Bivši centarfor Hajduka, kasnije i Crvene zvezde kaže kako je ostao je u sjajnim odnosima sa svim bivšim saigračima, iako je bilo i napetih trenutaka početkom devedesetih godina prošlog stoljeća.
- Zoran Varvodić me zove svakog 23. juna i prvi mi čestita rođendan. U principu, Hajdukovci me više zovu nego Zvezdaši. Čak i Zoran Vulić, sa kojim sam imao onu neprijatnu situaciju 1992. godine. Igrao sam za Lyon, on za Nantes, sreli smo se prije utakmice i baš sam se obradovao kad sam ga vidio. Rekao sam: "Gdje si, Vule majstore", on je okrenuo glavu i nije htio da se pozdravi. Sad smo super, vidjeli smo se u Splitu, ispričali. Zvao me je na kafu, izvinio se. Teška su vremena bila, donekle ga i razumijem. On i Aljoša (Asanović, op. a.) su bili tako malo specifični. Ali nisam im ništa zamjerio - kazao je Bursać za Anadoliju, te dodao:
- Ostao sam u dobrim odnosima sa svim igračima iz bivše Jugoslavije. Dvojici sam čak spasao i život. Slobi (Slobodanu, op. a.) Maroviću kad smo bili na turniru u Njemačkoj i kad je mogao da podleti pod tramvaj i Meši (Mehmedu, op. a.) Baždareviću kad se davio u Recifeu. Dohvatio sam ga za kosu i izvukao iz vode.