Međugorskoj vidjelici Mirjani Dragičević-Soldo lakše je vidjeti Gospu nego koncesijsko odobrenje. Državne institucije djeluju tako da se ženi češće ukazuje Djevica Marija nego komunalni redari Općine Sućuraj ili Inspektorat piše Slobodna Dalmacija. 

A pozivaju ih mještani da dođu, da vide šta je Soldo od hvarske plaže napravila. Zovu, nije da nisu, šire ruke i srca gore imaju, iskreni su i skrušeni, samo što te molitve nikako da se usliše.

Zato su pozvali nas. Poveli za ruku da posvjedočimo pravom devastatorskom čudu.

- Morate vidjeti, inače nam nećete vjerovati - ponavljali su u transu.

I bili su u pravu. Širili smo vilice u nevjerici. Ostali zapanjeni.

Ipak, ne toliko kao Sućurani, koji su još ranije vidjeli kako je vidjelica pred svojom prekrasnom vilom u uvali Blace dala nasuti beton preko "tisućljetnih stijena", a onda taj nered obložiti kamenim pločicama kakvima po njenim Bijakovićima susjedi rade suhozide. Prema podacima iz zemljišnih knjiga, vlasnici kuće i parcele zaista su Mirjana i Marko Soldo. Vidjelicu smo pokušali kontaktirati preko nekoliko marketinških agencija koje po inostranom tržištu plasiraju njene knjige o ukazanju, no odgovor nismo dobili.

Pričljivi su zato mještani:

- Dala je betonirati i popločati plažu, a onda je još i potjerala Sućurane koji su se tu inače dolazili okupati. Devastira i radi privatnu plažu na devastiranom, a institucije ne reagiraju - svjedoči profesorica Suzana Kačić-Bartulović, koja je ovaj primjer uzurpacije pomorskog dobra ranije prijavila nadležnima.

Ona i njena porodica uporno ukazuju na prekomjerno betoniranje obale istočnog dijela Hvara, zbog čega se često nađu u problemima poput ovih:

- Moja prijava Lučkoj kapetaniji i Općini završila je na palmi usred parka. Ocu su mi razbili retrovizor i staklo, crtali grafite, zvali noću telefonom... Zgrožena sam devastacijom i postavljam pitanje zašto odgovorni okreću glavu od betonizacije obale i do kada misle prijetiti svima koji traže poštivanje zakona Republike Hrvatske - pita se Suzana.

Odgovor smo pokušali dobiti od Državnog inspektorata. Najavili su obići devastirano područje.

- Inspekcijski nadzor nad betoniranjem i popločanjem platoa u uvali Blace u Sućurju na otoku Hvaru bit će uvršten u plan inspekcijskog nadzora u idućem razdoblju - poručuju iz DORH-a.

Županiju Splitsko-dalmatinsku također smo pitali što misle o ovome i vjeruju li našim fotografijama. Iz Odjela za pomorstvo i turizam osuđuju uništavanje prirode. Iz njihovih riječi može se zaključiti da je osoba koja je postavila ležaljke trebala za njih tražiti i koncesijsko odobrenje:

- Betoniranje na pomorskom dobru, kao ni uzurpacija istoga, nisu dozvoljeni. Planom upravljanja pomorskim dobrom na području Općine Sućuraj za 2019. na mikrolokaciji Uvala Blace predviđeno je 15 ležaljki i 15 suncobrana. Prema dostavljenoj fotografiji vidimo da nije riječ o istoj lokaciji.

Slijedom navedenog, možemo potvrditi da nije riječ o koncesijskom odobrenju. Za uvalu Blace, općina Sućuraj, otok Hvar do danas UO za turizam nije zaprimio nijednu prijavu, ni preko internetskog obrazaca niti direktno e-mailom ili poštom. Vaša prijava bit će proslijeđena nadležnim institucijama; Lučkoj kapetaniji, Građevinskoj inspekciji, Inspekciji zaštite okoliša i Komunalnom redarstvu Općine Sućuraj - najavili su iz Županije. ​

Ovo zdanje, dakle, nema koncesijsko odobrenje, nema zapravo nikakvu dozvolu, počinitelj uzurpira pomorsko dobro, mještani su prijavili, prijave nisu zaprimljene. Ali sad su iz Županije rekli da će biti. To znači da samo treba iskreno i svim srcem vjerovati da neće završiti na palmi u parku. A možda i moliti, iako uzurpatorica "gore" ima odlične veze. Ne valja gubiti nadu.

Podsjećamo, 24. juna 1981. oko 18 sati šestero mladih iz župe Međugorje, Ivanka Ivanković, Mirjana Dragičević, Vicka Ivanković, Ivan Dragičević, Ivan Ivanković i Milka Pavlović, vidjelo na brdu Crnica, na predjelu zvanom Podbrdo, bijelu pojavu (Gospu) s djetetom u naručju. 

Iznenađeni i prestrašeni, nisu joj pristupili bliže. Sutradan u isto doba dana, 25. juna 1981., četvero njih, Ivanka Ivanković, Mirjana Dragičević, Vicka Ivanković i Ivan Dragičević, bilo je snažno privučeno mjestu gdje je dan prije vidjelo Gospu… Njima su se pridružili Marija Pavlović i Jakov Čolo. S Gospom su molili i razgovarali. Od toga dana imali su svakodnevna ukazanja, zajedno ili odvojeno. Milka Pavlović i Ivan Ivanković nisu došli sutradan i Gospu više nikad nisu vidjeli.