Svjedoče to i liste za državni Dom naroda koje su predali HDZ i NiP. Glavni kandidati ovih stranaka za delegate u Domu naroda su Dragan Čović i Kemal Ademović. Ono što privlači pažnju su pozicije broj dva na obje liste. Tamo su imena Borjane Krišto i Elmedina Konakovića.

Ništa ne bi bilo čudno da Krišto nije imenovana za mandatarku za stastav Vijeća ministara i da Konaković nije kandidat za ministra vanjskih poslova.

Izvjesno je da će Čović i Ademović biti izabrani za delegate. Međutim, u slučaju njihovog povlačenja, umjesto njih mandate u Domu naroda dobili bi Krišto, odnosno Konaković. 

Da su bili sigurni da će biti u Vijeću ministara, vjerovatno ni Krišto ni Konaković ne bi željeli uopće biti na listama za Dom naroda, već bi se na toj "rezervnoj" poziciji našla neka druga imena iz stranačkih redova, kao što je to slučaj na listama svih drugih stranaka. Pozicioniranje, naročito Konakovića, na toj listi vrlo je simptomatično.

Da li bi i kako Konaković u slučaju neuspjeha u izboru Vijeća ministara uspio ubijedi Ademovića da mu prepusti poziciju u Domu naroda, teško je prognozirati. Međutim, takva opcija je otvorena i sve jasno upućuje na to da je kompletan proces formiranja vlasti podređen Konakovićevim željama da bude bilo kakav faktor na državnom nivou i riješi se stigme "običnog kantonalnog političara". 

Predsjednik NiP-a odlučio je da bude "kandidat za sve", pa gdje prođe. Ako ne može ministar, može delegat u državnom Domu naroda. Državni je nivo, a i veća je plaća.