Ko je Slobodan Tešić?

Rođen je 1958. u Kiseljaku, u Bosni i Hercegovini, gdje je radio kao kondukter u lokalnom saobraćaju. U posao sa oružjem uveo ga je stric Đorđe Tešić. Oženjen je, kćerka Danijela je 2012. bila na izbornoj listi SNS, a sada je uposlenica MVP Srbije.  

Firma Vectura Trans, bliska Tešiću, dobila je 15 dozvola za izvoz u Armeniju od 2017. godine do danas.

Prema potvrdama UN-a imao najmanje tri različita pasoša Srbije i pasoš BiH. Srbijanski pasoši izdavani su mu 2008, 2009, te 2010, a posjeduje i diplomatski pasoš Srbije koji mu je dodijeljen 2013. godine. To su registrovale UN s obzirom da se s tim dokumentima pojavljivao na različitim graničnim prijelazima

Od decembra 2017. godine, Tešić ponovo izaziva interesovanje javnosti, kada su ga vlasti Sjedinjenih Američkih Država stavile na crnu listu zbog "koruptivnih radnji i prijetnji po bezbjednost u vezi sa trgovinom oružjem" i zabranile mu ulazak u SAD. Iz istih razloga, decembra 2019. godine State department uveo je embargo Tešiću i svim kompanijama koje kontroliše, kao i njegovim najbližim saradnicima.

Za Slobodana Tešića u široj javnosti čulo se 2003., odnosno u vrijeme čuvene afere Orao, kad je Zastavino pješadijsko naoružanje umjesto u Nigeriju koja je, navodno, bila “krajnji korisnik”, izvezao u Liberiju, koja je bila pod međunarodnim embargom.

O razmjeri te afere govore činjenice da su Ujedinjene nacije nedugo potom Tešića i njegovu tadašnju firmu Temeks stavile na "crnu listu", te da je o tom švercu oružja dokumentarni film snimio engleski BBC. Glavnu “rolu” u filmu igrao je naravno Tešić, a "proslavili" su se i pojedini Zastavini direktori.

VEZANI TEKST - Vučić obmanjuje javnost: Oružje iz Srbije ipak puca po Nagorno-Karabahu

Domaća vojna industrija našla se na međunarodnom stubu srama, a Srbija je jedva izbjegla novi embargo.

Šest godina kasnije, u vrijeme dok je još uvijek bio na "crnoj listi" UN pokušao je, preko svoje nove firme Melvale, da režimu Moamera el Gadafija, sa kojim je, kako se tvrdilo, bio u srdačnim odnosima, isporuči Zastavino naoružanje i Slobodine rakete, u ukupnoj vrijednosti od oko 50 miliona dolara.

Država je, pod pritiskom spolja, a uprkos protestima oružara, spriječila taj aranžman. Tešićeva firma je, u oktobru te 2009. sa Ministarstvom odbrane Jemena, potpisala ugovor vrijedan 78 miliona dolara, koji, kao i prethodni sa Gadafijem, nije realizovan.

U oružarski biznis u Srbiji na velika vrata su ga, 2013. vratili Srpska napredna stranka, odnosno Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić.

Vučić je te godine, u Jugoimportov izvoz naoružanja iz Srbije i opreme u Libiju, vrijedan blizu 100 miliona dolara, uveo Tešića, nakon čega je Jugoimport, bez ikakvog obrazloženja, ispao iz igre.

Bivši glavni tužilac Tužilaštva BiH Milorad Barašin je bio suspendiran nakon što je 2011. godine otkriveno da se tajno sastaje s Tešićem, kojeg se povezivalo sa zagonetnom hrvatskom firmom Scout. Na tu je firmu ukazivao i Amnesty International, navodeći da se bavi posredovanjem u ilegalnoj trgovini oružja iz skladišta u BiH.