Optužnica, utvrdio je Sud BiH, nije ispunjavala ni osnovni uvjet za potvrđivanje, a njenom kredibilitetu nije pomogla ni prethodno organizirana medijska kampanja pod pokroviteljstvom interesnih sfera u čijoj je kuhinji "afera" i pripremljena.

VEZANI TEKST - Rat politički montiranim optužnicama: Odbijanjem optužbi protiv Mehmedagića i Cikotića dodatno urušen kredibilitet Tužilaštva

Radi se o, podsjetit ćemo, jednom u nizu predmeta koje je u posljednjim mjesecima Tužilaštvo BiH formiralo na osnovu "anonimnih prijava", kojima institucija kojom rukovodi Gordana Tadić daje prioritet u odnosu na dokaze i izvještaje policijskih agencija u BiH.

Njen sadržaj, interpretiran u seriji tekstova objavljenih u konglomeratu interesno povezanih medija, nije baš potkrijepljen dokazima i smislenom argumentacijom, što je potvrđeno i odbijenicom Suda BiH, a o njenoj stvarnoj pozadini javnost se nije imala priliku upoznati na osnovu spomenutih medijskih izvještaja i dokumentu kojeg je Čavka pretenciozno nazvao "optužnicom".

Podsjećanja radi, "afera" je vezana za Drugostepenu komisiju za rješavanje žalbi u postupku sigurnosnog provjeravanja, a njome su problematizirane dvije stvari. Najprije je osporavan izbor dva člana Komisije, oba Bošnjaka, jer su, tvrdilo se, imenovani nezakonito. Kreatori "afere" se nisu baš potrudili da barem šturo objasne koji zakon je prekršen pri imenovanju tih članova. Zatim je problematizirano to što u Komisiju nije imenovan Sanin Prašović, kojeg autori "afere" i mediji za čiju su se naklonost izborili oslovljavaju kao "oštećenog". Njega je, podsjetit ćemo, predložio bivši ministar sigurnosti BiH Fahrudin Radončić.

Nakon Radončićevog reteriranja u jeku pandemije koronavirusa, predložen je i imenovan drugi kandidat, kojem su kreatori "afere", s ciljem diskreditiranja u javnosti, prišili optužbu da "ne ispunjava ni minimum uvjeta propisanih zakonom". Ponovo su propustili spomenuti na koji zakon se pozivaju.

Kamo sreće da su se pri diskreditiranju drugog člana Komisije zadržali na konstataciji da je imenovan protivno zakonu. U tom su se slučaju, na njihovu žalost, malo više potrudili, pa su ocijenili da uposlenik OSA-e Muriz Druškić ne može biti imenovan ispred te agencije u Komisiju jer je "civil", odnosno jer je "ranije penzionisan". O ozbiljnosti kreatora "afere" i pravnoj utemeljenosti optužbi svjedoči izostanak bilo kakvih propisa kojim bi se moglo dovesti u pitanje imenovanje na osnovu radno-pravnog statusa kandidata.

- Kadrovi bliski Mehmedagiću, Bisera Turković, Selmo Cikotić i Osman Mehmedagić zaduženi su kako bi davali podobne ljude u ovu komisiju – glasi dio izvještaja jednog od medija koji su zastupali optužnicu Olega Čavke i sa njim povezanih nalogodavaca.

Osim što smo saznali da je Osman Mehmedagić kadar blizak sam sebi, iz ovog teksta smo imali priliku saznati i da imenovani direktori institucija i državni ministri "daju" podobne kadrove, a ne nezavisne i profesionalne, što je, dalo bi se zaključiti, slučaj sa njihovim prethodnicima ili ostalim čelnicima institucija koji su "davali" svoje kandidate. Iz sličnih izvještaja smo također saznali da je Sanin Prašović imenovan u Komisiju, a zatim "izbačen", što ne odgovara istini iz prostog razloga što postoji bitna distinkcija između termina "predložen" i "imenovan".

"Anonimnu krivičnu prijavu" su podnijeli "anonimni policijski i državni službenici" i to zato što im je, tvrdi se u prijavi, nepravedno uskraćen pristup tajnim podacima, zbog čega su izgubili radna mjesta. Pristup im je uskraćen prije više od dvije godine, što nije spriječilo "anonimne podnositelje" da podnesu prijavu koja se odnosi na novi saziv Komisije, a ne onaj koji je donosio odluku o uskraćivanju pristupa.

Imenovanjem dva "podobna kandidata", Mehmedagić je, tvrdilo se, namjeravao uspostaviti kontrolu nad Komisijom. Dakle, sa dva člana je namjeravao uspostaviti kontrolu nad Komisijom koja broju pet članova. Od pet članova Komisije, Čavka je osjetio potrebu da u optužnicu uvrsti jednog. Kriv je, sudeći prema Čavkinoj pravnoj doktrini, jer je imenovan.

Vrlo je indikativno da Čavka u optužnici ministra sigurnosti BiH Selmu Cikotića tereti i za "nanesenu nepravdu" osobi koja se nije spominjala u oviru medijske prezentacije "afere" i same istrage koja je prethodila podizanju optužnice.

- Tako Cikotić ne izvršava odluku Suda BiH o vraćanju na dužnost Bakira Dautbašića, premješta na drugo radno mjesto zakonito predloženog kandidata za članstvo u Komisiji Sanina Prašovića... – navodi se u optužnici.

Oni sumnjičavi bi mogli zaključiti da se ovakvim vezanjem jednog potpuno drugog i naizgled nepovezanog predmeta jasno može identificirati pozadina "afere" i kuhinja u kojoj je pripremana.

Za identifikaciju strukture koja stoji iza "afere" dovoljno je identificirati neke od njenih aktera, poput "zakonito predloženog" ili "oštećenog" Sanina Prašovića, kojeg su pojedini mediji, za čiju su se naklonost pojedini stranački šefovi izborili, opisivali kao "osobu koja ima provjerene i besprijekorne reference".

Važno je napomenuti da se u Komisiju biraju nezavisni kandidati, odnosno državni službenici koji nisu i ne smiju biti politički angažirani.

Prašović, "zakonito predloženi kandidat" sa "provjerenim i besprijekotnim referencama", je na prijedlog SBB-a imenovan za predsjednika Nadzornog odbora Tehničkog remontnog zavoda Hadžići, što mnogo govori o njegovoj stranačkoj pozadini, ako već o tome dovoljno ne govori blisko srodstvo sa generalnom sekretarkom SBB-a Sanelom Prašović-Gadžo.

Prašović je bio blizak saradnik Bakira Dautbašića, koji ga je, dok je obnašao dužnost šefa Kabineta Fahrudina Radončića, imenovao u više komisija za izbor državnih službenika, namještenika i policijskih službenika. Prašović je bio svjedok Dautbašiću u parnici kojom je od države potraživao 164.000 KM kao naknadu razlike plaća sekretara Ministarstva sigurnosti BiH, što je dužnost koju je obnašao, i plaće ministra, što je funkcija na koju je, navodno, trebao ili mogao biti imenovan da nije pritvoren u okviru predmeta "Radončić i drugi".

- Nekad je bio red da dođu do njega (Bakira Dautbašića, op.a.), a nakon postupka par ljudi je došlo da se pozdravi – kazao je Prašović svjedočeći u korist Dautbašića i opisujući štetne posljedice izazvane pritvaranjem.

Bakir Dautbašić je gotovo dvije decenije bio sekretar Ministarstva sigurnosti BiH, u kojem je bio toliko utjecajan da je, kako je to kazao Prašović, "bio red da dođu do njega". Međutim, nakon što je zbog sudskog procesa suspendiran, nije se mogao vratiti na mjesto sekretara jer mu je oduzeta dozvola za pristup tajnim podacima, što je uvjet za to radno mjesto.

U toj se činjenici možda mogu prepoznati i mogući motivi "afere" vezane za sigurnosne provjere, odnosno motivi pokušaja utjecaja na imenovanje članova Komisije koji bi promijenili ranije donesenu odluku o izuzimanju dozvole za pristup tajnim podacima. Komisija u prošlom mandatu je, vrijedi napomenuti, odbila Dautbašićevu žalbu.

Dautbašiću je ranije uskraćen pristup tajnim podacima, ali ne samo zbog predmeta u kojem je optužen. Prema podacima Komisije koja mu je onemogućila pristup tajnim podacima, Dautbašić je istovremeno primao plaću u svojstvu državnog službenika u Ministarstvu, te u SBB-u, čime je, kako je procijenjeno, prekršen Zakon o državnoj službi u institucijama BiH. Naime, član 16. stav (1) tačka a) ovog zakonskog rješenja propisuje da državni službenik ne smije obavljati dodatnu aktivnost za koju se plaća naknada, a Dautbašić je, sudeći prema dokumentaciji Porezne uprave FBiH, tokom cijele 2018. godine bio na platnom spisku SBB-a.

Zanimljivo je da je Dautbašić, osim spomenuta dva izvora primanja, sve vrijeme, čak i pod suspenzijom, istovremeno bio, te je ostao do danas, i član Odbora za žalbe građana, nezavisnog tijela Parlamentarne skupštine BiH.

Prepreku ka daljem konzumiranju svih pogodnosti predstavljalo mu je uskraćivanje pristupa tajnim podacima, što se vrlo lako može dovesti u vezu sa atacima na Komisiju i pokušaj utjecaja na njenu kadrovsku strukturu, ali i sa atacima na ministra sigurnosti BiH Selmu Cikotića koji ga nije vratio na mjesto sekretara, na što se u optužnici požalio i tužitelj Čavka.

Suština cijele "afere" bi se, uzimajući u obzir sve navedeno, mogla svesti na pokušaj vraćanja Dautbašića na mjesto sekretara Ministarstva sigurnosti BiH, čemu bi prethodilo vraćanje sigurnosne dozvole odlukom Komisije. Preduvjet za taj čin je imenovanje odgovarajuće kadrovske strukture Komisije.