open-navfaktor-logo
search
S ocem Nedžadom
Emir Sulejmanović na Maršu mira: Genocid koji je nad nama počinjen ne smije biti zaboravljen
Košarkaški reprezentativac Emir Sulejmanović rođen je 13. jula u šumi u selu Luka kod Žepe, samo dva dana nakon pada Srebrenice. Genocid nad Bošnjacima u Podrinju zauvijek je obilježio njegov život, a i danas je jako povezan s rodnim krajem, što pokazuje i njegovo prisustvo na Maršu mira, na koji je jutros krenuo iz Nezuka.
08.07.2022. u 13:11
get url
text
Emir Sulejmanović

- Na Maršu mira prvi put sam bio 2010. godine, prošle godine sam išao samo zadnjim dijelom rute, a ove godine ću ponovo proći kompletan put do Potočara s ocem Nedžadom. Mislim da se trebamo sjećati i prenositi budućim generacijama da se zlo nikada ne ponovi. Dobro je iskustvo saslušati priče preživjelih, šta su sve prolazili i to bih preporučio svakome. Koliko god to bilo emotivno i teško, dobra je pouka za sve nas. Ko god je u mogućnosti treba da pređe ovaj trodnevni put, jer to vrijedi svakog trenutka - kaže Emir Sulejmanović.

VEZANI TEKST - Kao bebu ga skrivali po srebreničkim šumama: Emir Sulejmanović priključio se Maršu mira

Ovaj vrhunski sportista od prvog dana bio je osuđen na borbu za život, zajedno sa svojim bratom, ocem i majkom.

- Hvala Bogu da sam ostao živ uz sve to što se dešavalo. Mama je mene i brata iz sela Luka, odvela u Žepu, a odatle smo otišli u Kladanj. Kada sam imao 13 mjeseci prebačeni smo u Finsku. Tamo smo došli s jednom kesom, počeo je život iz početka - priča Emir.

Porodica je s ocem Nedžadom bila u konatktu do 25. jula kada je počela evakuacija civila iz Žepe, a Nedžad Sulejmanović s grupom muškaraca krenuo u šumu. Prešli su Drinu, a u Srbiji ih je zarobila vojska.

- Bili smo u logoru u Šljivovici, zatom u Mitrovom polju kod Vrnjačke Banje i na kraju u zatvoru u Padinskoj skeli, sve do 16. aprila 1996. godine kada smo prebačeni u Finsku - priča Nedžad Sulejmanović.

On dodaje da je Marš mira prošao do sada pet puta i svaki puta kada se vrati naviru sjećanja, bez obzira koliko je vremena prošlo.

- Na dijelu trase od Konjević Polja do Srebrenice dogodilo se najviše zločina, a taj dio mene veže za moju opštinu Bratunac. Sinu sam prenio istinu o svemu što se dešavalo i drago mi je da je shvatio. Mislim da je važno da sjećanje ostaje na mladima i da nam se ovo nikada ne ponovi - kaže Nedžad Sulejmanović.

Emir i Nedžad Sulejmanović

Emirova majka Vahdeta preminula je kada je imao samo četiri godine, a zahvaljujući ocu i njegovim pričama, Emir danas suosjeća s patnjama svih onih koji su prošli golgotu poput one koja je zadesila Sulejmanoviće.

- Mamu sam malo upoznao, ali otac mi je sve pričao i to su veoma teške stvari. Ipak, treba pitati i znati. Moramo pamtiti da budućim generacijama prenesemo. Genocid koji je nad nama počinjen ne smije biti zaboravljen. Moramo živjeti dalje, ali treba nositi sve ovo sa sobom, jer 11. juli nisam samo 11. jula, to je svaki dan. Trebamo se sjećati Srebrenice i svih stradalih u Prijedoru i cijeloj BiH, da to ne bude samo jedan dan i onda svako ide svojoj kući - kaže Emir Sulejmanović.

Iako je u ratnom vihoru bio tek beba, Emir zna kome duguje veliku zahvalnost.

- Zahvaljući onima koji su branili ovu zemlju i onima koji su dali svoje živote mi smo danas živi. Sve što je prošla moja porodica sigurno da je od mene napravilo jaču osobu. To iskustvo ojača čovjeka, ta borba koju smo prošli moj otac brat i ja, nakon što je mama umrla. Mislim da je to utjecalo na moju mentalnu snagu, kada dođu neki teški trenuci da mogu to da prebrodim i idem dalje lakše - kaže Emir Sulejmanović.

Nedžad Sulejmanović kaže da je to što ima sina reprezenativca u košarci jedna vrsta "osvete".

- On se vraća i pokazuje mladima da se genocid i zločini ne zaboravljaju. Istovremeno svaki puta kada se vrati na Marš mira na časovima historije nešto novo vidi, čuje i nauči. To nosi dalje sa sobom i ja sam zadovoljan - zaključio je Nedžad Sulejmanović.

 

2024 faktor. Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje bez dozvole izdavača.