Izraelski arheolozi otkrili su baziliku iz vremena Bizantije sagrađenu pod carem Justinijanom i ukrašenu zadivljujućim mozaicima i staklenim prozorima, kao i natpisom koji crkvu posvećuje neimenovanom "slavnom mučeniku". Identitet mučenika ostaje misterija.
Crkva datira iz 6. stoljeća, a otkriveno je uoči planirane izgradnje novog naselja u gradu Beit Šems, zapadno od Jerusalema, prenio je Haaretz. Izraelsko ministarstvo za antikvitete već tri godine vrši iskopavanje, rekli su arheolozi prilikom otkrivanja nalazišta u srijedu.
Crkva je ostala popularno hodočasničko odredište tokom ranog islamskog perioda. To je samo po sebi doprinijelo dugogodišnjoj raspravi među učenjacima o tome koliko je bilo nasilno i iznenadno muslimansko osvajanje Svete zemlje i posljedično obraćenje stanovništva.
Izgrađena prema standardnom planu bazilike, sa centralnom kupolom i dva uzdužna prilaza, crkva je bila ukrašena zamršenim mozaicima koji prikazuju biljke, ptice i geometrijske dizajne, kao i raznobojnim freskama koje su obložile zidove.
Vjerski kompleks prostirao se na 1.500 kvadratnih metara i imao je nekoliko dodatnih prostora povezanih s glavnom zgradom, uključujući veliko dvorište ispred ulaza u crkvu.
- I bazilika i dvorište su ogromni za to razdoblje - veće od većine bizantijskih crkava koje se nalaze u Svetoj zemlji - kaže Benjamin Storchan, direktor za iskopine pri Izraelskom ministarstvu za antikvitete.
U dvorištu su istraživači otkrili netaknuti grčki natpis kojim se ovo sveto mjesto posvećuje sjećanju na "endoxo martis" - slavnog mučenika.
- Identitet mučenika nije poznat, ali izuzetno bogatstvo strukture i njeni natpisi govore da je ta osoba bila veoma važna - rekao je Storchan.
Naučnici se okreću drevnim spisima u pokušaju da odgonetnu identitet misterioznog mučenika. Uglavnom čitaju priče o hodočašću i popisima ranokršćanskih mučenika kako bi pokušali identificirati ovu svetu ličnost, ali dosad je nisu uspjeli precizno utvrditi.
Ono što znamo jest da je lokacija crkve, u dolini izvan bizantijskog seoskog grada Beit Nativ, na neki način povezana sa životom mučenika.
- Nema smisla graditi takvu monumentalnu strukturu na dnu doline, osim ako to ne označava mjesto smrti ili naknadno sahranjivanje mučenika - kaže Storchan.
Tekst u dvorištu kaže da je gradnja crkva dovršena 542. godine i da je glavni dobročinitelj i opat manastira imenovan kao neko zvan Malchos. Kako je to uobičajeno semitsko ime, koje se u raznim izvorima pojavljuje mnogo puta, teško ga je dalje identificirati, kaže arheolog.
Unutar bazilike arheolozi su mogli pristupiti kripti u kojoj su možda nekada bili mošti neimenovane svete osobe, izložene u podzemnoj komori.
- Otkriveno je samo nekoliko crkava u Izraelu sa potpuno netaknutim kriptama.Jedna vodi dole u odaju, a druga vodi nazad u molitvenu dvoranu. To je omogućilo velikim grupama kršćanskih hodočasnika da posjete to mjesto - rekao je on.
Prvobitno podignuta za vreme Justinijanove vladavine (527-565.), crkva je dodatno proširena novcem koji je donirao car Tiberije II Konstantin, koji je vladao od 574 do 582.
Konstantinovoj ličnoj uključenosti u ovaj projekt svjedoči još jedan grčki natpis pronađen u velikoj prigrađenoj kapeli i datiran je na 583. godinu - godinu dana nakon Tiberijeve smrti. Kapela je vjerovatno trebala da ovjekovječi nedavno preminulog vladara, čiji je lik evociran velikim carskim orlom s raširenim krilima koji se pojavljuje u mozaiku u središtu kapele.
- Brojni pisani izvori svjedoče o carskom finansiranju crkava u Izraelu, međutim, malo se zna iz arheoloških nalazišta poput onog koji je pronađen u Beit Shemeshu - kaže Storchan.
Nakon muslimanskog osvajanja Svete zemlje u prvoj polovici 7. stoljeća, kompleks se i dalje koristio, a mučenik je obožavan, o čemu svjedoči oko 300 glinastih svijeća iz ranog islamskog perioda koje su pronađene u kripti.
Crkva nije uništena i napuštena je netaknuta u 9. stoljeću - vjerovatno zbog "ekonomskog gušenja" uzrokovanog smanjenim protokom kršćanskih hodočasnika i sve većom stopom prelaska mještana na islam.
- Našli smo ulaze u crkvu "zapečaćene" krupnim kamenjem, što znači da su posljednji ljudi koji su bili ovdje znali da moraju otići, ali imali su vremena da zatvore vrata i nadali su se da će se vratiti - kaže on.
To signalizira da, barem na ovom području, nije došlo do vala nasilnih razaranja i masovnih prisilnih konvertovanja povezanih s islamskim osvajanjem.