Cilj je blokirati implementaciju izbornih rezultata iz 2018, odnosno izbor predsjednika i potpredsjednika FBiH, čime bi se mostarski scenarij prebacio na federalni nivo. Prema Čovićevoj zamisli Marinko Čavara bi ostao predsjednik FBiH 10 godina, kao što je njegov Ljubo Bešlić gradonačelnik Mostara punih 12 godina.

Alibi mu je "nelegitimni izbor" Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH. Dodik također ima svoj interes, jer u CIK-u više ne sjede "autentični Srbi" Branko Petrić i Novak Božičković, koje je on godinama kontrolirao i preko njih ostvarivao svoje planove.

Pozadina blokade CIK-a je politički opasna. Na mala vrata Dragan Čović i njegov HNS, uz naravno Dodikovu podršku (iako ga se to direktno uopće ne tiče), nastoje progurati izmjenu Dejtonskog sporazuma, kojim je jasno definiran način izbora dva člana kolektivnog šefa države iz Federacije BiH.

U izboru dva člana Predsjedništva BiH iz Federacije uopće nije definirano da li su to bošnjački ili hrvatski glasovi, niti je moguće sjediti i pregledati glasačke lističe i stavljati ih na "bošnjačku ili hrvatsku hrpu".

Ono što Mate Boban nije dobio u ratu puškom, potom Ante Jelavić tzv. hrvatskom samoupravom, Čović sada nastoji u miru ostvariti političkim smicalicama. Ono što nije Dejtonom utvrđeno, vlasnik HNS-a nastoji sada nametnuti, a to je da su legitimni Hrvati samo oni koje predloži HDZ, a Dodik da su legitimni Srbi samo oni kojima je "pečat" dao SNSD.

Donedavno, stari sastav CIK-a bio je pod direktnom kontrolom Čovića i Dodika. Nije im smetalo što je primjera radi Stjepan Mikić, svojevremno bio zamjenik predsjednika HDZ-a BiH u vrijeme Ante Jelavića, ili što je odlukom visokog predstavnika 1998. godine skinut sa kandidatske liste ove stranke u Posavskom kantonu, niti što je poslije bio državni zastupnik, pa delegat u Domu naroda FBiH.  

To za Čovića, a ni za Dodika nije stranačka obojenost niti politički angažman. No, zato im je novoizabrani član CIK-a Jovan Kalaba sporan, jer je prije desetak godina bio na kandidatskoj listi PDP-a, a poslije toga više nije bio stranački niti politički angažiran.

Također, za njih je upitan i izbor predsjednice CIK-a Vanje Bjelice-Prutine kojoj je "grijeh" jer je radila u kabinetu bivšeg ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Mirka Šarovića.

Za HDZ i SNSD, svi koji nisu "njihovi ljudi", nisu autentični niti legitimni Hrvati i Srbi.

No, ne osporavaju Čović i Dodik samo Hrvate i Srbe u CIK-u. Oni bi da odlučuju i ko je od Bošnjaka po njihovim uzusima "dovoljno legitiman".

Formula koju nastoje svim silama primjeniti kod izbora članova CIK-a BiH, planiraju primjenjivati i na sve ostale državne organe.

Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH na sjednici održanoj 11. marta ove godine izabrao je četiri člana CIK-a i to su Ahmet Šantić i Suad Arnautović iz reda bošnjačkog naroda te Vanja Bjelica-Prutina i Jovan Kalaba iz reda srpskog naroda.

Zbog nedostatka entitetske većine, na usaglašavanje Kolegiju Zastupničkog doma PSBiH upućena je Odluka o izboru i stupanju na funkciju i prestanku funkcije člana CIK-a BiH iz reda Hrvata. Prema predloženoj odluci, zbog isteka mandata funkcija člana CIK-a BiH prestaje Stjepanu Mikiću, a na tu funkciju iz reda Hrvata bira se Željko Bakalar.

Na sjednici koja će se održati u petak 15. maja, iako nije uvršteno u dnevni red, mogla bi se naći odluka o izboru Bakalara, odnosno prvo smjeni Stjepana Mikića koji sa napunjene 72 godine života odavno je trebao biti u penziji. Bakalaru, Čović spočitava da nije legitimni Hrvat, jer se radi o čovjeku koji je uposlen kao savjetnik u kabinetu "nelegitimnog" Željka Komšića.

Prođe li i Bakalar za člana CIK-a, vlasnik HNS-a će to iskoristiti da poruči kako je ovo tijelo nelegitimno, i da ga ne priznaju, što mu je savršen alibi za nastavak blokade implementacije izbornih rezultata iz 2018. godine u Federaciji BiH.

To se naravno spušta onda na nivo Mostara, gdje već 12 godina upravo HDZ i Čović blokiraju održavanje izbora, čime su od grada na Neretvi napravili grad slučaj. Čović i Dodik zajednički šalju poruku da ne priznaju CIK samo iz razloga jer ga više ne mogu politički kontrolisati.

Stalnim plasiranjem teze kako je CIK "nelegitiman", Čović pravi sebi manevarski prostor da bojkotuje izbore, te u konačnici kada ne bude imao više drugog rješenja, krene u krajnje neizvjesnu političku avanturu "hrvatska samouprava 2". A svi znamo kako je prvi dio ove priče završio 2001. godine kada se Ante Jelavić upustio u kršenje Dejtonskog sporazuma.

Kada je riječ o Mostaru, Parlamentarna skupština BiH ima rok do 29. jula da izmjeni Izborni zakon BiH u skladu sa presudom Evropskog suda za ljudska prava, a ukoliko se to ne desi, onda je na potezu Ustavni sud BiH koji bi trebao donijeti privremeno rješenje. Upravo na pitanju Mostara postaje još jasnije zbog čega je dvojcu Čović-Dodik toliko stalo da istjeraju sudije strance.

Ukoliko ni Ustavni sud BiH ne donese privremeno rješenje, onda CIKBiH ima ustavno i zakonsko ovlaštenje da do 15. augusta donese privremeno uputstvo kako bi se izbori u Mostaru održali kada i u cijeloj BiH. No, ostavljena je još jedna mogućnost, a to je da ako privremeno uputstvo/rješenje bude usvojeno nakon 15. augusta, onda bi se izbori u Mostaru mogli održati krajem decembra, što nije nepoznata praksa u BiH.