U povratničkom domaćinstvu pomaže roditeljima, a svaki slobodan trenutak provodi vraćajući se onome što najbolje radi. Slikanjem skreće negativne misli i hrani nadu da će pronaći put ka boljem životu

U mjestu u kojem su i danas vidljivi tragovi rata, u godinama u kojima nikako ne uspijeva pronaći posao, u vrijeme dok traži odgovor na pitanje vrijedi li ostati i boriti se, Goraždaninu Milošu Jagodiću njegova platna postaju prozor u svijet u kojem je sve ljepše i jasnije od ovoga koji ga okružuje.

Soba na spratu djelimično obnovljene porodične kuće u Podhranjenu, njegov je skromni atelje. Tu stvara djela za prvu samostalnu izložbu i sanja snove da će jednog dana početi živjeti od onoga što zna i može. Do sada je učestvovao u šest kolektivnih izložbi.

Ljubav prema umjetnosti osjetio je čim je dječija ruka dobila punu funkciju. Šarao je po papirima, vajao u plastelinu, satima ostajao nad njim, sve dok ga, kako kaže, kičma ne bi zaboljela.

Poput brojnih mjesta širom zemlje i Podhranjen kod Goražda ostaje bez svojih stanovnika. I ovuda je protutnjao rat, čije su posljedice vidljive i danas.

- Teška su to vremena, nažalost, bila za sve. Mnogo nas je to poljuljalo. Ja sam bio dijete, nisam to ni shvatao. U Čajniču sam bio, osnovnu i srednju završio, poslije fakultet i tako - priča Miloš.

Mnogi su očekivali da će studirati umjetnost, ali već tada je vidio da je na taj način u poslijeratnoj državi teško sigurati egzistenciju. Zbog toga je upisao ekonomiju i kao diplomirani ekonomista godinama bezuspješno pokušavao pronaći posao. Ubrzo je i odustao od tog uzaludnog posla koji traje godinama.

- Gubim energiju, gubim vrijeme i šta ću. Nisam stranački aktivan, ne volim to, svaka ova ide u nacionalizam a mene to nervira - objašnjava.

U povratničkom domaćinstvu pomaže roditeljima, a svaki slobodan trenutak provodi vraćajući se onome što najbolje radi. Slikanjem skreće negativne misli i hrani nadu da će pronaći put ka boljem životu.

- To se rodilo zbog nezaposlenosti. Tu sam baš bio počeo da gubim sebe. Valja taj haos prevazići koji vlada. Mislim, drugo je učiti, a drugo kakav je sistem postavljen. Ja sam učio, išao tim putem, ali realnost je realnost. Čekao sam pripravnički dvije godine, pa kad sam se prijavio na biro rekli su mi da čekam pola godine, a drugi su preko reda išli. Velika je korupcija, nažalost. I šta ću, pronašao sam se u ovome. Rekao sam sebi: "Gradi se, jačaj, trudi se i kroz nešto drugo će biti" - rekao je Jagodić.

Već na prvi pogled, njegove slike oduševe promatrača jer ne treba biti likovni kritičar da bi se vidjelo kako su realistični prikazi prirode rađeni s dosta ljubavi i posvećenosti, te da je umjetnik vodio računa i imao strpljenja za svaki detalj na njima.

- Ja još ne smatram sebe nekim umjetnikom. Ja sam samouk, niko nije prenio znanje na mene, sve sam sam postigao. Internet mi je bio učitelj. Kao dijete sam znatiželjan oko toga. Pretraživao sam internet, gledao, ulazio na stranice akademija umjetnosti. Zanimalo me je šta to oni uče. Neke sam knjige kupovao, neke skidao besplatno s interneta, mnoge sam pročitao. S umjetnicima kad pričam ispade da sam više ja načitan od njih -  kaže Miloš Jagodić.

Kako živjeti od slikarstva i prodati svoje djelo druga je vrsta umjetnosti, u šali dodaje, pa će tu morati malo ponoviti gradivo i koristiti znanje s fakulteta. Trenutno priprema prvu samostalnu izložbu slika u akrilu, kojom će pokušati privući masu ljudi koji pamte i još uvijek vole ne tako davna vremena.

- Treba pronaći sebe, truditi se, hvatati pozitivnu energiju i izbjeći ovo sivilo koje vlada nad nama. Ovaj brod... vjerovatno je taj mornar zalutao pogrešnim putem. Ovi lideri, ovi glavni iz vrha, trebaju da se čvrsto drže svog kormila, da misle na narod, a ne na sebe. Da svi budemo veseli na ulici, a ne jedan veseo, a ostali da glođu kosti - poručuje 34-godišnjak iz Podhranjena, Miloš Jagodić, pokazujući sliku nasukanog čamca na jednom od svojih platana.