da je mislio da je dijete umrlo nakon klanja".

On je danas u sudnici kazao i da je Elfeta bila vrlo hrabra i sposobna i "dobar borac", te da su je zbog toga svi cijenili. Na pitanje odbrane zašto to nije naveo u ranijim iskazima, S1 je kazao da jeste, ali da to "oni što su ga ispitivali nisu unijeli u zapisnik".

Nakon ročišta novinarima se obratio Ibrahim Veseli, brat Elfete Veseli, koji je prisustvovao današnjem ročištu, koji je kazao da je "porazno  da je sud odobrio da se u ulozi svjedoka pojavi presuđeni kriminalac i varalica".

- Sudija nije dozvoljavao pitanja koja idu u korist moje sestre. I ranije je napadao svjedoke i nije dao da govore istinu. Danas štite lažnog svjedoka. Iz izjave ovog kriminalca se vidi da sve laže. Mog oca su ubili u Vlasenici, sada hoće i sestru da mi ubiju. Sve zato što smo Albanci. Tražit ćemo pravdu kod švicarskih vlasti. Ovo je danas izgledalo kao da je sudija dodatni tužilac – kazao je Veseli.

Elfeta Veseli je optužena sa Sakibom Halilovićem za ratni zločin počinjen nad maloljetnom žrtvom srpske nacionalnosti. Kako stoji u optužnici, Halilović je, kao komandant Diverzantskog voda združenih jedinica Liplje-Kamenica, u zaseoku Bajrići posmatrao svirepo ubistvo 12-godišnjeg dječaka srpske nacionalnosti Slobodana Stojanovića. Njega je, prema navodima iz optužnice, zaklala Veseli.

 

Faktor pratite putem aplikacija za Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook i Twitter.
Zabranjeno je prenošenje sadržaja bez odobrenja redakcije. Kontaktirajte nas na [email protected].
Najnovije Najčitanije Na vrh