INTERVJU – Anja Ilić: Micu iz predstave “Mriješćenje šarana” branila bih svim sredstvima

Objavljeno: 14.06.16 u 18:19

Ona je žena sa sela. Dolazi u grad i udaje se za profesora, ali se palanke, koju je donijela sa sobom u Beograd, nije oslobodila. Njen moral je upitan, jer koristi sve ženske atribute kako bi došla do cilja i preživjela u muškom svijetu, koji je okrutan i turbulentan

Razgovarala Brankica Spasenić 

Mlada i talentovana glumica Narodnog pozorišta RS-a Anja Ilić oduševljava publiku ulogom Mice u predstavi “Mriješćenje šarana” gdje god se pojavi. Tako je bilo i pred sarajevskom publikom, kojoj se predstavila na festivalu Dani “Jurislava Korenića” u Kamernom teatru 55. U intervjuu za Faktor je istakla kako je oduvijek znala da će gluma biti njen životni poziv, te  da se nije pokajala. Naglasila je da nema posebnih glumačkih uzora, ali je inspiriše svako ko pokazuje posvećenost, predanost i ljubav prema poslu koji obavlja.

FAKTOR: Da li je uloga Mice u “Mriješćenju šarana” bila jedna od najzahtjevnijih uloga koje ste do sada imali?

ILIĆ: Jeste, jer pisac Aleksandar Popović veliki je izazov za svakog glumca. Njegov jezik je specifičan, a vrijeme o kojem govori u “Mriješćenju šarana” je, bar meni, prilično daleko i nepoznato. Likovi o kojima piše su drugačiji od onih koje danas srećemo. Oni su zagriženi za ideologije, fanatični i spremni preko noći da promijene mišljenje da bi izdržali u tom vremenu. Priča o Golom otoku i Informbirou za mene su bile daleke i nedovoljno istražene. Kada sam prvi put pročitala tekst, ništa mi nije bilo jasno. Međutim, Egon Savin, koji je režirao predstavu, dobro poznaje Popovića i taj komad i uspio je. Znalački nas je uveo u te likove i odnose. Zato i jeste jedno od najvećih režiserskih imena u regionu. Uživam u tom liku, kao i sve moje kolege koje igraju u toj predstavi.

FAKTOR: Osvojili ste i nekoliko nagrada za ovu ulogu.

ILIĆ: Da, osvojila sam nagradu na festivalu u Jajcu prošle godine, zatim “Zoranov brk” na Danima Zorana Radmilovića, a evo sada i na festivalu u Sarajevu za najbolju mladu glumicu.

FAKTOR: Ko je Mica kojoj ste udahnuli život i dali vjerodostojnost?

ILIĆ: Mica je žena sa sela. Dolazi u grad i udaje se za profesora, ali se palanke koju je donijela sa sobom u Beograd, nije uspjela osloboditi. Njen moral je upitan i koristi ženske atribute kako bi došla do cilja i preživjela u muškom svijetu, koji je okrutan i turbulentan. Iako bačena u vrtlog tog vremena, pokušava da preživi, ali i da zadrži ljudskost. Volim je, mogu da stanem iza nje i branim je svim raspoloživim sredstvima. Aco Popović u ovom komadu nikoga nije osuđivao, etiketirao, niti se stavljao na nečiju stranu. Razumio je sve ljudske nedostatke, mane. Trudili smo se da oživimo te likove i da ih učinimo simpatičnim.

anja ilic1

FAKTOR: Glumili ste u dosta predstava NPRS-a, poput “Ukroćene goropadi”, “Pravednika” i drugih. Da li je neka od njih bila prelomna u vašoj karijeri?

ILIĆ: Prelomna je bila moja prva velika uloga na maloj sceni u “Stazi divljači”. Dodijeljena mi je 2008. godine i do sada mi je najviše odgovarala. Sa njom sam otvorila sebi vrata NPRS-a. Bio mi je vrlo bitan rad sa Filipom Grinvaldom, koji je režirao tu predstavu i sa tom ekipom, a uloga mi je dodijeljena po samom završetku akademije.

FAKTOR: Na čemu trenutno radite?

ILIĆ: U Beogradu ćemo se od 10. do 14. juna u Maglenijanumu predstaviti publici sa tri premijere “Časovi”, “Otac i sin” i “Sinovi umiru prvi”. Ja igram u “Časovima” i u “Otac i sin”. Radim trenutno na tome, a predstava “Časovi” je sva zasnovana na pokretu.

FAKTOR: Nedavno je završen 19. Teatar fest “Petar Kočić” u Banjoj Luci. Kakvi su tvoji utisci i da li su postojeći banjalučki kapaciteti premali za publiku željnu pozorišne umjetnosti?

ILIĆ: Ove godine predstave na Teatar festu nisu bile toliko posjećene, osim posljednje večeri, kada je gostovao beogradski Atelje, kao što je to bilo slučaj ranijih godina. Međutim, istina je da su naše predstave, i mimo festivala, sve posjećenije. Bila bih najsretnija kada bismo dobili još jedan teatar, ali mislim da je za to još prerano. Ipak, raduje me što ljudi na ulici, u kafićima, pričaju o pozorištu, žele da dođu i da nas gledaju.

(Faktor.ba)