Lavovi Atlasa u osmini finala nakon penala izbacili su Španiju. Marokance je u Kataru sa klupe trebao voditi naš proslavljeni stručnjak Vahid Halilhodžić.

Ipak, nekoliko mjeseci prije Mundijala dobio je otkaz, jer je iz ekipe izbacio najveće zvijezde, i to Hakima Ziyecha (Chelsea), Noussaira Mazraouija (Ajax), Adela Taarabta (Benfica) i Aminea Harita (Marseille). Nakon što je odbio da ih vrati u tim, uslijedi je razlaz sa tamošnjim Savezom.

VEZANI TEKST - Vahid Halihodžić dobio otkaz na klupi Maroka!

Vaha je prvi selektor u historiji fudbala koji je na SP odveo četiri različite reprezentacije - Obalu Slonovače, Japan, Alžir i Maroko. Međutim, na Mundijalu je vodio samo Alžir (2014) s kojim je zaustavljen u osmini finala nakon produžetaka od kasnijeg osvajača Njemačke.

U Obali Slonovače i Japanu dobio je otkaz prije nastupa na smotri najboljih planetarnih reprezentacija.

- Stidim se - kaže Vahid Halilhodžić za So Foot prije nego što je uopće nastavio s uobičajenim poštovanjem, ulazeći u tavernu u Saint-Germain-en-Laye:

- Umjesto u Kataru, ovdje sam na kiši. Zaista sam tri godine temeljito ulagao u ovaj projekt i još uvijek je to Svjetsko prvenstvo koje će mi nedostajati. Pa to je život.

Odgovorio je i o kritikama koje je na njegov račun izrekao Fouzi Lekjaa, predsjednik Kraljevskog marokanskog saveza (FRMF), o tome što nije vratio Ziyecha u tim, te što ne poziva dovoljno domaćih igrača.

- Kad dođete u neku zemlju, ne poznajete sve igrače. Pa ih moramo tražiti. Koliko sam samo kaseta pogledao u Maroku! Najmanje hiljadu. Obnovio sam 80 posto ekipe. Moramo ih pronaći, igrače koji mogu igrati za reprezentaciju. Ono što trenera čini vjerodostojnim su rezultati. I nikad reprezentacija Maroka nije postigla bolje rezultate nego sa mnom u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo.

Sedam pobjeda, jedan remi uz prosječno tri gola po utakmici. Ono što nisam cijenio bile su klevetničke kampanje, kako bi se stvorio animozitet između navijača različitih klubova, između lokalnog stanovništva i Marokanaca u inostranstvu, da bi lokalni igrači bili spriječeni igrati za svoju zemlju. Taj pritisak iz Saveza je već dugo trajao.

Htjeli su da uzmem tri, četiri igrača, a ekipa je i bez njih postizala rezultate. Nisam popustio, jer kredibilitet gubiš kada igrači osjete da neko drugi odlučuje za tebe. Neki su odbili igrati za Maroko, jer su imali okruženje koje je više voljelo da igraju za Španiju, Italiju ili Francusku. A poslije se predomisle kad je Svjetsko prvenstvo!

Ali, morali ste biti tamo kad ste išli u Kinshasu ili Gvineju za vrijeme vojnog puča. U Maroku sam napisao sportski dokument, poput povelje, sinteze koja opisuje identitet ekipe, odbrambeno, napadački, na slobodne udarce, pojedinačne oznake, oznake u zoni, zona 1, zona 2, na 30 metara, svaki igrač moraju imati igrača pored sebe, unutar 16 metara, individualna oznaka u centru, sve baze, igra u osi, nazad na gol, spremanje na jedan dodir obavezno, pozivi sa strane, u dubinu, sve je tu, svi automatizmi.

Prevedena je na pet jezika, jer Marokanaca ima na sve strane. "Nisi razumio? Evo, pročitaj ovo". Ovo sam napisao tokom izolacije zbog Covida. Mi smo jedini stručni štab na svijetu koji je radio za vrijeme koronavirusa. Tamo sam, naravno, osjetio da s timom Maroka koji sam izgradio možemo napraviti nešto na Svjetskom prvenstvu. Volio bih završiti karijeru uspješnim Svjetskim prvenstvom i reći dosta - ispričao je Halilhodžić.

VEZANI TEKST - Novi triler u Kataru: Maroko izbacio Španiju

Jeste li svom nasljedniku ostavili recept za uspjeh?

- Da, ali isto sam radio u Japanu. Nikada nisi pričao o tome. Ne želim se hvaliti, ali taktički imam nos, znam kako se to radi. Defenzivno, na granici, lako, ali napadački... Postoji hiljadu mogućnosti. Njemačja je 2014. godine "pojela" sve ekipe, a moj Alžir je pojeo Njemačku! Ja, nemam definiran sistem, stalno se prilagođavam, svaki meč je borba.

Danas svaki igrač ima videozapise svog direktnog protivnika. Analiziramo ukupno, u napadu i obrani, poteškoće i slabosti protivničke ekipe, postavljamo puno sitnica da ih iskoristimo. Sve je programirano. To je ono što danas znači biti profesionalac. Sve se radi unaprijed.

U Maroku, kao i tokom vaše trenerske karijere, vaši odnosi s novinarima često su bili zategnuti. Zašto?

- S marokanskim novinarima, što sam doživio... O la la! Jednog sam dana ustao i rekao: "Mrzim te. Kažem ti u lice". Pred 200 ljudi. Napisali su nešto o mojoj porodici. Znam neke novinare, ali od njih nisam ništa očekivao. Ne sviđa mi se ideja da se družite s novinarima kako biste ovladali komunikacijom. U Maroko sam stigao sedam dana nakon odlaska iz Nantesa, gdje sam dobio tri puta veću plaću.

Sva ta porodična, pa čak i finansijska odricanja, biti na kraju lišen turnira, teško je. Kad trenirate državu, morate tamo živjeti, svaki dan idete u kancelariju. A vikendom putuješ gledati utakmice. U Maroku imaju najbolji tehnički centar na svijetu. Široko. Fenomenalan je. Tereni, hotel, bazen, restoran... to je pet puta bolje od Clairefontainea.

Na pitanje da li je "trebao dosuti" malo vode u vino kako bi sada bio u Kataru, a ne bi doživio traumu da treće Svjetsko prvenstvo gleda na TV-u?

- Da sam to uradio, ne bih bio Vahid. Više volim umrijeti sa svojim idejama. Ali nisam ni ja glup, znam se predomisliti kad me pitaju, ako je to za dobro ekipu. Ali ako nisam siguran da će taj dečko donijeti više i da, naprotiv, može eksplodirati ravnotežu u timu...

Nije mi potreban igrač zato što ima status, pokazuje snagu u klubu. Ja imam povratne informacije koje ti nemaš. Problem je u jednom klubu što je trener postao slaba karika, prvi za otkaz, ali ako je šef sportaša slaba karika, klub ne može funkcionirati. Trener odlučuje, ali on provodi vrijeme konsultirajući svoje igrače, svoje pomoćnike, on odlučuje, ali ne igra. Nisam lažni magarac. Nikada nisam pripadao lobiju.

Za koga ćete navijati tokom ovog Svjetskog prvenstva?

- Francuska. Može ići do kraja ako bude čvrsta u obrani. Didier Deschamps je škola Juventusa. Pragmatizam i realizam. Pobjediti. Nisam ni pogledao spisak Maroka (razgovor obavljen prije početka Mundijala, nap.a.). Zvala me majka jednog igrača jer joj sin nije dobio poziv. Plakala je. Ne možete zamisliti koliko je teško donositi takve odluke. Igraču koji je prošao kvalifikacije i koji nije pozvan možete uništiti život. Ja sam još traumatiziran jer sam tako malo igrao 1982. Potreban vam je vraški um da se oporavite od toga. Nije svako sposoban za to. Ali onaj ko ne radi dobro, nedisciplinovan je, njega sa zadovoljstvom vadim.

Vaha je radio i kao trener PSG-a, gdje je želio udružiti Pauletu i Ronaldinha. ali...

- Dolaskom u Pariz, kada sam pitao čelnike zadržavamo li Ronaldinha, odgovorili su da sam ja tak koji odlučuje. I sedam dana kasnije iz Canala+ su mi objasnili da su ga dužni prodati. Moj san je bio povezati ga s Pauletom, ali su mi rekli da će klub, ako to učinimo, ispasti u niži rang. Što je to? Ljutio sam se deset dana, dok mi nisu pokazali Ronaldinhov ugovor.

PSG-u ga je posudila tvrtka Sportfive za lijepu svotu novca, a osim njegove, PSG je isplatio pet plaća. Njegova sestra, njegov brat... Tu je ​​bio čak i igrač koji nije postojao. Zvao se Rabiu Baita, fiktivni igrač koji je korišten za plaćanje drugima! Kad stignete i nađete ovo, pitate se trebate li ostati - ispričao je Halilhodžić.

Dotakao se i Mostara. Novinar So Foota pitao ga je da li je grad na Neretvi sa svojim krajolicima bio mali raj?

VEZANI TEKST - Dramatični apel Vahida Halilhodžića iz Gvineje: Na stotinjak metara od nas se puca, ratna je zona

- Bio je, da. Ali rat je sve uništio. Svašta se dogodilo u Mostaru. Razaranja, masakri, genocidi, sve! A danas fašisti na vlasti uče mlade da se mrze! Ali fašizma ima posvuda. Pogledajte u Italiji, sve te pristaše Mussolinija! Bili su demokratski izabrani, a televizija je po cijele dane govorila ljudima da im je onaj drugi neprijatelj.

I u Francuskoj društvo postaje uspravnije. Kad se nađe jedan gospodin koji kaže Narodnoj skupštini "Neka se vrate u Afriku!", morate si postaviti nekoliko pitanja - istakao je naš proslavljeni trener.

Otkrio je kako tokom služenja vojnog roka saznao da ima srčani zastoj.

- Dali su mi anesteziju za operaciju ramena i gušio sam se. Alergija na anesteziju. No, za to sam saznao tek godinu dana kasnije, od komšinice koja je hirurgu bila asistentica. Kad mi je rekla, počeo sam se znojiti...

Objasnio je i kako se upucao u stražnjicu.

- Držao sam pištolj na leđima, malo mi je zasmetao, a dotaknuvši ga, opalio je - otkrio je Halilhodžić.