Postoji mogućnost da većina pozitivnih uopće neće biti zarazni, te njihovo otkrivanje može dovesti do toga da oni koji su zarazni neće biti otkriveni na vrijeme, piše The New York Times.

Međutim, istraživači ne misle da je rješenje smanjivanje testiranja ili netestiranje osoba koje nemaju simptome, kao što je nedavno sugerirao američki Centar za prevenciju i kontrolu bolesti. Umjesto toga, nova saznanja ukazuju na potrebu još rasprostranjenijeg testiranja, ali s brzim testovima koji su manje osjetljivi.

- Ideja da se ne testiraju asimptomatični ljudi predstavlja korak unazad. Zapravo, trebalo bi povećati testiranja na svim ljudima - rekao je Michael Mina, epidemiolog s Harvardove škole javnog zdravstva T.H. Chan.

U tom smjeru ide i posljednji potez Trumpove administracije, koja je u četvrtak najavila da će nabaviti 150 miliona brzih testova.

Najrašireniji tip testova za koronavirus – PCR testovi, pružaju odgovor na pitanje je li osoba zaražena ili nije. Međutim, slični PCR testovi za neke druge viruse daju odgovor i na pitanje u kojoj mjeri je pacijent zaražen. Odnosno, grubo procjenjuju koju količinu virusa pacijent ima u tijelu.

Prema doktoru Mini, testovi koji pružaju odgovor samo na pitanje je li osoba zaražena ili ne, nisu dovoljni. Prema njegovom mišljenju, količina virusa u tijelu je ono što bi trebalo određivati sljedeći korak u liječenju pacijenta.

Naime, PCR testovi umnožavaju, odnosno amplificiraju genetski materijal u ciklusima. A što je potrebno manje ciklusa, veća je količina virusa u uzorku. Što je veća količina virusa u uzorku, vjerovatnije je da je pacijent zaražen.

Prema istraživanju koje je provedeno u Massachusettsu, New Yorku i Nevadi, gdje su analizirani i ciklusi potrebni da se amplificira genetski materijal, 90 posto ljudi koji su bili pozitivni imali su male i skoro nikakve količine virusa.

U četvrtak je u SAD-u zabilježeno 45.604 novih slučajeva zaraze koronavirusom. Kad bi se rezultati gore spomenutog istraživanja primijenili na cijeli SAD, to znači da bi trebalo pratiti kontakte i poslati u samoizolaciju tek 4.500 ljudi.

Jedno od rješenja bilo bi prilagoditi cikluse koji se sada koriste tako da se prema njima odlučuje je li pacijent zaražen. Većina testova je ograničena na 40, a nekolicina na 37 ciklusa. To znači da je osoba pozitivna na koronavirus ako je prilikom testiranja potrebno do 40, odnosno 37 ciklusa da bi se otkrio virus. Testovi koji primjenjuju toliko ciklusa mogu detektirati ne samo živi virus, već i genetske fragmente, ostatke infekcije koji ne predstavljaju nikakvu opasnost. To je nalik, objašnjava doktor Mina, tome kada u prostoriji pronađemo dlaku s kose osobe koja je tu boravila mnogo ranije.

Prema mišljenju doktora Mine, razumni broj ciklusa trebalo bi ograničiti na 30 do 35. Iz Agencije za hranu i lijekove rekli su kako oni ne određuju broj ciklusa kojim se određuje je li neko pozitivan ili nije, već da to odlučuju laboratoriji i proizvođači testova.

U nekim državnim laboratorijima kažu kako ih Centar za kontrolu i prevenciju bolesti uopće ne traži da bilježe broj ciklusa ili da te podatke podijele s tijelima koja se bave praćenjem kontakata. Stručnjaci smatraju da je to propuštena prilika da se sazna više o virusu. To smatra i virologinja Angela Rasmussen sa Univerziteta Columbia u New Yorku.

- Bilo bi korisno znati kod pozitivnih osoba imaju li malu ili veliku količinu virusa - rekla je.