INTERVJU – Esad Bukalo: Zenica i dolina Spreče su najzagađeniji dijelovi BiH

Objavljeno: 14.03.16 u 22:02

Najviše je ugrožen donji dio općine Lukavac i Gračanica, tu je najveći nivo zagađenja i to se na zdravlje ljudi može manifestirati karcinomima, raznim oboljenjima. Zagađivač je GIKIL, i to zagađenje traje godinama, a dokazi su i inspekcijski nalazi.

Najviše je ugrožen donji dio općine Lukavac i Gračanica, tu je najveći nivo zagađenja i to se na zdravlje ljudi može manifestirati karcinomima, raznim oboljenjima. Zagađivač je GIKIL, i to zagađenje traje godinama, a dokazi su i inspekcijski nalazi.
Najviše je ugrožen donji dio općine Lukavac i Gračanica, tu je najveći nivo zagađenja i to se na zdravlje ljudi može manifestirati karcinomima, raznim oboljenjima. Zagađivač je GIKIL, i to zagađenje traje godinama, a dokazi su i inspekcijski nalazi.

Razgovarala: Elma Duvnjak-Šalaka

Ovih dana pažnju javnosti izazvali su izvještaji o zagađenosti, zemlje, vode, zraka u pojedinim dijelovima Federacije BiH, a koje je plasirao Federalni zavod za agropedologiju. Bio je to i povod za intervju s prvim čovjekom ovog Zavoda, Esadom Bukalom.

Objasnio nam je da je, što se tiče zagađenosti zemljišta teškim metalima, najalarmantnija situacija u zeničkim naseljima Tetovo i Pehare gdje ljudi ni pod razno, dok se ne riješi problem zagađenja, ne smiju saditi povrće. Upozorio je i na teško zagađenje u donjem toku rijeke Spreče, koje može uzrokovati obolijevanje stanovništva i od karcinoma.

Bukalo nam je kazao da je u Federaciji najveća zagađenost prisutna u dolinama rijeka, uz saobraćajnice, u industrijskim mjestima i naglasio kako niko nije siguran od zagađene hrane!

FAKTOR: Možete li nam reći koja su područja najzagađenija u Zeničko-dobojskom kantonu?

BUKALO: U zeničkim naseljima Pehare i Tetovo, koja se nalaze u blizini Željezare, ljudi ne bi smjeli saditi kulture, jer postoje biljke koje u svom jestivom dijelu deponuju teške metale. Sreća je da nema PAH-ova (policiklični aromatski ugljikovodici), odnosno, organskih polutanata. Znamo da su neka istraživanja radili Česi i rekli da ima i ove vrste zagađenja. Međutim, mi smo ih upozorili da vode računa šta rade, jer mi to nismo našli.

FAKTOR: Koje su, nakon svega, vaše preporuke stanovništvu?

BUKALO: Skrenut ćemo im pažnju na kojim područjima šta da uzgajaju. Čuli ste za biljku žaru? Ona je ljekovita i svi je kupujemo. Ali mnogi ne znaju da ona ima sposobnost da sve što nađe u zemljištu apsorbuje. Znači, žara se posije, ona pokupi sva zagađenja iz zemlje i to se osuši, spali i odnese na deponije. I to je jedan od načina da se iz zemljišta izvuku teški metali.

FAKTOR: A ako imate u blizini Željezaru koja zagađuje i zrak, čemu sadnja žare?

BUKALO: Slažem se ja s tim. Ali nije rješenje ni ugasiti Željezaru. Treba naći prihvatljivo rješenje za sve. Neko ima interesa da ona prestane s radom, da se smanji konkurencija na tržištu. Šta će Česi tamo? Ne kažem ja da nema problema, ali mi utvrđujemo stanje, za to smo opremljeni, certificirani.

FAKTOR: Možete li nam reći nešto više o istraživanjima u dolini rijeke Spreče?

BUKALO: Najviše je ugrožen donji dio općine Lukavac i Gračanica, tu je najveći nivo zagađenja i to se na zdravlje ljudi može manifestirati karcinomima, raznim oboljenjima. Zagađivač je GIKIL, i to zagađenje traje godinama, a dokazi su i inspekcijski nalazi. To je industrija koja zagađuje, ali je i na koljenima. Niko ne traži njihovo zatvaranje, ukidanje okolinske dozvole, ali tražimo da se izgradi separator i time onemogući dalje zagađenje rijeke Spreče. U zemljištu smo našli policiklične aromatske ugljikovodike, odnosno, organske polutante, koji su mnogo štetniji od teških metala.

FAKTOR: Koliko je to opasno za stanovništvo?

BUKALO: Pazite, za razliku od teških metala, biljke ga usvajaju u sve dijelove. On je u kukuruzu u klipu, u zrnu, u stabljici, u korijenu, svugdje. Ko god ga jede, koristi, može da oboli.Vlada FBiH je zadužila Federalno ministarstvo okoliša i turizma da s drugim institucijama iznađe sistemsko rješenje problema zagađenosti donjeg toka rijeke Spreče. Ako bi se zaustavilo dalje zagađenje, za tri do pet godina, to bi se saniralo prirodno, samo od sebe.

FAKTOR: Šta se najčešće sadi na tom zagađenom području?

BUKALO: Razno povrće, zatim, kukuruz. Tačno je da su oni koji to jedu u potencijalnoj opasnosti da dobiju karcinome. Ali ima i toga, onaj ko je farmer tovi stoku i prodaje je. I ne mora značiti da su ti ljudi pojeli ono što uzgoje. Recimo, ta stoka se proda, a kamo je otišla i na čijem stolu je završilo to meso, ko zna.

FAKTOR: Koliko je ljudi općenito ugroženo zagađenim tlom u Federaciji BiH?

BUKALO: Da budem iskren, ni vi niste sigurni. I vi kupujete negdje hranu, je li tako? Odakle je ta hrana? Znate, svi mi koji hranu kupujemo na pijaci potecijalno smo ugroženi. To je možda gruba procjena, ali vrlo realna. Svi smo mi u nekom nivou opasnosti. Ali ne treba se toliko ni bojati. Mi smo radili monitoring zemljišta, i utvrdili smo da je samo deset posto, može se reći, zagađeno, od 260 tačaka u FBiH. Samo 26 je bilo zagađeno. Dakle, 60 posto područja Federacije je zdravo, a zemljište je indikator zdrave sredine.

FAKTOR: Gdje je najčistije ?

BUKALO: To je Unski-sanski kanton. I sve što je iznad 500-600 metara visine. Najugroženije su nam doline rijeka, gdje je industrija, saobraćajnice.

FAKTOR: Da li ste radili istraživanje tla u Hadžićima kod Sarajeva, gdje je 1995. godine u NATO bombardovanju korištena municija osiromašenog uranija?

BUKALO: Znam za taj problem i istraživanja tla u Hadžićima radili su stranci. Ima studija gdje se pokazalo da su mjesta na kojima su ti meci završili u zemlji, uzrokovali povećanja kadmija, nikla, olova i to nisu male vrijednosti. Nisu baš morali da koriste tu municiju. Faza raspada osiromašenog uranija je tri i po milijarde godina?! A taj metak će za 40-50 godina oksidirati i on vremenom to ispušta. A kada će se to reflektirati, ko zna… Tu je municiju NATO koristio i u Iraku, ali tamo udari u pijesak, i nije razvijen biodiverzitet kao kod nas, gde je utjecaj mnogo veći.

(Faktor.ba/Foto: I. Šebalj)