Avazov nalog tužiteljici Tadić: Šta je napisao Senad Avdić pa Radončić traži njegovo procesuiranje?

Objavljeno: 14.02.18 u 13:06

Da se novinari međusobno tužakaju po sudovima uobičajena je praksa u Bosni i Hercegovini. Ali nije uobičajeno za novinarsku branšu u svijetu, pa i BiH, da jedni druge prijavljuju tužiocima i traže procesuiranje kolega.

A upravo to učinio je "Dnevni avaz" u tekstu pod naslovom "Šta će VSTV i Gordana Tadić uraditi sa Zvizdićevom trojkom iz mraka", objavljenom u današnjem izdanju te novine, a dan ranije i na portalu koji savjetuje Fahrudin Radončić.

Šta je to napisao poznati novinar Senad Avdić i čime je izazvao gnjev Fahrudina Radončića i "Dnevnog avaza" da se traži čak i intervencija v.d. glavne tužiteljice Gordane Tadić i VSTV-a? Tekst možete pričitati u nastavku: 

"Ako bi se zaključivalo samo na osnovu pisanja i interpretacije medija u BiH (onih koje "savjetuje" Fahrudin Radončić, ali i onih drugih koji dobrovoljno drže njegovu stranu (ne)istine), na nedavno okončanom sudskom procesu na Kosovu osuđen je, na šest godina robije, narkodiler Naser Keljmendi, a oslobođen predsjednik SBB-a Radončić.

U euforičnom trijumfalizmu, potpuno je skrajnuta manje važna sitnica: da se na Kosovu za ubistvo Ramiza Delalića sudilo (samo) Keljmendiju, a ne i Radončiću. Savjetnik "Avaza" i državni zastupnik Radončić u tom maratonskom sudskom procesu imao je tek status svjedoka.

Ana Adamska Galant, sutkinja EULEX-ovog suda na Kosovu, presudila je da je dokazana tačka optužnice koja je Nasera Keljmendija teretila za promet i rasturanje narkotika na širokom potezu od Turske do Zapadne Evrope. Za ostale tačke optužnice, njih ukupno šest komada, Keljmendi je oslobođen. Nije dokazano da je narkobos iz Peći bio dio zločinačko-kriminalne organizacije koja je organizirala i finansirala atentat na Ramiza Delalića Ćelu u ljeto 2007. godine.

Sutkinja Galant je tokom izricanja presude kazala da je Keljmendi oslobođen krivice za ubistvo Delalića zbog mnogih procesnih, objektivnih i subjektivnih, propusta i manjkavosti. Napomenula je da su iz Bosne i Hercegovine, gdje je Delalićevo ubistvo pripremano i izvršeno, "iznenada stizali dokumenti koje su nam odjednom uručivale bh. vlasti".

Također, dodala je, mnogi su svjedoci mijenjali ranije iskaze. Još ne postoji pismeno uobličena presuda Delaliću, pa je teško spekulirati o njenom sadržaju, međutim, koliko se može isčitati iz usmenog obrazloženja, sutkinja nije dovela u pitanje postojanje zločinačke oganizacije u čijoj je režiji Delalić ubijen, već je tvrdila da nije predočeno dovoljno validnih dokaza da je optuženi Keljmendi u tom sudjelovao.

MIJENJANJE ISKAZA

Sa tim se suglasio i tužilac Andrew Hughes, tvrdeći da su svjedoci iskaze mijenjali pod pritiskom i prijetnjama, zbog čega se na Sudu BiH vodi proces protiv četiri osobe, prevođene prištinskim svjedokom Fahrudinom Radončićem.

Optuženi Radončić i mediji koje savjetuje, kao i oni koji savjetuju njega, likujući zbog relativno blage kazne izrečene međunarodnom kriminalnom šefu, sručili su teške optužbe na adresu bosanskohercegovačkog pravosuđa, odgovornih u Tužilaštvu BiH koji su surađivali sa kolegama na Kosovu. Kosovski proces Keljmendiju, optuženom i za likvidaciju Delalića, prokazan je kao tendenciozan konstrukt bosanskohercegovačkih tužilaca, koji su prikupljali dokaze, surađivali sa svjedocima i obavljali sve radnje na koje ih obavezuje međunarodna pravna pomoć.

Fahrudin Radončić je na posljednjem ročištu na Sudu BiH, gdje mu se (zajedno sa stranačkim kolegama Bakirom Dautbašićem i Bilsenom Šahman, kao i smijenjenim radnikom Ambasade SAD-a u BiH Zijadom Hadžijahićem) sudi za pritisak na pravosuđe, kazao kako je Tužilaštvo BiH, pipremalo svjedoke za svjedočenje na Kosovu. Radončiću, kao i nezavisnim analitičarima i analitičarkama, koji su se posljednjih desetak dana nadmeno, sa visine, oglašavali ovim povodom, nenormalno je i nedopustivo da tužioci razgovaraju sa svjedocima i pripremaju ih za svjedočenje.

Normalno je, prirodno je, nimalo skandalozno je, prema Radončiću i medijskoj mreži njegovih satelita, nešto drugo: da svjedoci pripremaju tužioce! Ili još brutalnije: da optuženi "prepariraju" navode tužioca. Ovakva inverzija ne postoji niti u jednom poznatom pravosudnom prostoru, pa čak ni onom Radončićevom srcu namilijem - pravnoj državi po mjeri zakona Leke Dukađinija.

TRČI, DIJANA, TRČI

Prisjetimo se samo najskandaloznijeg primjera koji je dokazan, dokumentiran. Riječ je, naravno, o komunikaciji Fahrudina Radončića sa državnom tužiteljicom Dijanom Kajmaković, početkom 2016.godine. Tada on traži od tužiteljice da (u Dubrovniku, gdje je bila na odmoru) tajno uslika Almira Džuvu, bivšeg direktora Obavještajno-sigurnosne agencije (OSSA-e). Iz presretnute komunikacije vidljivo je da je Kajmaković (čijeg je muža Armina Radončićev SBB nedugo prije toga smjestio na dužnost direktora Aerodroma Sarajevo) bespogovorno izvršava postavljeni zadatak i trči po Stradunu za Džuvom i njegovom pratiljom, za koju Radončić vjeruje da je Azra Sarić, također svjedokinja na suđenju Keljmendiju.

Ramiz Delalić je, ponovimo to, ubijen 2007. godine. Tokom pet godina, sve do 2012, Kantonalno tužilaštvo Sarajevo, bespomoćno je tapkalo u mjestu, nije imalo niti jedan iole prihvatljiv dokaz o počiniocima tog zločina. Tu i tamo, za sve te godine, pojavilo bi se ime nekog osumnjičenog, poput Kosovara Lirima Bitičija, kojem se vrlo brzo izgubio svaki trag, ako je tragova o njemu uopće bilo. Istragu o likvidaciji Delalića vodio je kantonalni tužilac Oleg Čavka. Njega je 2012. "Avaz" i njegov "savjetnik" Radončić, iz nekih samo njemu znanih razloga, zajedno sa spomenutom tužiteljicom Kajmaković, proglasio za "ličnost(i) godine".

Nijedan meandar Čavkine šlampave i (predvidivo?) konfuzne istrage nije vodio prema Keljmendiju, Radončiću i njima bliskim "stvaraocima", Naseru Oriću, Senadu Šahinpašiću, Ekremu Lekiću. Njihova se imena u kontekstu likvidacije Delalića neočekivano ,"kolateralno", pojavljuju u jednom ozbiljnom antimafijaškom projektu, kojeg je vodilo Tužilaštvo BiH, a koje je poznato kao slučaj "Lutka", u kojem su obuhvaćeni brojni kriminalni uglednici iz BiH i Srbije.

Među brdom dokumentacije pristigle iz Srbije u Sarajevo, nalazili su se i tragovi notornih srpskih kilera Nebojše Vukomanovića i Strahinje Rašete, koji su prema saznanjima srpske policije, za novac, likvidirali Delalića u Sarajevu. Nalogodavci i finansijeri su bili oni čija će se imena kasnije naći u optužnici protiv Keljmendija u Prištini. Keljmendi je pobjegao iz Sarajeva baš te 2012, nakon više nego uvjerljivog "išareta" da mu se sprema hapšenje, koje mu je preko "Avaza" prijateljski uputio Radončić.

RADON LAŽA I PARALAŽA

Ko god je odgledao, ili pročitao barem jedan solidan krimić, zna koliko je teška i opako nezhvalna rabota istraživati zločin nekoliko godina nakon što je počinjen. Obaška to što je posrijedi visokoprofesionalno obavljen "posao". Verzija ubistva Ramiza Delalića koju je u saradnji sa sarajevskim kolegama postavio tužilac Andrew Hughes sa Kosova, ima sve elemente koji su neophodni za utemeljenu optužnicu: motiv ubistva (ljubomora, (krvna) osveta), nalogodavce, počinioce. I, naravno, svjedoke koji nisu "prva ruka", jer je to u zločinima ovakvog profesionalnog kalibra gotovo nemoguće. Ako se, iskreno i bezrezervno, želi rasvijetliti Delalićevo ubistvo, optužnica protiv Keljmendija, bit će dokument "sine qua non", jer boljeg nema, niti će ga ikada biti.

Konstrukcije Fahrudina Radončića, izrečena na svjedočenju u Prištini i nebrojeno puta nakon toga, prema kojima je Delalić ubijen u danu kada je dao intervju "Slobodnoj Bosni", u kojem je najavio da će propjevati o likvidacijama po narudžbi (bošnjačke) vlasti, su besmislene, netačne, neupotrebljive.

Naseru Keljmendiju se ne može više suditi za učešće u likvidaciji Delalića (princip neponovljivosti - "ne bis in idem"). Preostalim članovima zločinačke organizacije, dakle Radončiću i njegovim prijateljima i strateškim partnerima, ne samo da se može suditi, nego se to i mora učiniti. Treba li ponoviti: u Prištini je oslobođen Keljmendi, a ne i oni sa kojim ga je tužilaštvo povezivalo! To je obaveza bh. pravosuđa, bez obzira na to kako će presuda Keljmendiju završiti u drugostepenom, žalbenom postupku", piše Senad Avdić u tekstu objavljenom na portalu Slobodna-Bosna.ba.