Nakon što su njeni advokati iznijeli završnu riječ, Ramić je ustala, te na pitanje predsjedavajućeg Sudskog vijeća Staniše Gluhajića, ima li šta dodati na izlaganje advokata, kazala: 

- Koliko god zvučalo moguće, nemoguće je šutjeti osam godina - započela je Ramić, a onda opisala šta se dešavalo godinu pred podizanje optužnice protiv nje, njenog oca i drugih optuženih.

- Prvo vam zatvore oca, onda uhapse vas u šestom mjesecu visokorizične trudnoće i smjeste vas u zatvor u Tuzli, koji je muško-ženski zatvor. Na ulazu vam kažu da ste tu da vas slome. Onda vas zbog covid-mjera smjeste u izolaciju, odnosno u samicu, gdje imate samo željezni krevet i dvije kante vode. Kasnije vas prebace u ćeliju, bez podnica i dušeka, za druge u ćeliji ima, za vas nema. Počnete krvariti, odvedu vas u bolnicu, bez odluke Suda u bolnici vas nevoljko pregledaju. Doktor kaže da moram više šetati, u zatvoru imaš jednu do dvije šetnje za 30 dana, jer stražar kaže da neće on da šeta na 40 stepeni. Ponovo tražim ginekološki pregled, ali odobrenje Suda ne stiže. Počinjem dobijati epileptične napade, cimerice primjećuju, tražim pregled neurologa ne dobijam dozvolu... - kazala je Mutap. 

Obraćanje je zaključila sljedećim riječima: 

- Ali vrhunac nemoći je kada vam nude imunitet, drugo ime, drugu zemlju, oslobađanje oca samo da kažete nešto. Ta nemoć kada nemate šta da kažete ne može se opisati - kazala je Mutap. 

Danas su u Sudu BiH pred Apelacionim vijećem završne riječi iznijeli advokati odbrane optuženih.

Time je proces pred tim vijećem okončan, a presuda je najavljena za 21. juli u 11 sati.