"Nekada davno, u dalekoj, dalekoj zemlji stajali su smaragdni vrhovi protkani kristalnim rijekama, obronci s kamenim selima i kanjoni u kojima su se uzdizali uzvišeni mostovi prema nebesima. Ovo čarobno područje čak je imalo prikladno očaravajuće ime: Bosna i Hercegovina, jednako melodična kao Narnia, Utopia ili Shangri-La, svjetovi koji postoje u mašti, a ne na kartama. Ali Bosna, naravno, i nije baš bajka ", početak je teksta o skrivenim ljepotama Bosne i Hercegovine koji je osvanuo u New York Timesu.

Autorica Sarah A. Khan, našoj zemlji, koju je nedavno posjetila, posvetila je članak pod naslovom "Putovanje u Bosnu i Hercegovinu, gdje se uspavana ljepotica budi".

Novinarka je na ulasku u Sarajevo najprije primijetila ostatke rata, ruševne građevine te još neobnovljene fasade.

- Dugotrajni ožiljci podsjećaju na zlo koje se dogodilo ne nekad u davna vremena, nego prije samo četvrt stoljeća, činili su to susjedi i prijatelji, a ne neka zlobna vještica. Pa ipak, u Bosni sam pronašla krajolik koji se uklapa u platonsku ideju bajke – piše Khan.

- Pogledam u jednu ulicu, uvjerena sam da sam u Istanbulu; ako okrenem glavu, otputovala sam u Beč; grad obrubljen planinama, to bi mogla biti švicarska diorama. Povijesno raslojavanje religija Sarajevu je donijelo titulu Jerusalema u Evropi. Na jednoj ulici sinagoga, džamija i katoličke i pravoslavne crkve stoje jedna pokraj druge - opisuje novinarka za NY Times.

Koliko ju je posjeta našoj zemlji očarala, također je i razočarala.

- Ali na svakom koraku pronašala sam i strašne ratne relikvije koje su sačuvane kako bi se spriječilo da sjećanja postanu pepeo: krateri u obliku latica nastali granatiranjem sada su balzamirani u crvenoj smoli i nazvani Sarajevske ruže. I groblja - toliko, toliko groblja. Gdje god se okrenete, brda su iscrtana nadgrobnim spomenicima. Kad sam pitala nekoga da mi kaže gdje je jedno groblje o kojem sam čitala, tužno je odmahnuo glavom: "Ovdje je posvuda groblje" - piše novinarka.

Sarah A. Khan je putovala od Sarajeva prema Mostaru, a krajolik je opisala kao da je ispao iz priče o Uspavanoj ljepotici ili Pepeljugi.

- Ratne rane su očitije u Mostaru, gradu koji je doživio neke od najintenzivnijih bombardiranja. I sam Stari most bio je među žrtvama, savijajući se u Neretvu 1993. godine nakon nemilosrdnog hrvatskog granatiranja. Dok sam sjedila u restoranu u Mostaru, s pogledom na most koji se prostirao ispod veličanstvenog neba i okružena odjekom poziva na molitvu, bila sam očarana. Na trenutak sam dopustila samoj sebi da zamislim da sam zaista u bajci i da će ono 'živjeli su sretno do kraja života' za Bosnu jednom biti ostvarivo - zaključila je novinarka New York Timesa.