Oni su u pismu istakli da su dijelovi Bosne i Hercegovine naseljeni Bošnjacima i dalje dom brojnim spavačkim ćelijama Al Kaide i ISIL-a koje bi potencijalno mogle biti aktivirane ako i kada stigne naređenje. Pozivaju se na savjete za putnike koje je izdao State Department u julu 2023. godine u kojem piše da "terorističke grupe i dalje planiraju moguće napade u Bosni i Hercegovini", te da "teroristi mogu izvršiti napad s tek nekim ili bez ikakvog prethodnog upozorenja". U pismo je svega nadrobljeno, sve do optužbi za antisemitizam.

Siniša Karan, ministar unutrašnjih poslova RS-a, na dnevniku BHT 12. novembra izjavio je da će se morati kontrolirati Maoča, naselje u okolini Brčkog. Ondje se nalaze dvije kuće u kojima stanari žive po posebnim vjerskim propisima. Novinari se mogu sjetiti prve velike premetačine tih kuća. Mnogi se sjećaju u ranim jutarnjim satima izvedenog okruženja i upada u Maoču. Rečeno je da je bilo angažirano 600 policajaca u toj akciji. Čekali su se rezultati upada. Prema izvještajima tadašnjih "antiterorističkih" sarajevskih medija, ondje je trebala biti naoružana skupina terorista, ali nije pronađena niti jedna jedina cijev. Ni najmanji pištolj. Policija nije željela davati nikakve komentare. Svi su uglavnom pobjegli od kamera. Kad su novinari konačno ulovili advokata tih ljudi iz Moče Osmana Mulahalilovića, on im je rekao da su pronađena ukupno četiri kuhinjska noža u četiri domaćinstva. 

Prisjetimo se kakvog terorizma ima u Bosni i Hercegovini i koje teroriste smo vidjeli od 1992. do 1995. godine, kada su formirani logori smrti širom države, u kojima su uglavnom Bošnjaci mučeni i ubijani. O tome postoje stravični snimci i stotine hiljada nepobitnih dokaza. O tome postoje svjedočenja te presude čuvarima i upravnicima tih logora pred Međunarodnim sudom u Hagu i Svjetskim sudom pravde.

Ali, nije samo tu dokazan terorizam.

Vojne i civilne posmatračke misije u Bosni i Hercegovini zabilježile su da je na povratnike u Republiku Srpsku nakon Dejtona izvedeno približno 1.000 napada sa smrtnim posljedicama ili težim i lakšim povređivanjem Bošnjaka. Ukupno je do sada ubijeno više od dvadeset povratnika, a ranjeno ih dvostruko više. U sjeveroistočnoj Bosni ubijeno ih je najviše – petnaest. Ranjena su 22 povratnika i svi su teško ranjeni. Teror i nasilništvo su stalni, pa su u stotinama slučajeva u entitetu RS ljudi premlaćivani bez ikakvog razloga. 

Tužilaštva iz RS-a, pa ni SIPA kao servis, nikada nisu preduzimali nikakve akcije, niti su osumnjičeni hapšeni za brojna ubistva i nasilništva. O sudskim procesima ne treba ni govoriti.

Odmah nakon sklapanja Dejtonskog sporazuma krenuli su prvi povratnici u Gajeve i Koraj. Tada je ubijen snajperom Meša Arnautović. Raznijeli su mu glavu.

Nakon toga policajci RS-a do smrti su pretukli povratnika u Mahalu Muradifa Alića.

VEZANI TEKST - Dvadeset i četiri godine poslije: Neriješena ubistva i napadi na Bošnjake u RS-u 

Ti policajci, koji su upali u Mahalu, na snimcima su i oni sigurno znaju ko je ubica. Vidljivo je na snimcima da se cinično smješkaju nakon tog smrtnog premlaćivanja.

Ubistva su nastavljena i u Glogovi kod Bratunca. Postavljena je nagazna mina koja je ubila, tačnije raznijela glavu Sejfi Ahmetoviću. Mina je postavljena pored samog gradilišta jer je Sejfo pokušavao ponovo ozidati svoju porušenu i spaljenu kuću.

U novembru 1996. godine u mjestu Hajvazi, u područje dijela Kalesije koje je pripalo Republici Srpskoj, minirano je osam bošnjačkih kuća, a u mjestu Drvenice minirane su četiri bošnjačke kuće.

Dana 12. oktobra 1996. godine grupa naoružanih Srba pokušala je ući u selo Dugi Do uz pomoć policije, a jedan pripadnik policije otvorio je paljbu iz vatrenog oružja po selu. Dana 18. novembra 1996. godine u naselju Klisa i Križevići, općina Zvornik (tzv. zona separacije), od NN počinilaca porušeno je više stambenih i pratećih objekata vlasništvo Bošnjaka. Zatim su 12. januara 1997. godine u selu Jusići iz vatrenog oružja (puškomitraljez M-84) iz smjera sela Androvići (RS) NN lica pucala i pogodila Adema Vejzovića, koji je zadobio teške tjelesne povrede.

Nakon toga se događaju ubistva u Zelini kod Kalesije. U tom naselju ubijena su dva povratnika: Hasan Džafić i Rifat Muminović. 

Ubio ih je bivši policajac iz Osmaka Milan Bećarević. Tadašnji tužilac u Tuzlanskom kantonu Šesenam Ćosić izdao je potjernicu za ubicom, ali on nije uhapšen premda je prošlo više od 25 godina od tog brutalnog dvostrukog ubistva. SIPA ga "nije mogla pronaći" iako je godinama viđan u Bosni i Hercegovini.

Meliha Durić

Prilikom postavljanja prvog nišana u Potočarima, 11. jula 2001. godine, snajperom, u noći, u selu Džamdžići kod Vlasenice, ubijena je djevojčica Meliha Durić. Nekoliko dana prije stravičnog ubistva djeteta teško je ranjen povratnik Meho Juralgić.

SFOR je pronašao pušku u okolini kuće Durića i odnio je u Francusku na vještačenje. Istom puškom kojom je ranjen Juralgić kasnije je ubijena djevojčica Meliha Durić.

U Lazama kod Teočaka ubijena su dva Bošnjaka: Hazim Čajlaković i Rasim Bilalić. Vozili su se traktorom na imanja i ubijeni su iz zasjede. Ubice nikad nisu otkrivene, niti je bilo istrage.

Godine 2005. u Pećištima kod Potočara ubijena je povratnica Paša Mustafić.

Tokom postavljanja kamena temeljca za džamiju Ferhadiju u Banjoj Luci kamenovani su Bošnjaci i diplomate koje su došle da upriliče taj važni trenutak. Tada je kamenovan do smrti Murat Badić.

Ni ubice Murata Badića nikada nisu pronađene.

U Sjenini su tri povratnika ubijena premlaćivanjem motkama do smrti. Tada je dvanaest Bošnjaka povratnika teško ranjeno. Postoji fotografija na kojoj se ubice javno pokazuju. Niko nije uhapšen, niko nije suđen. Niko nije odgovarao za ovaj terorizam.

Na liniji razgraničenja na raskrsnici puta Sapna – Nezuk pripadnici MUP-a RS-a uhapsili su 18. marta 1997. Dževada Mehmedovića rođenog 1977. godine, invalida bez obje noge. Isti je pretučen, maltretiran i odveden u Zvornik da bi u toku dana bio pušten.

U noći 14. juna 1996. godine u selu Mumbašići eksplozivom je uništena kuća Alije Čajlakovića. Teritorija na kojoj se nalazi kuća bila je u RS-u, na udaljenosti od jednog kilometra od naselja u teritoriji Federacije.

U selu Laze ubijen je 11. septembra 1996. godine Redžep Avdić iz sela Huseinovići. Umro je od posljedica aktiviranja podmetnute ručne odbrambene bombe u snop raži.

U oktobru 1996. godine eksplozivom je srušeno petnaest kuća povratnika u naselju Mumbašić. Niko ništa nije čuo ni video i pored tolikog razaranja.

Teror je nastavljen pa je Ahmet Hasanović ubijen u Kozluku, u zvorničkoj općini 2014. godine.

Koliko se zna, nikada počinitelji nisu privođeni ili optuženi za ova brojna pogubljenja Bošnjaka u RS-u.

Ko je ovdje terorista? Onaj ko ništa ne čini da otkrije nedjela, koja su dio njegove službene odgovornosti. Ali zato izmišlja opasnosti i upire prstom prema narodu čije pripadnike ubija?