Faktor u posjeti jedinom Muzeju soli u BiH: Iz neolitskih tava do bosanskih stolova (FOTO)

objavljeno: 15.02.2016. u 13:52

Jeste li se nekada zapitali, kada solite hranu, kako, odakle, i na koji način je kuhinjska so stigla do vašeg stola? U Muzeju soli u Tuzli to sve možete saznati.

Jeste li se nekada zapitali, kada solite hranu, kako, odakle, i na koji način je kuhinjska so stigla do vašeg stola? Kako je stoljećima eksploatisana i na koji način je očuvana i njegovana tradicija proizvodnje soli?

Uz pretpostavku da kupujete domaću so, proizvedenu u bosanskom gradu soli – Tuzli, u nastavku ćemo vas upoznati sa jedinstvenim muzejom u našoj zemlji, a vjerovatno jednim od rijetkih u Evropi i svijetu, koji će možda dati mnoge odgovore na vaše dileme i pitanja.

Austro-Ugarska

Naime, u Ulici soli, u jednom od objekata tuzlanske Solane, nalazi se Muzej soli. Naš ljubazni domaćin je Nevres Serhatlić, kustos i zaposlenik Solane. Upoznaje nas sa sadržajem i radom ovog muzeja, koji je prvi put otvoren 1975. godine, gašenjem starog pogona te fabrike.

-Ova postavka, i ova galerija u kojoj se nalazimo, otvorena je 1985. godine, kada je Solana slavila veliki jubilej, 100 godina postojanja industrijske proizvodnje – priča nam Nevres, dodajući da je namjena muzeja da se očuva tradicija i sjećanje na industrijsko naslijeđe, ali i na načine eksploatacije soli, počev od neolita.

I upravo postavka u muzeju počinje od neolita, od kada datira rano isoljavanje. Kustos nam pokazuje dvije neolitske tave.

-Imamo određene podatke koji ukazuju na to da su ilirska plemena naseljavala ove prostore, i da su oni počeli isoljavanjem slane vode i proizvodnjom soli – govori nam Nevres.

Navodi da nakon ovog perioda dolazi srednji vijek, koji, kada je u pitanju proizvodnja, nije dosta značajan, jer se nije velika količina soli proizvodila. Ali je ostavljen trag, jer se i u to vrijeme koristila slana voda za preradu, ishranu i stoku.

No, jedan od najznačajnijih perioda, a što potvrđuje i postavka u muzeju, jeste osmanski period.

-Oni su počeli sa masovnim isoljavanjem. Dosta dobrih rezultata su dali – priča nam naš domaćin u ovom neobičnom muzeju. Periodi se u Nevresovoj priči redaju kao na traci. Svaka vlast dala je svoju boju ovom procesu.

Prava prekretnica počinje dolaskom Austro-Ugarske. Tada je, 1885. godine, izgrađena prva Solana u Tuzli, koja se nalazila u istočnom dijelu, u naselju Simin Han.

-Solana u kojoj se mi nalazimo, puštena je u rad 1892. godine. Od tog perioda, do današnjih dana, možemo reći da teče industrijska proizvodnja soli, samo sa tehnološkim i drugim vidovima napretka – dodaje Nevres, a potom nam pokazuje postavku koja se odnosi na period Kraljevine Jugoslavije, te period Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, kada su, prema njegovim riječima, zabilježena zlatna vremena tuzlanske Solane.

-Sve što imamo u našem fundusu su uglavnom unikatni predmeti i alati. Mi to na neki način ljubomorno čuvamo. Tu su neolitske tave, a imamo i originalnu tavu, za koju se godina proizvodnje ne zna, a koja se uspjela sačuvati kao original iz osmanskog perioda – govori nam ovaj kustos.

Pokazuje nam i fotografije iz austrougarskog perioda, koje prikazuju proizvodnju soli u to vrijeme. Mašine, koje su tada korištene, jednostavno, zbog veličine, nisu se mogle postaviti u ovaj muzej. U ovom muzeju se može vidjeti i maketa nove Solane sa takozvanim “vakuumskim uparavanjem”, koja je počela sa radom 70-tih godina, ali i maketa stare Solane.

Solana Kreka

-Tu su laboratoriji, alati koji su se koristili. Imamo jednu paletu starih proizvoda, imamo dosta eksponata. Tu su i stara odijela koja su koristili radnici – govori nam Nevres, navodeći da je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH proglasila staru solanu Kreka, Muzej soli sa pokretnim naslijeđem, kompleks solnih bunara sa pumpnom stanicom i solni bunar iz osmanskog perioda, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

Od učenika do diplomata

Kustos Nevres Serhatlić navodi da Muzej koji se nalazi u sastavu Solane, najčešće posjećuju učenici i studenti koje žele da uče o proizvodnji soli, te da su redovni gosti strani ambasadori i predstavnici međunarodne zajednice.

O velikom broju posjeta svjedoči i knjiga na ulazu u muzej, u kojoj su posjetioci ispisivali svoje impresije nakon posjete.

(S. Karić/Faktor.ba)