Bilo je to dva dana nakon što je kineski naučnik k Yong-Zhen Zhang objavio genetičku sekvencu novog koronavirusa zbog čega je privremeno bio izbačen iz laboratorije u kojoj radi, piše NY Magazine. 

Modernina vakcina napravljena je u Massachusettsu u jednom vikendu. Bila je dovršeno već prije nego što je potvrđeno da se može prenijeti s čovjeka na čovjeka te sedam dana prije negoli je prvi slučaj prijavljen u SAD-u. Kada je mjesec dana kasnije u SAD-u potvrđena prva smrt od COVID-19, vakcina je već bila proizvedena i dostavljena nacionalnim zdravstvenim institutima kako bi započela prva faza testiranja.

Riječ je o najbržem razvoju vakcine u historiji. Pitanje koje se sada postavlja jest je li cijeli proces odobrenja mogao ići brže s obzirom na tešku zimu koja se predviđa. 

Kina je vojnicima svoju vakcinu počela davati još u junu, a Rusija je svoje odobrila u augustu. Kroz historiju vakcine su uglavnom dolazila tokom posljednje faze epidemija kada je smrtnost počela opadati. Tako je bilo s ospicama, tuberkulozom i tifusom.

Naučnici su od maja vjerovali da je vakcina sigurna te se samo čekalo da se vidi koliko je učinkovita. Time se dolazi do pitanja je li moguće ubrzati u budućnosti proces razvijanja vakcina, odnosno njihove pojedine faze - prvu koja se odnosi na ispitivanje sigurnosti ili treću koja se odnosi na efikasnost.

Postavlja se i pitanje je li moguće sve faze - istraživanje, razvitak, pretklinička testiranja i testove prve faze napraviti i prije pojave novih virusa. Naučnici vjeruju da je to moguće za gotovo 90 posto svih potencijalnih epidemija u budućnosti.

Vakcina protiv novog koronavirusa razvijena je brzo jer su joj prethodila istraživanja napravljena nakon epidemije SARS-a 2003. godine. Naučnici već sada znaju koji bi virusi u budućnosti mogli razviti potencijalne pandemije.

S dovoljno finansijskih sredstava za njih bi se preventivno moglo razviti vakcine koje bi se onda kasnije prilagođavala u slučaju pojave novog virusa. U tom slučaju cijeli proces razvoja vakcine trajao bi do tri mjeseca.