Živiničanin Selmir Husić (32) također je jedan od onih koji su, tražeći bolje sutra, napustili domovinu. Skoro deceniju je bio vjerski službenik, imam-efendija u malom džematu kod Zvornika, a prije nešto više od dva mjeseca otišao je u Njemačku i tamo danas radi kao vozač kamiona, piše Anadolija.

Nakon što je završio Karađoz-begovu medresu u Mostaru, Husić ubrzo preuzima dužnost imama u džematu Ravne, pri Medžlisu Islamske zajednice Zvornik, gdje provodi oko devet godina. No, odlučuje napustiti imamsku službu i potražiti drugi posao te počinje voziti kamion. Najprije to radi kod prevoznika u BiH, zatim u Hrvatskoj, a prije nešto više od dva mjeseca odlazi u Njemačku.

U razgovoru za Anadoliju, Husić govori o svojim razlozima odlaska iz BiH, napuštanju imamske službe, o tome kako je doživio taj veliki kontrast prelaska iz vjerske službe i u kamionsku kabinu, ali i o tome planira li se vratiti u BiH.

Mnogo razloga zbog kojih je napustio BiH

Trebalo bi mu, kaže, puno vremena kada bi redom počeo nabrajati razloge zbog kojih je danas u Njemačkoj, a ne u voljenoj domovini. Njegovi razlozi se, kaže, u značajnoj mjeri i ne razlikuju mnogo od razloga zbog kojih je bilo ko drugi napustio BiH, a to su neizvjesnost, besperspektivnost, monotonija, nepotizam, kao i druge bolesti od kojih boluje naše društvo.

- Da, istina je, završio sam medresu i nepunih devet godina obavljao sam imamski posao u jednom malom povratničkom džematu u Podrinju. Trenutno živim u Njemačkoj i radim kao vozač kamiona, sretan sam i uživam u poslu koji radim - istakao je Husić, inače otac dvoje mališana.

Na pitanje je li i koliko mu je teško bilo "ostaviti" džube i ahmediju, Husić navodi kako nije bilo toliko teško jer, kako kaže, ranije je imamski poziv zamišljao dosta drugačijim.

- Radio sam u jednom malom povratničkom džematu gdje sam, mogu slobodno kazati, jedva sastavljao kraj s krajem. Iako u narodu postoji to uvjerenje kako "hodže imaju para" kod mene to nije bio slučaj, a vjerujem ni kod većine drugih imama. Odlučio sam radi sebe i svoje porodice krenuti dalje i mogu reći da se zbog toga nisam pokajao - navodi Husić.

"Svoju vjeru nosim sa sobom, bez obzira koji posao obavljam"

Upitan kako je sam doživio taj, prilično veliki, kontrast između ova dva posla, Husić odgovara:

- Istina, veliki kontrast jeste iz imamske službe, tako reći, 'uskočiti' u kamionsku kabinu, ali i to je častan posao koji danas mnogi rade i nemam apsolutno nikakvog problema raditi i kao vozač kamiona ili sutra neki drugi posao. Ja svoju vjeru nosim sa sobom bez obzira na posao koji obavljam - pojasnio je Husić.



Posao vozača kamiona u Njemačkoj deficitarno je zanimanje, kao i u većini europskih zemalja, i to je, pojašnjava, bio jedini razlog što odlučio raditi taj posao. Uvijek je moguće naći posao, a plata je pristojna za jedan normalan život. Uslovima rada je zadovoljan, a oni su, dodaje, neuporedivi s uslovima koje nude poslodavci u BiH.

Imamski poziv nosi dosta veću odgovornost

Govoreći o tome kako izgleda jedan njegov radni dan, Husić odgovara kako je radno vrijeme u trajanju od 8 do 10 sati. Obzirom da vozi kipere, svaki dan nakon obavljenog posla je kući, zajedno s porodicom.

"Poslodavac od vas očekuje da uradite svoj posao, a vi svoju platu i beneficije dobijate uvijek na vrijeme. Jednostavno, ovdje je sve uređeno i zakonom regulisano", istakao je Husić.

Kaže kako, oba posla, i posao imama i posao vozača, imaju svoju težinu, s tim da imamski poziv, prema njegovim riječima, nosi dosta veću odgovornost.

Na kraju, Husića smo pitali kako on komentariše suštinu ove priče, a to je odlazak mladih iz BiH, je li jednostavno otići iz svoje zemlje, ima li nostalgije, razmišlja li o povratku u BiH, a on odgovara:

- Svi mi koji smo otišli iz BiH, otišli smo da bismo se nekad vratili. Niko nije otišao što mu je bilo drago, nego zato što nije želio živjeti u neizvjesnosti, čekajući šta će biti kad se sutra probudi. Naš Gospodar određuje i zna našu budućnost, no na čovjeku je da planira i poduzima neke korake. Otići ili ostati individualno je pitanje svakoga od nas. Svaki čovjek sam donosi tu odluku, shodno svom stanju i potrebama. Ja sam otišao, ali s nadom da ću se jednog dana, ako Bog da, vratiti - zaključio je Husić.