open-navfaktor-logo
search
Skandalozan komentar
Logika Sanje Vlaisavljević: Bolje raditi kao Čovićev rob, nego biti "obični" logoraš
Teško da bilo ko u ovoj državi može zaboraviti činjenicu kako su logoraši iz Heliodroma išli na prinudni rad u Soko, a potom ih se ponovo vraćalo u Heliodrom gdje su proživljavali torture, ali nije zgoreg podsjetiti
30.09.2018. u 14:36
get url
text
Sanja Vlaisavljević

Sanja Vlasavljević, profesorica u jednoj sarajevskoj srednjoj školi, jedna od "zvijezda" nevladinog sektora i kolumnistica čiji se stavovi prilagođavaju u zavisnosti od toga ko je plaća, pokušala je na svom Facebook profilu uporediti biografije kandidata za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda, Željka Komšića i Dragana Čovića.

"Uhljeb vs znanstvenik", tako ih Vlaisavljević vidi i definira odmah u startu. "Uhljeb" Komšić dobio je priznanje "Zlatni ljiljan" u ratu kao pripadnik Armije RBiH, a "znanstvenik" Čović je za "zasluge u vrijeme kada je radio u Ministarstvu obrane Herceg-Bosne, odlikovan Redom hrvatskog trolista 28. svibnja 1997“, navodi Vlaisavljević. Izdvojila je i druge detalje iz biografija kandidata, no, kako to obično biva, oni detalji vezani za ratne uloge izazovu najviše pažnje.

Tako je u komentarima na njen post jedna od korisnica ove društvene mreže primijetila kako u Čovićevoj biografiji koju je Vlaisavljević predstavila nedostaje detalj da je predsjednik HDZ-a "tokom rata kao direktor preduzeća Soko prinudno tjerao na rad muslimane Mostara iz logora Heliodrom". Ali imala je Vlaisavljević i na to spreman odgovor:

- Bolje nego da ih je tjerao u Heliodrom - napisala je.

Vjerujemo da vam je na prvu sve jasno, ali da utvrdimo gradivo. Dakle, Vlaisavljević, očigledno je, smatra da je bolje prisilno raditi, i biti "počašćen" činjenicom da ste rob Dragana Čovića, nego biti samo "obični" logoraš. 

Teško da bilo ko u ovoj državi može zaboraviti činjenicu kako su logoraši iz Heliodroma išli na prinudni rad u Soko, a potom ih se ponovo vraćalo u Heliodrom gdje su proživljavali torture, ali nije zgoreg podsjetiti. Suprotno pokušajima Sanje Vlaisavljević da Čovića predstavi kao manje zlo, činjenice kažu da su logoraši, kad su već bili na raspologanju, prisilnim radom u Sokolu zapravo prolazili samo dodatnu torturu. Jer, nije Čović logoraše izbavio iz Heliodroma pa im dao posao, nego ih je "posuđivao", a potom su vraćani u Heliodrom na batinanje i psihičke torture. 

Bh. javnost, ali i svjetska, imala je priliku vidjeti dokument kojeg je lično potpisao "znanstvenik" Čović i u kojem traži da mu pošalju logoraše na besplatni, prisilni rad. Predsjednik HDZ-a je u medijima pokušao osporiti autentičnost tog dokumenta, ali prilično nevješto. U svojoj ratnoj biografiji Čović, a očito ni Vlaisavljević, ne vidi ništa loše, naprotiv. Za Čovića je to bilo "više nego časno, korektno i ljudski".

A šta se ziasta događalo sa logorašima - robovima u preduzeću Soko svjedočili su i oni sami. U medijima, ali i u istragama o ratnim zločinima i u sudnicama, tvrdili su da su ih čuvari psihički zlostavljali, prijeteći nekima i ubistvom. Čović je u svom zahtjevu kada je tražio logoraše naveo: "Osiguranje zatvorenika će obavljati Funkcija sigurnosti ZI Soko Mostar". Logoraši su opisali kako su te osobe bile uniformisane i naoružane.

Berislav Pušić, koji je odobrio slanje zatvorenika na rad u Soko, jedan je od šesterice osuđenih čelnika tzv. Herceg-Bosne. U okviru presude za krivično djelo ratnog zločina izričito definirano kao Udruženi zločinački poduhvat, osuđen je i za odobravanje prisilnog rada zarobljenika. S tim u vezi utvrđeno je kršenje Ženevske konvencije, tačnije međunarodnog običajnog humanitarnog prava.

Moralno i ljudski bi bilo da Sanja Vlaisavljević kao javna osoba, a na osnovu svih ovih činjenica, uputi izvinjenje makar preživjelim logorašima i članovima porodica logoraša koji su osim batinanja u Heliodromu, bili prisiljeni raditi i u Sokolu. Ili je od nekoga ko evidentno lobira za Čovića to ipak previše očekivati?

 

2024 faktor. Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje bez dozvole izdavača.