U svom saopćenju za javnost u kojem podržava Francusku i borbu predsjednika Emanuela Macrona protiv "islamskog terorizma s kojim se suočavaju ovih dana", naveli su:

- Kao krovna politička institucija Hrvata u BiH, HNSBiH pruža punu podršku predsjedniku Francuske Emmanuelu Macronu u borbi protiv islamskog terorizma. Hrvati Bosne i Hercegovine osjetili su posljedice ekstremnog islamističkog djelovanja tokom rata u BiH 1992-1995, a naročito kroz teroristički napad auto-bombom u Mostaru 1997, ubistva hrvatskih policajaca u srednjoj Bosni, te ubistvom članova katoličke porodice Anđelić na Badnjak 2002.

VEZANI TEKST - HNS BiH pružio podršku Macronu: Tokom i nakon rata u BiH smo doživjeli i osjetili posljedice islamskog terorizma

Identično kao što je to i sin Franje Tuđmana, šef SIS-a Miroslav Tuđman kazao 2017. godine, u velikom intervjuu koji je dao za zagrebački Globus, žestoko optužujući prvog predsjednik RBiH Aliju Izetbegovića i bivšeg reisu-l-ulemu Mustafu ef. Cerića. 

- Činjenica je da su od početka devedesetih i prije nego što je počeo rat u BiH počeli dolaziti mudžahedini, i to na poziv samog Izetbegovića i Mustafe Cerića. U februaru 1992. više od 100 mudžahedina dobija državljanstvo BiH. Ovo što se sada događa po Evropi to se događalo u BiH devedesetih godina. Bio je to začetak današnjeg islamskog terorizma - kazao je Tuđman mlađi.

Tadašnji član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović mu je poručio da su "mudžahedini u BiH došli preko teritorije Hrvatske i tadašnje Herceg-Bosne". Izetbegović je rekao da je njegov otac tražio tokom rata oružje, a ne strane borce te da nije bio sretan zbog prisustva mudžahedina u BiH.

- On kaže da ih je u BiH doveo Alija Izetbegović. Obratno. Alija Izetbegović je dao niz izjava da BiH nisu potrebni strani borci, zamolio je da se zaustavi dolazak ljudi iz stranih zemalja. Kazao je: "Imamo dovoljno momaka, nemamo dovoljno oružja". Šta ih je prizvalo u BiH? Kolone unesrećenih izbjeglica, silovane žene, obostrana agresija sa istoka i zapada. Sve te scene koje su gledali na CNN-u i medijima su ih prizvale ovdje. Svi su oni prešli preko teritorije Hrvatske i Herceg-Bosne u vrijeme kada je Miroslav Tuđman bio šef obavještajne službe i morao je znati za tu stvar – kazao je Bakir Izetbegović.

Čovićev HNS, baš kao i Miroslav Tuđman, zloupotrebljavajući trenutna zbivanja u Evropi, svjesno zanemaruju svima znanu činjenicu, a to je da su mudžahedini imali lične dokumente izdata upravo u Hrvatskoj.

Podsjetimo, u zapadnom dijelu grada Mostara 18. septembra 1997. godine šokantno je odjeknula vijest da su "bombu aktivirali arapski teroristi". Bio je to prvi teroristički napad u, još od rata svježim ranama, Bosni i Hercegovini. Povrijeđeno je 29 osoba. 

VEZANI TEKST - SDA odgovorila HNS-u: I Džokeri su se predstavljali kao "antiteroristička jedinica"

Četverica terorista arapskog porijekla su pohapšeni i presuđeni, osim što je pod nerasvjetljenim okolnostima jedan od ključnih aktera tog paklenog čina Ahmed Zuhair, zvani Handala, uspio pobjeći. Tih dana, sa cijelom svitom operativaca, u Mostar je, što je indikativno, dojurio Miroslav Tuđman.

Još indikativnije je to što je službena lična karta Ahmeda Zuhaira pronađena na mjestu zločina bila izdata 5.12.1994. godine u Zagrebu, sa adresom stanovanja u ulici Milana Rešetara. Kako je moguće da usred rata ličnu kartu u Zagrebu dobije državljanin Jemena?

Na to pitanje Miroslav Tuđman nije imao odgovora. Kako tada, tako i danas, aktuelno je i pitanje ko je i s kakvim motivima i razlozima mogao ovjeriti državnim pečatom ličnu kartu stranom državljaninu, koji će nedugo poslije terorističkog akta u Mostaru, slobodno napustiti i teritoriju BiH i Hrvatske. Nije naodmet podsjetiti i da je pomoćnik Miroslava Tuđmana u SIS-u tada bio Ivo Lučić iz Ljubuškog, prvi obavještajaca tzv. Herceg-Bosne.  

Proces protiv Handale i njegovih pomagača Ali Ahmeda Ali Hamada i Bebila Ali Hila započeo je 1998. godine, ali je organizator terorističkog napada već bio pobjegao iz BiH. Kasnije će ga zarobiti pripadnici američke vojske u Afganistanu, nakon čega će biti prebačen u Guantanamo. Za Zuhairiem, 2007. godine raspisana je međunarodna potjernica. 

U vrijeme kada ni ptica nije mogla preko granice, u BiH su stizali iz Hrvatske mudžahedini. O tome je čak i u Haškom tribunalo, prije desetak godina, ostalo svjedočenje jednog bolničara iz Travnika.

Jedan od tih islamskih dobrovoljaca bio je ranjen. Bolničaru je rečeno da mu pregleda džepove, da li ima dokumenata, kako bi se otkrio njegov identitet. Pronađena je propusnica s potpisom ratnog ministra odbrane Hrvatske Gojka Šuška.

Unutar jedinica u kojima su bili islamski dobrovoljci bilo je krvoprolića, o čemu su pisali i mediji na zapadu. U maju 1992. godine, slučaj je zabilježen u svjetskim medijima, u kasarni u Travniku u međusobnoj pucnjavi ubijena su četiri mudžahedina sa istetoviranim križevima po tijelu. Dvije godine kasnije, trojica iz te jedinice pokušala su likvidaciju komande Sedme muslimanske brigade u Zenici. Na tijelu jednog od atentatora pronađeni su kršćanski znakovi.

Usred sukoba Armije RBiH i HVO-a, s propusnicama iz Hrvatske, u našu zemlju stigli su i francuski državaljani Lionel Dumont, Malud Bugelan i Abdulah Bedr zvani Biniam Zeferini. Bili su pripadnici jedinice stranih islamskih ratnika mudžahedina. Dumont alisa Bilal i Hamza je na islam prešao 1993. godine, a u BiH dolazi u maju 1994.

Dumont i Bugelan su 1997. godine uhapšeni zbog devet pljački i ubistva bosanskog policajaca i ranjavanja drugog. Samo tri godine poslije, o Dumontu su svjetski mediji pisali kao o teroristi, pripadniku Al Qaide. Mnogi od ovih "obavještajnih mudžahedina" su dolazili s propusnicama i "strategijom" naših susjeda.

Pod, do danas ne razjašnjenim okolnostima, Dumont je pobjegao iz sarajevskog zatvora. Do septembra 2003. sa suprugom Njemicom živio je povučeno Japanu. Prema pisanju japanske štampe, u julu 2002. infiltrirao se u Japan sa zadatkom da oformi mrežu Al Qaide.

Nakon Japana, Dumont je otišao nakratko u Maleziju, a potom u Njemačku, gdje je uhapšen u decembru 2003. u jednoj hotelskoj sobi kod Münchena.

Pet mjeseci nakon hapšenja izručen je Francuskoj, u kojoj je 2001. u odsustvu osuđen na doživotnu robiju zbog učešća u planiranju terorističkog napada na učesnike samita G7 u ovoj zemlji 1996, napada na policijsku stanicu, kao i za oružanu pljačku, te niz bombaških napada. Ponovo mu je suđeno u Francuskoj i ovaj put osuđen je na 30 godina zatvora.

I na koncu, i bivšoj hrvatskoj predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović priviđalo se 10.000 islamskih terorista u BiH, čime je nanijela ogromnu i nesagledivu štetu našoj državi.

U kontinuitetu, od Miroslava Tuđmana, preko Grabar-Kitarović i sada Dragana Čovića, BiH se, sa posebnim akcentom na Bošnjake, nastoje prikazati kao islamska prijetnja kršćanskoj Evropi. 

I malo je bilo saopćenje nakon napada u Francuskoj, te se Čović i njegova stranka ponovo oglašavaju, nakon posjete predsjednika SDA Bakira Izetbegovića Bugojnu. 

VEZANI TEKST - To su ti "nositelji europskih vrijednosti": Čovićevi ljudi na komemoraciji ratnom zločincu Marku Maki Radiću!

- Uz divljenja granatama, politika SDA divi se i teroristima i promociji islamskog radikalizma. Nikada javnost nije svjedočila osudi takvih postupaka od strane te iste politike, a u Bosni i Hercegovini ih je bilo napretek. Ne možemo ne spomenuti i jedinicu EL Mudžahid čiji su članovi aktivni i danas u Bosni i Hercegovini, a bili su i po Sjedinjenim Američkim Državama, Austriji i Njemačkoj. Isti ti članovi bili su, nažalost, aktivni i u Bugojnu i isti ti pojedinci zaštićeni su upravo od politike koja dijeli lekcije o moralu i patriotizmu - poručili su iz HDZ-a. 

No, izostavili su kao i obično "sitan detalj koji mnogo znači", a to je Čovićevo i HDZ-ovo divljenje presuđenim ratnim zločincima, počev od Slobodana Praljka, Jadranka Prlića, Daria Kordića, i prije nekoliko dana likvidiranog silovatelja i monstruma Maraka Make Radića. I nije na odmet podsjetiti ga i na njegovu ratnu prošlost, kada je u funkciji direktora mostarskog Sokola iskorištavao Bošnjake logoraše za prinudni rad. 

Ugledni hrvatski advokat Anto Nobilo jedne je prilike za medije kazao da se slaže da je i u slučaju Sokola riječ o nezakonitom postupanju.

- Ni u kojem slučaju ratni zarobljenici ne bi smjeli biti iskorištavani za rad, a posebno ne za poboljšanje uvjeta strane koja ih je zarobila. Prekršena je Ženevska konvencija - kaže Nobilo.

Prizemna i podla saopćenja u kojima se pokušavaju Bošnjaci prikazati kao prijetnja kršćanskoj Evropi i kojima ih se uporno, neutemeljeno, stavlja u kontekst "islamskog terorizma", ne mogu ni u kom slučaju poništiti, što je Čovićeva želja, činjenicu da su "Jokeri", "Apostoli" i "Maturice" bile terorističke jedinice.