Pored činjenice da dešavanja u Crnoj Gori evociraju uspomene na dešavanja iz kraja 80-ih i početka 90-ih godina prošlog stoljeća, uzroci situacije u kojoj se "pojedinci u Sarajevu ponašaju kao gubitnici izbora u Crnoj Gori", kako je reakcije iz glavnog grada doživio Milorad Dodik, sasvim su pragmatične prirode i temelje se na odnosima države BiH sa Crnom Gorom pod vlašću Mila Đukanovića.

Već duži niz godina BiH i Crna Gora nemaju otvorena pitanja koja bi opterećavala odnose, što se baš ne može reći u kontekstu odnosa naše zemlje sa Srbijom i Hrvatskom.

Otvoreno pitanje nije ni odnos Podgorice prema događajima iz prošlosti, naročito kada su u pitanju presude međunarodnih sudova za ratne zločine počinjene u BiH.

- Genocid u Srebrenici koji je zajednička sramota svih koji ga nisu spriječili, i nas i međunarodne zajednice, svjedočanstvo je strašne stvarnosti jednog krvavog rata – poručio je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović povodom 25. godišnjice genocida u Srebrenici.

VEZANI TEKST - Đukanović: Srebrenica je sinonim zločina, moramo učiniti sve da ona bude i sinonim pravde

Za razliku od Hrvatske, koja nije ratificirala sporazum o granici sa BiH i koja je gradnjom Pelješkog mosta ugrozila pristup BiH otvorenom moru, te za razliku od Srbije koja pokušava "raspakovati" već utvrđene granice insistiranjem na razmjeni teritorija, BiH i Crna Gora su pitanje granice već riješile.

U Beču je u augustu 2015. godine potpisan Sporazum o granici izmđu BiH i Crne Gore, a taj je Sporazum ratificiran već početkom 2016. godine.

Zvanična Podgorica, odnosno vlast predvođena Milom Đukanovićem, u proteklim je godinama nedvosmisleno podržavala euroatlantske integracije BiH kao najvažniji vanjskopolitički cilj naše zemlje, utvrđen važećim zakonima.

Harmoničnom odnosu BiH i Crne Gore svjedoči i intenzivna interakcija institucija i zvaničnika obje zemlje, kao i vanjskotrgovinska razmjena.

Sa etničkog aspekta, reakcije bošnjačkog stanovništva u BiH na rezultate izbora u Crnoj Gori nisu uvjetovane samo posljednjim napadima na Bošnjake u Pljevljima već i statusom tog naroda za vrijeme vlasti predvođene Đukanovićevim DPS-om.

Predstavnici Bošnjaka integralni su dio Vlade Crne Gore, a zastupljeni su i u ostalim institucijama vlasti, a bošnjački učenici u Crnoj Gori su, za razliku od vršnjaka iz entiteta RS, u prilici učiti Bosanski jezik. Naime, u članu 13. Ustava Crne Gore, koji je donesen 2007. godine, navodi se da je u toj zemlji u upotrebi i bosanski jezik, a da govore tim jezikom se izjasnilo 37.000 državljana Crne Gore.

Uzimajući u obzir činjenicu da predstavnici aktuelne opozicije u Crnoj Gori zastupaju stavove i politike koje su u suprotnosti sa nabrojanim, poput odnosa prema ratnim zločinima, suverenitetu i teritorijalnim integritetu BiH, te Bošnjacima i njihovom identitetu, reakcije iz Sarajeva na rezultate parlamentarnih izbora u Crnoj Gori i najavljenu smjenu vlasti apsolutno ne mogu predstavljati iznenađenje.