Svako djelo Aleksandre Kokotović, odnosno Alex Koko, priča je za sebe, a svaki ciklus je drugačiji od prethodnog. Alex sebi ne dozvoljava ponavljanje, jer previše je znatiželjna, a u sferi njenog interesovanja su priroda, domovina, čovjek, život, spiritualnost... Ona svijet ne posmatra iz jednog ugla, zato njena djela kao da govore sve svjetske jezike, i vrlo često su čista filozofija, književnost, pa ako hoćete i pjesma. 

Aleksandra je uspjela dokazati da je jednako lijepa izvana i iznutra, a njen razigrani duh odražava se u kombinaciji boja na slikarskim platnima, ali i kroz različite materijale koje koristi za svoje skulpture. Jer, ona je multimedijalna savremena umjetnica, članica Udruženja likovnih umjetnika u BiH i Srbiji. Živjela je u Bejrutu, Londonu, i USA. Diplomirala je modni dizajn na Accademia del Lusso u Italiji. Priredila je brojne samostalne i učestvovala na mnogobrojnim grupnim izložbama u zemlji i inostranstvu.

U rodni grad se vraća novom izložbom "Vid’ mu glave: Udubljivanje u složenost ljudskog života", koja će 7. februara biti otvorena u Umjetničkoj galeriji BiH. O izložbi, kako je nakon sjajne manekenske karijere postala još bolja umjetnica, zašto se odabrala za umjetnički poziv, šta je njoj Sarajevo i BiH između ostalog, govorila je u intervjuu za Faktor. 

Umjetničku galeriju BiH od 7. februara krasit će Vaša izložba skulptura "Vid’ mu glave: Udubljivanje u složenost ljudskog života". Iako ste u nazivu upotrijebili žargon, poruku koju šaljete ovim ciklusom zapravo je puno dublja i podrazumijeva igru identiteta i percepcije?

Ovo ubjedljivo tijelo se pojavljuje kao svjedočanstvo o dubokom preplitanju čovječanstva i prirode, kontemplativnom istraživanju koje odjekuje kroz nekonvencionalne ljudske glave i slike na platnu. Metalne skulpture, napravljene od recikliranih materijala sa jedinstvenim priznanjem Zelenog sertifikata, predstavljaju oličenje održivog stvaranja, odražavajući harmoničan suživot koji se traži između umjetničkog izražavanja i odgovornosti za životnu sredinu.

Slike na platnu, vješto prikazujući različite perspektive na glavama sa dozom humora, zadiru u zamršenu tapiseriju ljudskog identiteta i svijesti. Svaki potez na platnu, bilo na lanu ili juti, postaje nijansirana refleksija, pozivajući gledaoce da se kreću lavirintom samosvijesti i složenim plesom introspekcije.

Istovremeno, apstraktne skulpture metalnog drveća, manifestacija moje vizije i snova iz djetinjstva, pozivaju na razmišljanje o presjeku organskih formi i umjetničkih interpretacija u prirodnom svijetu. Ove skulpture odražavaju cikličnu prirodu stvaranja i inspirišu kontemplaciju o simbiotičkom odnosu između umjetnosti i životne sredine.

U izazovu konvencionalnih granica, ova kolekcija služi kao katalizator za introspekciju. Gledaoci su podstaknuti da ponovo procijene vezu sa svojom humanošću i okruženjem, podstičući dijalog koji prevazilazi granice tradicionalnog umjetničkog izraza. Kroz sintezu materijalne inovacije, filozofske dubine i likovnog umijeća, radovi pozivaju pojedince da krenu na put samootkrivanja, podstičući obnovljeno uvažavanje zamršenog plesa između ljudskog duha i prirodnog svijeta.

Vaša djela rađena su od razgradivih materijala. Obzirom da Vi svakom ciklusu pristupate vrlo studizno, pretpostavljam da i tu ima upakovana poruka o prolaznosti ljudskog postojanja?

Namjerna upotreba razgradivih materijala u mojim umjetničkim dijelima služi kao metaforično platno koje razvija narativ o prolaznosti ljudskog postojanja. Slično kao i sami materijali, naši životi su obilježeni stalnim promjenama, evolucijom i eventualnim raspadom. Pristupajući svakom ciklusu stvaranja sa studioznom namjerom, želim da skrenem pažnju na pedantnu prirodu ljudskog iskustva. Izbor razgradivih materijala nije samo ekološki aspekt; postaje dubok umjetnički komentar o nestalnosti naših emocija, identiteta i šireg spektra ljudskog života.

Na ovom kontemplativnom putovanju, gledaoci su pozvani da se bave umjetničkim dijelima kao odrazom prolazne prirode sopstvenog postojanja. Efemernost svojstvena materijalima odražava neizbježnost promjene, naglašavajući važnost svjesnosti i prisustva u suočavanju sa prolaznim trenucima života. Ovim promišljenim izborom, umjetnička dijela postaju ne samo estetski izraz, već i filozofska ogledala, podstičući introspekciju o dubokoj temporalnosti koja definiše ljudsko stanje.

Interesantno je da ste Vi uvijek inovativni, a opet svoji i prepoznatljivi. Konkretnije, kod Vas nema ponavljanja, svaki ciklus je drugačiji, i prethodilo mu je veliko istraživanje. Kao da u Vama istovremeno živi nekoliko umjetnika. Koliko traje proces od istraživanja do umjetničkog djela i kako tražite inspiraciju, ili ona Vas pronalazi?

Hvala vam. Moja umjetnička praksa zaista teži inovaciji, a svaki ciklus predstavlja jedinstveno istraživanje. Proces od istraživanja do stvaranja umjetničkog djela nije standardno vremenski definisan, jer se inspiracija razvija svojim ritmom.

Istraživanje igra ključnu ulogu, često traje nekoliko mjeseci ili čak godina, ovisno o složenosti teme. Nalazim inspiraciju u raznovrsnim izvorima – od filozofije i književnosti do svakodnevnog života. Ponekad inspiracija pronalazi mene, neočekivano se pojavljujući u trenucima refleksije, snova ili promatranja okoline, a veoma često i ljudi s kojima se susrećem.

Bitno je naglasiti da proces stvaranja nije linearan. Umjetnički impuls može proizaći iz prethodnog rada, stvarajući organsku povezanost između ciklusa. Taj kontinuirani dijalog s vlastitim stvaralačkim identitetom omogućava da svaki rad odražava evoluciju i duboko promišljanje.

U suštini, trajanje procesa od istraživanja do umjetničkog djela varira, ali uvijek podrazumijeva posvećenost istraživanju novih teritorija i promišljanju kako izraziti kompleksnost ljudskog iskustva na inovativan način.

Iako Vas je život odveo na druge adrese – Beograd, London, SAD... Bosna i rodno Sarajevo itekako su u Vašim mislima i duši. To se vidi u Vašim djelima, a nekada je to očigledno naglašeno i u naslovima izložbi. Koje su najbolje lekcije koje Vam je Sarajevo dalo, i koliko Vam je to pomoglo u karijeri, obzirom da izlažete po cijelom svijetu?

Sarajevo i Bosna i Hercegovina ostaju neizbrisivi u mom duhovnom pejzažu, a ta povezanost odražava se u mnogim aspektima mojih djela. Lekcije iz života u Sarajevu, bez sumnje, oblikuju moj umjetnički identitet i doprinose međunarodnom kontekstu mog stvaralaštva.

Prva lekcija je duboko ukorijenjen osjećaj za priču. Sarajevo, bogato historijskim i kulturnim naslijeđem, podučilo me da umjetnost može biti snažan narator života i ljudskog iskustva. Moja umjetnost često pokušava prenijeti složene priče kroz vizuelni jezik.

Druga lekcija je otpornost. Sarajevo je prošlo kroz teške periode, ali ostaje grad izuzetne duhovne snage. Ta otpornost mi je služila kao podstrek u umjetničkom izražavanju, podstičući me da istražujem i prelazim granice konvencionalnog.

Treća i najvažnija lekcija je spoj raznolikosti. Sarajevo je oduvijek bilo mjesto gdje se susreću različite kulture, običaji, tradicije i perspektive. Ovaj multikulturalni duh podstiče moju otvorenost i ljubav prema različitim umjetničkim izrazima i temama, čineći moj rad dinamičnim i raznovrsnim.

Kako mi je Sarajevo pomoglo u karijeri? Prije svega, pružilo mi je temelje autentičnosti, ali i likovne osnove. Bez obzira na globalne adrese na kojima stvaram, uvijek se vraćam korijenima koji su oblikovali moj umjetnički jezik. Sarajevo je moj nepresušni izvor inspiracije, a ta autentičnost je, nadam se, prepoznatljiva u mom radu, što me čini zanimljivom na svjetskoj umjetničkoj sceni.

Akademiju ste završili u Italiji, zemlji umjetnika koje cijeli svijet slavi. No otkud Vi u umjetnosti, kada ste shvatili da je to poziv kojim ćete se baviti u životu, obzirom da ste jedno vrijeme bili vrlo uspješna manekenka?

Moje putovanje u umjetnost počelo je još u nižim razredima osnovne škole, što se razvilo u ozbiljnu ljubav i svakodnevnu praksu, sve do početka rata, nakon čega je uslijedilo jedno lutanje kroz bezbroj škola i različitih lokacija.

Takođe, moji boravci u Italiji još u jako mladim godinama, kao i u Francuskoj, zemljama bogatim umjetničkim nasljeđem, otkrivanja raskošne historije stvaralaštva, pružili su mi dublje razumijevanje umjetničkih procesa. To su zemlje koje me i dan danas inspirišu da kanaliziram svoju strast prema slikarstvu i kiparstvu, kao i drugim vidovima umjetničkog izražavanja. Duboki interes za umjetnost kao medij introspekcije i pričanja priča odveo me na put, formirao moju ličnost, interesovanja i radoznalost još dok sam bila djevojčica.

Umjetnost je izabrala mene, uvijek bivajući dio mog promišljanja, u bilo kom vidu forme, različitim oblicima i modalitetima. To je jedna fascinacija vizuelnim izražavanjem, koje je često jednostavnije od riječi, te izuzetno ispunjavajuće. Uprkos prethodnom iskustvu u manekenstvu, gdje su estetika i društvene vještine igrale ključnu ulogu, umjetnost mi omogućava prodor dublje, istražujući složenosti ljudskog uma i emocija na način koji mi pruža osebujno zadovoljstvo i duboki smisao.

Umjetnost oplemenjuje ljude, u to nema sumnje, no, nažalost, umjetnici vrlo često jedva da uspiju prodati svoja djela. Posebno u BiH, ali i u regionu. Naravno, tome je doprinijela loša ekonomska situacija. Kakvo je stanje na terenu iz Vašeg ugla?

Upornost umjetnika u likovnom izražavanju, unatoč nametnutim izazovima, svjedoči o nevjerojatnoj snazi umjetnosti kao sredstva samoproučavanja i otpora protiv nepovoljnih okolnosti. Raduje me vidjeti kako kolege održavaju vezu s umjetnošću, pružajući joj prostor u svom životu kroz različite izražajne forme. Živimo u okruženju koje funkcioniše na niskim energetskim principima, u kome nam umjetnost daje smisao. Vjerujem da se svaki umjetnik osjeća živim dok stvara, a to je već jedna dobra nagrada i nadoknada za sav trud.

Ono što je poznato i u širim krugovima izvan umjetničkog establišmenta je da neprestano radim. Veoma sam posvećena svom pozivu, moram reći i odgovorna i predana radu, ali ne žurim. Lagano radim, sa potpunim uživanjem. Nikada ne stvaram djelo sa idejom da bude dopadljivo, već iskonski iskreno onako kako osjećam i kako me intuicija vodi. Važno mi je da rad ima likovnost i esenciju moje duše. Angažovanost i veliki rad su urodili plodom, tako da ne mogu da se žalim.

Kako ste postali kolekcionar i čija djela imate u svojoj kolekciji? Ko je Vaš omiljeni umjetnik, i koga posebno cijenite iz BiH?

Čar kolekcionarstva umjetninama leži u višeslojnosti iskustva koje pruža: ljubav prema umjetnosti, investicija u kulturno nasljeđe, estetsko zadovoljstvo, istraživački aspekt, i što je vrlo zanimljivo, upoznavanje i druženje sa umjetnicima. Sve te komponente meni čine kolekcionarstvo umjetninama fascinantnim iskustvom koje nadilazi čisto posjedovanje umjetničkih djela. Svako djelo koje kupite govori o vašim interesima, vrijednostima i individualnom ukusu.

Posjedujem eklektičnu kolekciju, od čega za vas mogu izdvojiti Ivana Meštrovića, Giorgia de Chirica, Adina Hebiba, Marka Kusmuka, Maka Hubjera, Viktora Kiša, Sinišu Noveskog, Maju Obradović. Za omiljenog umjetnika se ne mogu odlučiti, jer me uzbuđuju različita djela iz različitih životnih opusa umjetnika, ali mogu sa sigurnošću da kažem da mi je srcu najdraži bosanskohercegovački umjetnik Affan Ramić, čijih pet božanstvenih djela krase moj dom.

Kada možemo očekivati novi ciklus, i ako je već u procesu, otkrijte nam o čemu se radi?

U novom ciklusu slika i skulptura, koje sam završila pred kraj prošle godine, umjetnost susreće industrijski pečat u inovativnom izrazu. Kroz pažljivo izabrane metalne elemente, koje sam skupljala oko napuštenih fabrika, kao i novih djelova koje sam transformisala hemijskim procesima, stvarala sam slojevitu i autentičnu osnovu za likovno stvaralaštvo. Prisutne su varijacije u tehnici, od varenja do upotrebe šarafa, kreiranja kompletnih skulpturalnih konstrukcija koje su integrirane u sliku,što daje dodatnu dubinu I kompleksnost samog djela, a samim tim daje i dimenziju trodimenzijalnosti. Trometarske slike, poprilično teške i kompleksne, intrigantan su spoj sirovosti industrijskih materijala sa rafiniranim uljanim bojama.